Ječam kod nas prema zasijanim površinama zauzima drugo mjesto iza pšenice. Imamo vrlo kvalitetne domaće sorte ječma stvorene u našim institutima za naše agroekološke uvjete što olakšava proizvodnju ječma osobito u današnjim vrlo izazovnim vremenima vezano za klimatske promjene i događanja u Europi.
Ječam je poznat kao najkvalitetnija sirovina za dobivanje slada potrebnog u proizvodnji piva, ali i vrlo kvalitetna stočna hrana. Dok je za proizvodnju pivarskog ječma važno da nema visok sadržaj bjelančevina u zrnu, za proizvodnju stočnog ječma to je imperativ je označava njegovu kvalitetu. Međutim, i u proizvodnji stočnog ječma treba obratiti pažnju na gnojidbu jer prevelike količine gnojiva, osobito dušika, mogu negativno utjecati na rast i razvoj ječma i njegovu kvalitetu. Pri tome posebnu pažnju treba obratiti na sprječavanje polijeganja ječma čija je posljedica veća pojava bolesti, sporije sušenje zrna ječma, pojava mikotoksina te neugodan miris što ga čini nepogodnim za hranidbu stoke. Stoga je važno, uz adekvatnu gnojidbu, birati sorte ječma tolerantne na bolesti i sušu kako bi se dobilo kvalitetno zrno stočnog ječma pogodno za hranidbu stoke.
Ječam je osobito kvalitetna stočna hrana za hranidbu svinja i u uravnoteženom obroku postiže se visoka kvaliteta mesa. Danas se na tržištu mogu naći i sorte ječma s višim sadržajem β-glukana koji ima povoljan utjecaj na zdravlje životinja. Naime, β-glukani se koriste kao alternativna terapija za mikroorganizme rezistentne na antibiotike, osobito kod uzgoja domaćih životinja za ljudsku hranu. Ječam s povećanim sadržajem β-glukana preporučuje se i za korištenje u prehrani ljudi u obliku kaše, pahuljica i brašna.
Zahtjevi stočnog ječma prema agroekološkim uvjetima
Stočni ječam se može uzgajati u različitim agrokološkim uvjetima, a najbolje rezultate ostvarit će u uvjetima povoljnog rasporeda oborina i temperature do 30°C. Međutim, svjedoci smo sve ranije pojave visokih temperatura u proljeće praćenih nedostatkom oborina što negativno utječe na nalijevanje zrna i uzrokuje prisilno dozrijevanje ječma, a time i niži prinos zrna. Stoga je važno birati sorte tolerantne na sušu kako bi se šteta od ovakvih vremenskih prilika što više ublažila.
Vremenski uvjeti utječu i na kemijski sastav zrna ječma. Oblačno vrijeme u vlažnim područjima povoljno je za stvaranje škroba, a suho, sunčano i toplo vrijeme povećava sadržaj bjelančevina. Ječam ne podnosi jako kisela tla ni pjeskovita tla. Optimalni pH tla za ječam je između 6,5 – 7,2. Ako se ječam uzgaja na kiselim tlima, ostvaruje niži prinos i slabiju kvalitetu zrna. Za ječam nisu pogodna niti neuređena, slabo ocjedna tla na kojima se duže vrijeme zadržava voda.
Tehnologija proizvodnje stočnog ječma
Ječam se mora uzgajati u plodoredu da bi se smanjio napad bolesti i štetnika. Najbolji predusjevi za stočni ječam su jednogodišnje zrnate mahunarke među kojima je kod nas najviše zastupljena soja. S obzirom da iza mahunarki ostaje veća količina dušika nego iza drugih predusjeva, treba pažljivo isplanirati gnojidbu, osobito dušikom. Dobri predusjevi su i uljana repica te suncokret, ali i okopavine ako dovoljno rano napuste površinu da bi se obrada tla mogla obaviti na vrijeme. Ako su predusjevi višegodišnje djetelinsko-travne smjese treba ih na vrijeme zaorati jer isušuju tlo, što predstavlja problem ako u razdoblju prije sjetve ječma vlada suša. U tom slučaju će nicanje ječma biti lošije. Druge strne žitarice nisu dobar predusjev za ječam jer ih napadaju iste bolesti i štetnici. Ječam se može uzgajati minimalno u tropoljnom plodoredu.
Kako provoditi obradu tla?
Osnovna obrada tla (oranje) za ječam mora osigurati dobro zaoravanje žetvenih ostataka predkulture. Obavlja se na dubinu 25 – 30 cm. Da bi žetveni ostaci predkulture bili u potpunosti zaorani, potrebno ih je prije oranja usitniti. Nakon oranja potrebno je ostaviti tlo da se slegne, a prije sjetve obaviti predsjetvenu pripremu tla. Predsjetvenom obradom stvara se rastresiti sloj tla koji osigurava polaganje sjemena na ujednačenu dubinu te njegovo brzo i jednolično klijanje i nicanje što je preduvjet za uspješnu proizvodnju ječma.
Gnojidba
Ječam jače reagira na gnojidbu u odnosu na ostale strne žitarice. Kod stočnog ječma, za razliku od pivarskog, poželjan je što veći sadržaj bjelančevina u zrnu što se postiže dodavanjem veće količine dušika u prihrani, ali vodeći računa da se ne izazove polijeganje usjeva. Za pravilno određivanje količine hraniva potrebno je napraviti analizu tla. Uz to potrebno je poznavati potrebe ječma za hranivima i dinamiku njihovog korištenja tijekom vegetacije, koeficijent iskorištavanja hraniva iz tla i dodanih gnojiva. Da bi se ostvarili visok prinos i kvaliteta zrna, uz dušik potrebno je osigurati i dobru opskrbljenost fosforom te kalijem. Nedostatak fosfora i kalija uzrokuje smanjenje sadržaja škroba u zrnu. Na srednje plodnim tlima za ozimi stočni ječam potrebno je gnojiti s 90 – 140 kg/ha N, 80 – 90 kg/ha P2O5 i 100 – 120 kg/ha K2O. Fosforna i kalijeva gnojiva se primjenjuju prije sjetve i to 1/2 prije osnovne obrade tla, a 1/2 kod predsjetvene obrade tla.
Za ozimi ječam oko 20 – 30 % dušičnih gnojiva treba dodati prije sjetve, a ostala količina dodaje se tijekom vegetacije u dvije prihrane. Prva prihrana obavlja se odmah nakon kretanja vegetacije u proljeće i dodaje se 60 % preostalog dušika. Druga prihrana s preostalih 40 % dušika mora se obaviti na početku vlatanja. Kasnija prihrana može uzrokovati jače polijeganje ječma.
Sjetva
Na tržištu se može naći veći broj sorata stočnog ječma, domaćih i stranih. Kod izbora sorte, uz rodnost i kvalitet, važno je voditi računa o njihovoj tolerantnosti na bolesti, polijeganje i sušu. Za hranidbu stoke se koristi višeredni, ali i dvoredni ječam. Danas se na tržištu mogu naći i golozrne sorte ječma s povećanim sadržajem β-glukana namijenjene ljudskoj prehrani, ali i hranidbi stoke. Za sjetvu treba koristiti kvalitetno certificirano sjeme koje osigurava brzo i ujednačeno nicanje. Optimalni rok sjetve ozimih sorata ječma je 1 – 20. listopada, a jare sorte treba sijati što ranije u proljeće (kraj veljače i početak ožujka).
Ovisno o sorti i uvjetima uzgoja, sjetvena norma za ozimi višeredni i dvoredni ječam je 350 – 450 klijavih zrna/m2, a za jari dvoredni ječam 350 – 500 klijavih zrna/m2. Tijekom vegetacije provodi se zaštita od korova, bolesti i štetnika. Najznačajniji štetnik ječma koji može nanijeti velike štete je lema ili žitni balac (Oulema melanopus L.). Osobitu pažnju treba obratiti na pojavu lisnih ušiju koje prenose virusnu bolest žutu patuljavost (kržljavost) ječma koja uzrokuje značajno smanjenje prinosa. Žetva stočnog ječma obavlja se kod vlage zrna od 14 %.
