Obitelj Jakše Lovića iz Gornje Bebrine, posavskog sela u Općini Klakar u Brodsko-posavskoj županiji, desetak kilometara jugoistočno od Slavonskog Broda, jedna je od rijetkih u Slavoniji koja je zaokružila cjelokupnu proizvodnju – od uzgoja žitarica na oranicama, prerade u brašno do bogate palete pekarskih proizvoda i keksa koje prodaju u svojim prodavaonicama.
Kad je otvorio obrt u ratno doba 1993. godine, tada mladi poduzetnik Jakša Lović imao je svoje planove i viziju razvoja. Vidio je budućnost u tom privatnom poslu, razvijao ga je upornim radom i pametnim ulaganjima i sada njegova obitelj supruga Marina i tri sina Vlatko (22 godine), Kruno (20) i Jakov (15) solidno živi od toga.
Plasman kroz vlastite prodavaonice
-Imamo više djelatnosti i sve su nam bitne, jer ako pukne jedna karika u tom lancu puca nam cijeli proces. Naša proizvodnja počinje sjetvom pšenice i uzgojem žitarica. S godinama smo se dobro izgradili i opremili, uporno ulagali proširivali i modernizirali proizvodnju.
–Posjedujemo svu poljoprivrednu mehanizaciju za ratarstvo. Imamo svoje silose u koje spremamo žitarice, imamo svoju sušaru u slučaju da ih moramo sušiti, manji mlin za preradu pšenice u kojemu na godinu prerađujemo oko 350 tona te krušarice, a kojom opskrbljujemo svoju pekaru s osnovnom sirovinom – brašnom. Imamo dvije pekare u kojima radimo naše finalne pekarske proizvode od pšeničnog, raženog i kukuruznog brašna: kruh, burek, pizzu, slastice, kekse i brašno, kaže poduzetni Jakša dok razgovaramo u lijepo uređenom obiteljskom gospodarstvu na kojemu se nalaze spomenuti objekti.
Iako je tako zaokružen ciklus proizvodnje iznimno kompliciran i težak, naš domaćin kaže da se odlučio za ovakav izazov da si obitelj sama kreira svoju sudbinu te da si na taj način osigura egzistenciju sa što manje stresova i što se tiče cijena i što se tiče kvalitete, ali i drugih problema i mogućih poremećaja u proizvodnji i na tržištu.
–Posložili smo si priču od izbora i sjetve samih sorti pšenice s kojima možemo ostvariti najbolju kvalitetu i dobar urod, do gotovog brašna i pekarskih proizvoda i keksa. Njih plasiramo kroz svoje prodavaonice. Mi smo ove godine imali rekordan prinos pšenice, rekordnu žetvu, blizu osam tona po hektaru, čime smo više nego zadovoljni. Budući da je sin Karlo završio pekarstvo, vrijedan je. Ima osjećaj za taj posao i voli ga, pa vjerujem da će on s vremenom uspješno preuzeti naš obrt.
–Za sada imamo dobro uhodan posao, ali osjećamo probleme koji muče našu branšu. Primjerice, mogu reći da mlinarstvo u Hrvatskoj sve više stagnira. Moglo bi se reći da ide ka zatvaranju. Razlog je vjerojatno uvozna jeftinija roba. Da li mi tu možemo konkurirati ili ne možemo, to je teško pitanje. Na žalost, i proizvodnja kruha i drugih pekarskih proizvoda u Hrvatskoj stagnira, jer ih se sve više uvozi, kaže Jakša.
Nesiguran status po pitanju državne zemlje u zakupu
Lovići žitarice i soju proizvode na 60 hektara. Imaju nešto svoje zemlje, a većina površina je državna zemlja koju obrađuju u zakupu za koju nije riješen trajni status.
–Naša priča sa zemljištem počela je 1996. godine, kad se bivši poljoprivredni kombinat raspao i zemljište je ostalo neobrađeno. Tada je lokalna samouprava dala to zemljište na korištenje i mi smo tada dobili prve ugovore o zakupu. Na toj zemlji neriješenog statusa temelji se cijeli naš proizvodni ciklus. Mi za sada nemamo nekakvih većih ambicija za povećanje površina, ali želimo sigurnost zbog stabilnosti proizvodnje. Na našu žalost to državno zemljište do današnjeg dana se nije riješilo, i nakon 25 godina naši ugovori se produžuju na godinu-dvije, jednom je bilo na pet godina. Mi kojima je zemlja bitna nemamo sigurnosti. Sada ima nekih naznaka da bi se nešto tu promijenilo, vidjet ćemo.
–Država je male OPG-ove i obrte ostavila na milost i nemilost velikim poljoprivrednim tvrtkama i sustavima koji svoje zemljište rješavaju. To nije dobro za ruralni razvoj i opstanak malih, kaže Jakša Lović, član Odbora za ratarstvo u Hrvatskoj poljoprivednoj komori i član Obrtničke komore Brodsko-posavske županije u kojima se svojim iskustvima i znanjem zauzima za rješavanje spomenutih i drugih problema vezanih za selo i poljoprivredu.
U slavonskim selima se može lijepo živjeti
Smatra da se u slavonskim selima može lijepo živjeti. Za to postoje dobri resursi, ali su bitne ideje, puno rada, ali i puno veće potpore malim tvrtkama i OPG-ovima od strane mjerodavnih – od lokalnih do državnih tijela i institucija.
–Mi mali sami i pojedinačno teško možemo konkurirati i opstati na velikom europskom liberalnom tržištu. Naš sustav nas ne štiti dovoljno. Smatram da je jedan od ključeva rješenja naših problema udruživanje u asocijacije poput, recimo Italije i Austrije. Taj proces opet uvelike ovisi o našem mentalitetu – koliko smo ustvari spremni na to. Mislim da je jedan od problema i taj što se u poljoprivredu ulaže mnogo novca – i europskog i našeg, a nema odgovarajućih povratnih rezultata. Treba vidjeti gdje odlazi taj novac i razgraničiti prave proizvođače koji ulažu i proizvode za tržište i hobi-poljoprivrednike koji čuvaju ruralni kraj, kaže Jakša.
Smatra da bi brže rješavanje problema i stvaranje boljih uvjeta za proizvodnju u poljoprivredi smanjilo odlazak mladih iz Slavonije, pa i Hrvatske, da nam selo ne gubi mladost i naglo stari.
–Ni u drugim zemljama kamo odlaze naši mladi ne teku med i mlijeko. I tamo treba puno raditi. Nije ni nama bajno, 28 godina stvaramo i jako puno radimo i brinemo. Međutim, svoji smo na svome i zadovoljni smo životom na selu, poručuje Jakša.
Jakša kaže da obrt „Pekarnice Lović“ kroz sve svoje djelatnosti zapošljava 23 ljudi:
–Možemo biti sretni i ponosni što nikad nismo radili nedjeljom i blagdanom. Subotom u 13 sati zatvaramo svoje trgovine i mislim da su i kupci to prepoznali. Pogotovo su sretne žene koje rade u trgovinama jer se preko vikenda mogu više posvetiti svojim obiteljima. Da radimo te dane možda bismo nešto više zaradili, ali nije sve u novcu.
Najnovija investicija solarna elektrana
Obrt „Pekarnice Lović“ završava solarnu elektranu. Riječ je o investiciji vrijednoj oko 500 tisuća kuna. Nju će sufinancirati Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost s oko 60-70 posto bespovratnih sredstava.
–Mislim da uskoro nećemo ići na neke nove veće investicije. Jedino ako se sin Karlo preko neke od mjera Programa ruralnog razvoja uspije izboriti za kakav projekt. Želimo malo ,,stati na loptuʺ i vidjeti kako će se dalje situacija odvijati. Jako je turbulentno vrijeme za neke nove velike planove, kaže Jakša.
