Mala Rasinjica, selo u Koprivničko-križevačkoj županiji sjedište je OPG-a Usamljena golubica. Iza gospodarstva ovako originalnog imena ne može stajati obična osoba. Branko Funtek, nositelj ovog OPG-a zanimljiv je i veseli uzgajivač ekoloških žitarica i brašna te ekološkog voća.
Branko je poznat u svom kraju po proizvodnji integralnog brašna starinskih sorti žitarica, prvenstveno pira i heljde. Cilj mu je proizvoditi još raž i proso te na taj način zaokružiti proizvodnju.
–Proizvodim brašno od starih žitarica jer bi bilo šteta prodavati samo zrno. Neću ići u širinu s proizvodima jer ne želim izgubiti na kvaliteti.
Tako razmišlja Branko koji je veliki dio radnog vijeka proveo u Podravci. Razočaran suvremenom tehnologijom proizvodnje hrane te konvencionalnom poljoprivredom okrenuo se prirodi.
–Ispočetka sam radio u raznim firmama koje su se bavile konvencionalnom proizvodnjom hrane i vidio sam da to ne sluti na dobro. Previše otrova i previše štetnih tvari se nalazi u tome i kako sam ja sazrijevao, sazrijevala je i ideja da se počnem baviti ekološkom proizvodnjom starih žitarica bez aditiva i GMO-a.
U proizvodnji koristi vlastito sjeme starinskih sorti koje je godinama sakupljao od prijatelja i poznanika. Jedan dio čuva za neke nove sezone i generacije jer sjeme smatra pravom vrijednošću za budućnost. Osim pira kojeg je prošle godine proizveo 10-ak tona, na njegovim oranicama raste heljda na oko 3 ha.
Pir Triticum aestivum subsp. Spelta (L.) Thell. je podvrsta jare pšenice koja se uzgajala još 5000 godina prije Nove ere. Posebnost ove vrste je što svako zrno na klasu ima svoju ovojnicu koja ga čuva od nametnika i bolesti. Zato je ovo otporna biljka koja ne zahtijeva primjenu nikakvih zaštitnih sredstava. Za starije osobe i djecu pir je idealna žitarica jer je zbog manjeg udjela glutena lakše probavljiv. I na kraju, pir sadrži više esencijalnih aminokiselina od pšenice koje su korisne za funkcioniranje našeg tijela.
Urod pira mi je prošle godine malo slabiji nego inače jer ga zbog svojih ostalih obaveza nisam stigao prihranjivati onoliko koliko sam planirao. Heljda izgleda dobro za sada, ali sam nažalost primijetio puno manje pčela na njoj nego prije. I to me brine.
Njegov ekološki nasad lijeske još je premlad da bi pokazao svoj puni potencijal, a aroniju mu znaju pobrati i srne. Branko radi sam na svom OPG-u i ne stiže onoliko koliko želi.
Do prije godinu dana svoje je žitarice nosio na meljavu u mlin kod prijatelja. Sada melje na vlastitom mlinu kojeg je nabavio preko Mjere 6.3.1. kao i jedan traktor. Ovo su velike investicije protiv kojih se dugo borio, ali je zaključio da sam bez bolje opreme neće postići svoje ciljeve. Na novi mlin posebno je ponosan. Na njemu se mogu proizvesti sve vrste brašna, a najbolje je ono od cjelovitog zrna. Mlinski kamen ima jamstvo 30 godina i na njega je Branko posebno ponosan. Krupnoća brašna prilagođava se izborom različitih sita.
Narudžbi ne nedostaje
Kako ima manju količinu zemljišta odlučio je prodavati finalizirani proizvod. Najtraženije mu je pirovo brašno koje prodaje svojim prijateljima i poznanicima po cijeloj Hrvatskoj. Član je udruge Bio Istra gdje su osnovali solidarne eko-tržnice. Tu Branko prodaje i razmjenjuje svoje ekološke proizvode te mu narudžbe za ekološko pirovo brašno stalno stižu.
-Žalostilo me kad sam kao mali dolazio u Istru i vidio što ti ljudi jedu umjesto hrvatskih poljoprivrednih proizvoda. Oduvijek mi je želja bila povezati sjever i jug te tako plasirati svoje proizvode.
U posljednje vrijeme potrošači su spoznali vrijednost pira i to posebno cjelovitog, pa od Branka naručuju 100 % integralno brašno koje je izvrsno za probavu i bolje rješenje za dijabetičare zbog udjela složenih ugljikohidrata.
Nedavno je prvi put pokrenuo svoju sklopljenu ljuštilicu za heljdu. Prije nekoliko godina tražio sam u inozemstvu ponudu za novu ljuštilicu za heljdu i ona bi me došla oko 30.000 eura. Odlučio sam ipak sklopiti svoju. Ona je dovršena uz troškove od samo 3.000 eura. Branko se tako korak po korak kreće prema zaokruženoj proizvodnji.
Ideja mu je još završiti objekt u kojem je smješten novi mlin za ekološko brašno, pripremiti sušaru za heljdu i nabaviti jedan manji kombajn. Kad opremanje objekta bude završeno, Branko će otisnuti etikete na svoja pakiranja i prodavati brašno, a u objektu mu je plan oformiti i svojevrsnu kušaonicu proizvoda od ekološkog brašna. Ovako izgleda priča o jednom hrvatskom poljoprivredniku. Primoran je snalaziti se sam, improvizirati, plivati na tržištu, brzo se prilagođavati i mijenjati, a sve to bez pomoći državnog aparata. Znate što, borim se, završava nasmiješeni Branko, ovaj mali poljoprivrednik s velikim planovima.
