Prilikom donošenja odluke o izboru načina pripreme tla za sjetvu jarih poljoprivrednih kultura kao i primijenjenog sustava obrade tla za uzgajanu vrstu potrebno je razmotriti dvije važne činjenice: stanje tla i upravljanje i potrebne agrotehničke mjere za uzgajanu biljnu vrstu.
Uvjeti vezani uz stanje tla uključuju: stanje dreniranosti tla, dubina gornjeg sloja tla, nagib terena, sadržaj organske tvari u tlu i tekstura tla na određenoj parceli, vjerojatnost erozije tla itd… Nabrojeni čimbenici imaju značajan utjecaj na izbor sustava obrade tla koji će se primijeniti (konvencionalni ili konzervacijski), u kojoj mjeri će izabrani sustav obrade tla polučiti zadovoljavajuće rezultate u proizvodnji izabrane vrste i kakav će učinak izabrani način obrade imati na kvalitetu tla, negovu produktivnost i učinak na upravljanje i kvalitetu voda.
Pitanje upravljanja uključuje različite jednako važne upravljačke odluke; upravljanje biljnim ostacima, planiranje i provođenje plodoreda, dostupnost opreme (mehanizacije) i njihova učinkovitost, mogućnosti navodnjavanja u slučaju manjka oborina ili mogućnosti drenaže za upravljanje prekomjernom vlagom u tlu, planirana gnojidba usjeva, program kontrole biljnih štetočinja te čitav niz drugih odluka koje će odrediti razinu uspješnosti proizvodnje određenog usjeva. Obrada tla za jare poljoprivredne kulture u konvencionalnom sustavu koji je više zastupljeniji sustav obrade tla na našim poljoprivrednim površinama, započinje osnovnom obradom tla – oranjem. Vrijeme obavljanja oranja, odnosno odluka o provedbi oranja u jesen ili u proljeće diktiraju čimbenici koje nije lako kontrolirati.
Dva faktora koje je potrebno poznavati pri donošenju odluke o vremenu provedbe oranja su uvjeti vlažnosti tla i temperatura tla. Ova dva čimbenika mogu imati značajan utjecaj na lomljenje tla, dubinu obrade tla, veličinu gruda i razinu zbijenosti tla. Stoga vlažnost tla i temperatura tla mogu utjecati na odabranu praksu obrade tla. U konačnici i na ostvareni prinos i kvalitetu tla.
Mogućnost nastanka zbijenog tla
Osim što oranje u proljeće predstavlja veću opasnost od nastanka štete na strukturi tla povećava i broj operacija koje je potrebno provesti u kratko vrijeme. S obzirom da je u proljeće vlažnost tla veća nego u jesen, svaka mehanička operacija može uzrokovati veliko zbijanje tla. Oranjem tla u jesen akumulira se određena količina vlage u tlu u jesensko-zimskom i rano proljetnom razdoblju. U cilju sprječavanja gubitka nakupljene vode u tlu uzrokovanog evaporacijom vode iz površinskog i iz dubljih slojeva tla prvi zahvat koji se provodi na proljeće je zatvaranje zimske brazde.
Zatvaranje zimske brazde potrebno je obaviti čim stanje tla dozvoljava kretanje mehanizacija po poljoprivrednoj površini. Ovaj radni zahvati svakako nije poželjno napraviti prerano u proljeće zbog formiranja pokorice i intenzivne pojave korova. To će moguće iziskivati neki od dodatnih zahvata. Cilj zatvaranja zimske brazde je prekid kapilariteta tla na samoj površini. Pravodobno i pravilno zatvaranje zimske brazde može biti odlučujuće za uspjeh proizvodnje već u početnom dijelu vegetacije (sjetva, klijanje, nicanje) jer se posljednjih godina zbog vremenskih prilika tijekom proljeća (više temperature, učestali jači vjetar) voda vrlo brzo gubi iz tla.
Priprema tla za sjetvu i izbor oruđa kojima će se ona provoditi ovisna je o vrsti usjeva kojeg uzgajamo. Razlikuje se predsjetvena priprema tla za za ranu sjetvu jarih ratarskih usjeva kao što su zob, ječam, jara pšenica , grahorica, grašak ili za za kasne jare ratarske usjeve – heljda, proso, kukuruz, krumpir. Značajka dopunske ili predsjetvene obrade tla je da se ovom obradom površinski sjetveni sloj tla treba pripremiti do mjere da bude orašasto-mrvičaste strukture do dubine sjetve.
Kod većine ratarskih vrsta predsjetvena priprema treba biti takva da se sjeme prilikom sjetve položi na tvrdu posteljicu, kako bi doticaj sjemena s vlagom tla bio dobar, a da ima rahli pokrov da bi nicanje bilo brže i ujednačenije. Brzim i ujednačenim nicanjem osigurava se ravnomjerniji rast i razvoj biljaka koje nisu iscrpljene dugim nicanjem zbog neadekvatne dubine sjetve i mogućih oštećenja uzrokovanih biotskim i abiotskim čimbenicima u vrijeme nicanja.
Stvaranje pokorice
Previše fina priprema za sjetvu također nije poželjna. Takva priprema može imati za posljedicu stvaranje pokorice i lošije nicanje usjeva. Nedovoljno slegnuto tlo također može biti uzrok lošijeg nicanja, osobito onih vrsta koje imaju sitno sjeme.
Prilikom pripreme tla za sjetvu i samu sjetvu treba voditi računa o zahtjevima svake uzgajane vrste. Sve kako bi se polučili zadovoljavajući rezultati i ostvarili odgovarajući prinosi uzgajane vrste. Međutim, u posljednje vrijeme i na našim prostorima sve više se razmišlja o utjecaju konvencionalnih sustava obrade tla na stanje tla i njegovu produktivnost, te uz uzimanja u obzir specifičnosti pojedinog proizvodnog područja, stanja tla i ekonomičnosti proizvodnje uvode se u proizvodnju različiti sustavi obrade tla u koju se ne uključuje oranje.
Prednosti konzervacijskog sustava obrade tla u usporedbi s konvencionalnim su u činjenici da se konzervacijskom obradom tla smanjuje erozija tla. Smanjen je utrošak rada i energije, poboljšava se kvaliteta tla (biološka aktivnost, stabilnost agregata tla, povećava organska tvar u tlu itd,) i dostupnost vode. Važnost održavanja stanja tla prepoznata je u svim državama članicama Europske unije koje putem potpora za provođenje različitih klimatsko-okolišnih intervencija (eko sheme) unutar izravnih plaćanja potiću poljoprivredne proizvođače na provođenje praksi korisnih za klimu i okoliš među kojima je i konzervacijska poljoprivreda.
