Naslovnica Rubrike Ratarstvo Kukuruz – najzastupljenija kultura na obradivim površinama RH

Kukuruz – najzastupljenija kultura na obradivim površinama RH

Objavio

mr. sc. Tatjana Martinović, dipl. ing. agr.

13. veljače 2025.

Kukuruz, lat. Zea Mays L. je nazastupljenija biljna vrsta koja se uzgaja na obradivim poljoprivrednim površinama u Republici Hrvatskoj i pripada okopavinama. Velika gospodarska vrijednost ove kulture proizlazi iz činjenice da osim u hranidbi stoke (zrno, silaža cijele biljke, silaža vlažnog zrna i klipa) za koju se koristi najveći dio proizvedenog kukuruza, koristi se u prehrambenoj, tekstilnoj, farmaceutskoj industriji i proizvodnji etanola.

Kemijski sastav zrna kukuruza ovisi o izabranom hibridu, vremenskim uvjetima u proizvodnoj godini, stanju tla, provedenim agrotehničkim mjerama, vremenu i načinu berbe i uvjetima skladištenja. Plod kukuruza je zrno koje se ovisno o hibridu razlikuje po obliku, veličini, boji, ali i po sastavu strukture zrna. S obzirom na to da postoje velike razlike između strukture i oblika zrna, pa i velike razlike u morfološkim i fiziološkim svojstvima, u struci je najviše prihvaćena podjela i klasifikacija baš na osnovu strukture i oblika zrna.

Prema toj klasifikaciji kukuruz dijelimo na 9 podvrsta:

a) Zea mays ssp. identata – zuban

b) Zea mays ssp. indurata – tvrdunac

c) Zea mays ssp. saccharata – šećerac

d) Zea mays ssp. averta – kokičar

e) Zea mays ssp. amylacea – mekunac

f) Zea mays ssp. ceratina – voštani kukuruz

g) Zea mays ssp. amylo – saccharata – škrobni šećerac

h) Zea mays ssp. semindentata – poluzuban

i) Zea mays ssp. tunicata – pljevičar

Najzastupljeniji zuban i tvrdunac

U proizvodnji su najviše zastupljene podvrste zuban i tvrdunac. Kukuruz podvrste zuban je rodniji od tvrdunca te se pretežito koristi za hranidbu domaćih životinja i industrijskoj preradi, dok su hibridi kukuruza tvrdunca kvalitetnijeg zrna s većim postotkom bjelančevina i koriste se u prehrani ljudi. Kukuruz je termofilna biljka koja za svoj rast i razvoj treba dosta topline. Minimalna temperatura za rast nakon nicanja kukuruza je 12-13 °C.

Negativne temperature u početnim fazama razvoja kukuruza mogu dovesti do propadanja svih razvijenih listova kukuruza i takve biljke se nakon nekoliko dana oporave. Propadanje cijele biljke uzrokovane negativnim temperaturama nastupa ako se konus rasta izdigao iznad razine tla (razvojna faza 6 i više listova) te je u takvim slučajevima potrebno presijati usjev. Propadanje usjeva uzrokovano niskim temperaturama bilježe se kod hibrida kratke vegetacije posijanih znatno prije optimalnih rokova sjetve. Kukuruz je tijekom cvatnje osjetljiv na visoke temperature (30-35 °C), a naročito ako istodobno nedostaje oborina i niska je relativna vlažnost zraka.

Za dobro oprašivanje i oplodnju kukuruza potrebno je oko 100 mm dobro raspoređenih oborina uz uvjet da temperature nisu iznad 30 °C. Kroz vegetacijsku sezonu uzgoja za postizanje stabilnog prinosa kukuruza potrebno je 500-600 mm oborina. Kukuruzu najviše odgovaraju duboka, propusna i rastresita tla koja mogu zadržati dosta vode, srednje teška (ilovasta) tla bogata organskom tvari i biljnim hranivima. Manje su pogodna lagana pjeskovita i teška glinasta tla. Ne preporučuje se uzgoj kukuruza na kiselim tlima, niti na površinama koje su izložene čestim poplavama. Kukuruz je jedna od rijetkih kultura koja dobro podnosi ponovljeni uzgoj na istoj parceli, ali ga se preporuča uzgajati u plodoredu. Dobri predusjevi za kukuruz su strne žitarice, uljana repica, jednogodišnje mahunarke (soja, grašak) i suncokret.

Višegodišnje mahunarke (lucerna i djeteline) su dobri predusjevi, ali prije sjetve kukuruza potrebno je pregledati tlo na prisutnost zemljišnih štetnika. Gnojidba kukuruza ovisi o plodnosti tla, planiranom prinosu i uvjetima proizvodnje. Racionalna gnojidba temelji se na rezultatima provedene kemijske analize tla. Gnojidba treba biti prilagođena uvjetima proizvodnje, ekonomski isplativa i ekološki prihvatljiva. Da bi ostvario dobre prinose, kukuruz iz tla treba usvojiti određenu količinu biljnih hraniva.

Za prinos 8-10 t/ha zrna kukuruz prosječno usvoji:

240-300 kg/ha dušika (N);
80-120 kg/ha fosfora (P2O5);
180-250 kg/ha kalija (K2O).

Osim navedenih makrohraniva, kukuruz navedenim prinosom usvaja 45-55 kg kalcija i magnezija te 25-35 kg sumpora. Svu potrebnu količinu mikrohraniva kukuruz uglavnom usvaja iz tla, jedino se na nekim tlima mogu uočiti nedostatci cinka. Na tlima niske pH reakcije kad kukuruz ima razvijena 3-4 lista pri pojavi niskih temperatura dolazi do blokade fosfora. U takvim uvjetima mlade biljke ga ne mogu usvojiti te listovi kukuruza poprimaju svojstvenu ljubičastu boju (antocijan), koja se gubi nakon porasta temperatura.

Vrijeme sjetve kukuruza ovisno je o izabranom hibridu, vegetacijskog grupi dozrijevanja i vremenskim prilikama. Najvažniji kriterij pri određivanju vremena sjetve kukuruza je temperatura tla na dubini sjetve koja bi trebala iznositi 10 °C, što je u našem podneblju okvirno od 10.-25. travnja. Kvalitetna sjetva osigurava povoljne uvjete za rast i razvoj biljaka. Da bi se ostvario genetski potencijal izabranog hibrida kukuruza potrebno je postići odgovarajući broj biljaka po hektaru u berbi.

Tablica: Optimalna gustoća sklopa u berbi ovisno o grupi dozrijevanja kukuruza

Vegetacijska skupina hibrida kukuruza	Gustoća sklopa u berbi (broj biljaka/ha)
100	70 000 – 90 000
200 i 300	65 000 – 85 000
400 i 500	60 000 – 75 000
600 i 700	50 000 – 65 000

U proizvodnji kukuruza za silažu potrebno je povećati sjetvenu normu za 10-15 %. Dubina sjetve ovisi o tipu tla, vremenu sjetve i krupnoći sjemena. Na vlažnim i hladnim tlima sjetvu treba obaviti na 4-5 cm dubine, a na lakšim i toplijim na dubinu od 5-7 cm.