Najbolji rezultati u proizvodnji soje ostvarit će se ako se soja uzgaja na dubokim, strukturnim tlima povoljnih fizikalno kemijskih svojstava, neutralne reakcije (pH = 6,5 – 7). Soja se može uzgajati i na lošijim tlima, ali tome treba prilagoditi tehnologiju proizvodnje. Za uzgoj soje nisu pogodna neuređena tla, na kojima se zadržava voda, niti tla sklona stvaranju pokorice. Kisela tla nisu pogodna za rast kvržičnih bakterija te se smanjuje količina simbiozno vezanog dušika i povećava potreba za dodavanjem mineralnog gnojiva.
Ako su tla teška, neuređena, bez dobre drenaže, u vlažnim godinama uslijed ležanja vode može doći do jačeg napada bolesti i do propadanja biljaka. Na takvim praznim mjestima u usjevu razvijaju se korovi i otežavaju žetvu soje. Nisu dobra niti lagana pjeskovita tla koja ne drže vodu. Za dobru aktivnost kvržičnih bakterija optimalna vlažnost tla je 60 – 70 % maksimalnog vodnog kapaciteta. Međutim, u sušnim i vrućim godinama teška tla koja se sporo zagrijavaju mogu pomoći biljci da lakše podnese nepovoljne uvjete.
Značaj plodoreda u uzgoju
Soja se treba uzgajati u plodoredu. Na taj način smanjuju se problemi s bolestima, a istovremeno se koriste prednosti soje kao izvrsnog predusjeva za druge kulture, prvenstveno žitarice. Naše važne uljarice soja, uljana repica i suncokret ne smiju se sijati jedna iza druge barem četiri godine zbog istih bolesti, prvenstveno bijele truleži korijena i stabljike (Sclerotinia sclerotiorum). Najbolje pretkulture su strne žitarice, krumpir i druge okopavine. Nakon soje ostaje veća količina organske tvari u tlu, tlo je boljih fizikalnih svojstava pa je soja izvanredna pretkultura za sve kulture izuzev suncokreta i uljane repice.
Pogodnost soje kao predkulture za strne žitarice ovisi o dužini vegetacije sorte. Sorte kraće vegetacije dozrijevaju tijekom rujna te omogućavaju kvalitetnu i pravovremenu pripremu tla za sjetvu strnih žitarica. Sorte duže vegetacije (grupa I) mogu predstavljati problem, osobito ako tijekom rujna padne veća količina oborina te se vegetacija soje produži. U tom slučaju žetva se produžava, u izrazito nepovoljnim godinama i do kraja listopada i početka studenog te se sjetva strnih žitarica obavlja izvan optimalnog roka.
Obrada tla
Obrada tla za soju određuje se prema pretkulturi. Osnovna obrada tla, osobito u područjima gdje je vlaga ograničavajući čimbenik u proizvodnji ove kulture, podrazumijeva jesensko-zimsko oranje na 30 – 35 cm dubine. U područjima s dovoljno vlage dubina oranja može biti 25 – 30 cm. Kvalitetno izvedena duboka obrada tla omogućava dobar razvoj korijena u dublje slojeve iz kojih će se biljka opskrbljivati vodom u sušnom dijelu godine. Ako duboka obrada tla nije obavljena na ispravan način i u tlu postoji nepropustan sloj koji korijen ne može probiti, korijen ostaje u površinskom sloju tla te u toplom dijelu godine bez oborina ne može biljci osigurati dovoljno vode. To je razdoblje u kojem se odvijaju reproduktivne faze rasta i razvoja soje pa se nedostatak vode negativno odražava na prinos sjemena. Na slabo razvijenom korijenu manji je i broj kvržica s bakterijama.
U proljeće, čim vremenski uvjeti dopuste, potrebno je obaviti predsjetvenu pripremu tla da se stvori ravan, dobro rastresit sloj mrvičaste strukture. Ovom operacijom sprječavamo gubitak akumulirane zimske vlage u tlu. Dobro izvedena predsjetvena priprema tla jamči visoku kvalitetu sjetve što je preduvjet ujednačenom nicanju.
Ako površina tla nije ravna, sjeme će biti položeno na neujednačenu dubinu što dalje vodi neujednačenom nicanju i neravnomjernom razvoju biljaka soje. To je veliki problem kod suzbijanja korova. Primjena herbicida za suzbijanje širokolisnih korova usko je povezana s fazom rasta i razvoja soje te je stoga važno da su biljke soje u istoj fazi. Zbog toga je jako važno da se osiguraju optimalni uvjeti za brzo i ujednačeno nicanje soje.
Gnojidba
Soja za rast i razvoj treba velike količine dušika, fosfora i kalija, ali su joj potrebna i druga makro i mikro hraniva. Međutim, soja slabo reagira na gnojidbu organskim i mineralnim gnojivima, osim na vrlo siromašnim tlima. Stoga treba poznavati potrebe soje za hranivima i napraviti analizu tla te na osnovu toga planirati gnojidbu. Za formiranje 100 kg suhe tvari soja treba 6 – 9 kg/ha N, 3 – 4 kg/ha P2O5 i 4 – 5 kg K2O. Treba uzeti u obzir postotak iskorištenja hraniva iz gnojiva i da se dio dušika podmiruje iz simbioznog odnosa s kvržičnim bakterijama. Na ovakav način mogu se ostvariti značajne uštede, uz istovremenu optimalnu opskrbu soje hranivima. Za agroekološko područje Slavonije, ovisno o tipu tla i stanju plodnosti, preporučuje se gnojidba na bazi čistih hraniva: 30 – 100 kg/ha N, 60 – 120 kg/ha P2O5 i 40 – 120 kg/ha K2O.
Putem simbiozne fiksacije soja može podmiriti 30 – 60 % svojih ukupnih potreba na dušiku. Od predviđenih količina 2/3 fosfora i kalija te 1/4 dušika primjenjuje se u osnovnoj gnojidbi u jesen. Ostale količine fosfora, kalija i dušika daju se zajedno s predsjetvenom pripremom tla. Soju nije potrebno prihranjivati, osim u slučaju ako se utvrdi nedostatak dušika kao posljedica izostanka razvoja kvržičnih bakterija na korijenu ili ako se radi o tlu slabije plodnosti. U tom slučaju primjenjuje se prije cvatnje 100 – 150 kg/ha KAN-a. Urea može negativno djelovati na formiranje kvržica. Na korijenu soje trebalo bi biti 15 – 30 dobro razvijenih aktivnih kvržica s bakterijama.
Za utvrđivanje broja kvržica na korijenu potrebno je vrlo pažljivo pomoću štihače izvaditi biljke iz tla, ukloniti zemlju s korijena pod slabim mlazom vode i nakon toga prebrojati kvržice. Sama prisutnost kvržica na korijenu ne znači da su one i aktivne, odnosno da se u njima odvija fiksacija dušika. Stoga je potrebno kvržice prerezati i vidjeti kakve su boje na presjeku. Aktivne kvržice na presjeku su crvene ili ružičaste boje. Na koliko biljaka ćemo utvrđivati prisutnost kvržica ovisi o veličini i uniformnosti parcele i usjeva. Veći broj biljka daje pouzdaniji rezultat. Kvržice su maksimalno funkcionalne oko 30 dana nakon infekcije, a nakon toga postupno degeneriraju od 50 – 60 dana od infekcije.
Sjetva
Sorte soje koje se mogu sijati kod nas pripadaju vegetacijskim skupinama 000, 00, 0 i I. U najistočnijim krajevima Slavonije i Baranje mogu se sijati i sorte grupe II, ali takvih sorata trenutno nema na tržištu. Današnje sorte su vrlo rodne i kvalitetne s obzirom na sadržaj bjelančevina i ulja. To su sorte otporne na polijeganje, na pucanje mahuna u zriobi, imaju visoku tolerantnost na bolesti i vrlo visok potencijal rodnosti (preko 5 t/ha). Osim toga, stvorene su nove domaće sorte koje vrlo dobro podnose sušu. Uz brojne sorte soje domaćih i stranih instituta i sjemenskih kuća na tržištu se nalaze i vrlo rodne sorte stvorene na Agronomskom fakultetu u Zagrebu (tablica 1.). To su sorte kraće vegetacije Gabriela i uskolisna sorta AFZG Ana (grupe 00-0) te sorta Zagrepčanka duže vegetacije (grupa I).
Tablica 1. Pregled sorata soje u Hrvatskoj 2024. godine s podacima iz kataloga sjemenskih kuća
PIO – Poljoprivredni institut Osijek
Koju sortu izabrati ovisi o području gdje ćemo soju uzgajati. U zapadnim krajevima treba uzgajati sorte kraće vegetacije (grupe 00 i 0) koje će dozoriti na vrijeme i omogućiti pravovremenu pripremu tla i sjetvu naredne kulture (strne žitarice). U istočnim područjima mogu se uzgajati i sorte soje duže vegetacije (grupa I). Prije sjetve soje potrebno je sjeme tretirati nekim od mikrobioloških preparata koji sadrže učinkovite sojeve kvržične bakterije Bradyrhizobium japonicum (BiofixiN-S, Nitragin). Na taj način osigurava se formiranje većeg broja kvržica na korijenu, a time i veća količina simbiozno vezanog dušika te se ostvaruje ušteda na dušičnim gnojivima. Ova mjera je posebno važna na tlima gdje soja nije sijana duže vrijeme ili uopće nije sijana.
Međutim, bakterizaciju sjemena bi bilo dobro provesti prije svake sjetve soje i u slučaju kad u tlu ima dovoljno bakterija za prirodnu infekciju zbog toga što bakterizacija u tom slučaju povećava masu suhe tvari kvržica, a time i količinu simbiozno vezanog dušika. Da bi inokulacija sjemena bila uspješna i učinkovita, potrebno je držati se uputa i provesti inokulaciju na ispravan način. Inokulacija sjemena se provodi u hladu jer direktna sunčeva svjetlost negativno djeluje na bakterije. Negativan utjecaj na uspješnost inokulacije sjemena ima i prevelika količina dušika u tlu, kiselo ili alkalno tlo, previše ili premalo vode u tlu te pesticidi. Cjepivo ima rok trajanja 6 – 9 mjeseci pa preostalo cjepivo iz prethodne godine ne treba koristiti jer neće imati efekta. Cjepivo je prirodni preparat i nema štetan utjecaj na okoliš. U prodaji je i inokulirano sjeme soje. Dosadašnja iskustva pokazala su da se optimalni rokovi sjetve soje poklapaju s rokovima sjetve kukuruza.
Sjetva soje može početi kad je temperatura sjetvenog sloja tla 8 – 10 0C. Iako su zadnjih godina temperature početkom travnja dosta visoke i odgovaraju potrebama soje za nicanje, treba voditi računa da se može pojaviti kasni proljetni mraz koji će izazvati znatne štete na biljkama soje.
U našim proizvodnim područjima optimalni rokovi sjetve za soju su od sredine do kraja travnja i u prvoj dekadi svibnja. Rane sorte, grupe 000 i 00, mogu se sijati i do polovice lipnja (u postrnoj sjetvi). Međutim, uspješnost kasne sjetve soje ovisi o oborinama i o raspoloživoj vlazi u tlu. Da bi postrna sjetva soje bila uspješna, važno je provesti navodnjavanje soje. Ako nema mogućnosti navodnjavanja, a nema niti dovoljno oborina, nicanje će biti slabije i neće biti dovoljno biljaka po hektaru za ostvarenje zadovoljavajućeg prinosa. Srednje rane i kasne sorte potrebno je sijati u prvim rokovima, a nakon njih ranozrele sorte. Ranozrele sorte manje produžavaju vegetaciju i manje smanjuju prinos u kasnijim rokovima sjetve nego sorte duže vegetacije. Međutim, za uspješnu proizvodnju soje sjetvu je potrebno obaviti u što kraćem vremenu u optimalnim rokovima sjetve.
Kod nas se soja najčešće sije na međuredni razmak 45 ili 50 cm. U tom slučaju se tijekom vegetacije može provesti i međuredna kultivacija soje.
Međutim, soja se može sijati i u redove razmaka 25 ili 30 cm čime se ostvaruju viši prinosi ako se uspješno suzbiju korovi. Kod uskoredne sjetve korovi se isključivo mogu suzbijati herbicidima. Optimalna dubina sjetve soje je 4 do 6 cm, a najbolja kakvoća sjetve postiže se pneumatskim sijaćicama s odgovarajućim pločama za soju. Na taj način omogućava se polaganje sjemena na ujednačenu dubinu i pravilan raspored biljaka što kasnije omogućava ravnomjeran rast i razvoj biljaka. Soja se pliće sije na hladnim i težim tlima koja se sporo zagrijavaju, u ranijim rokovima sjetve i ako ima dovoljno oborina.
Međutim, kod pliće sjetve može doći do fitotoksičnosti uslijed površinski primijenjenih herbicida. Zbog toga dubina sjetve ne bi smjela biti plića od 3 cm. Isto tako, do fitotoksičnosti može doći i kod preduboke sjetve i to zbog inkorporiranih herbicida. Gustoća sjetve ovisi o sorti i grupi dozrijevanja (tablice 1. i 2.). Sorte kraće vegetacije trebaju nešto veći broj biljaka po hektaru od sorata duže vegetacije. Prije sjetve treba upoznati karakteristike svake pojedine sorte kroz sortne pokuse. Ako sorta ima sposobnost grananja, to treba iskoristiti i ne sijati je pregusto. Isto tako, bujnije sorte siju se rjeđe. Ako je usjev pregust, doći će do žućenja donjih listova i formiranja manjeg broja mahuna na donjim etažama što se negativno odražava na prinos. Takvi usjevi su i podložniji polijeganju.
Tablica 2. Preporučena gustoća sklopa ovisno o grupi zriobe sorata iz kataloga sjemenskih kuća (biljaka/ha)
Ovisno o sorti, količina sjemena se kreće od 100 do 145 kg/ha. Neke sjemenske kuće sjeme pakiraju po broju sjemenki (npr. 120 000 ili 125000).
Pročitajte još iz priloga:
Soja – nezamjenjiva kultura u plodoredu
Suzbijanje korova i zaštita soje od bolesti i štetnika
