Lan, pitomi lan, na engleskom flax  (Linum usitatissimum L.) još u 14. stoljeću pr.n.e. uzgajao se u Egiptu. Latinski “usitatissimum“ znači puno koristi, što je točno, ako uzmemo u obzir da se ova biljka koristila za proizvodnju platna, odjeće, konopa, te kao svakodnevna hrana u obliku ulja ili ljekovitih sjemenki.

Lan je jednogodišnja je biljka s uspravnom glatkom stabljikom, visine 50-70 cm i s naizmjenično gusto smještenim uskim lancetastim listovima. Na vrhu stabljike i svake postrane grančice nalazi se cvijet. Cvjetovi su plavi, ponekad bijeli s prašnicima i tučkom boje modrog neba. Plod je 6 do 8 mm dug, okrugli tobolac, a na vrhu zašiljen. Ima pet pregrada podijeljenih u pet dijelova. Svaki je dio podijeljen na dva dijela u kojima se nalazi po jedna sjemenka što znači da u tobolcu može biti 10 sjemenki. Sjemenke se razlikuju ovisno o mjestu uzgoja, tako da su u Kanadi crne ili smeđe, a u Indiji žute.

Razgranatost lana može biti veća ili manja. Obično je predivi lan slabije razgranat, a uljani jače, pa uljani lan ima više cvjetova te donosi i više sjemena. Predivi lan zbog slabije razgranatosti, daje više vlakna i koristi se za proizvodnju platna. Najviše se uzgaja u Francuskoj i Belgiji. Ljekoviti dio biljke je zrelo sjeme. Sjemenke lana izvrstan su izvor tiamina, riboflavina, piridoksina, folne kiseline, pantotenske kiseline, a dobar su izvor i niacina. Od minerala sadrže bakar, magnezij, mangan, fosfor, željezo, kalcij  i cink. Osim vitamina i minerala lanene sjemenke sadrže omega -3 masne kiseline. One povoljno djeluju na zdravlje, štite srce i krvne žile,a prema nekim istraživanjima  imaju i protuupalna svojstva.

Sve češće se spominje kako je nedostatak omega-3 masnih kiselina „skorbut našeg vremena“ jer se tijekom posljednih 150 godina, konzumacija tih kiselina smanjila za 80 %, a unos omega-6 masnih kiselina povećao se za nekoliko stotina posto. Pregled do sada objavljenih studija pokazale su da omega-3 masne kiseline imaju značajno antidepresivno djelovanje (Neuroscience Letters).

Postoje i studije koje daju naznake da omega-3 masne kiseline djeluju kao adaptogeni. Tj. pomažu ljudima da se bolje prilagode na stres. Brojni radovi ukazuju na korist omega-3 masnih kiselina na imunološki sustav, reproduktivni sustav, kožu te kod potporne terapije rumatoidnog artritisa. Lanene sjemenke sadrže još jedan bitan nutrijent, a to su lignani. To su polifenoli koji također posjeduju antioksidativna i protuupalna svojstva.

Lanena sluz  povoljno utječe na probavu i peristaltiku crijeva. Sprječava prebrz prolaz hrane iz želuca u tanko crijevo čime se poboljšava apsorpcija hranjivih tvari u tankom crijevu. Dobije se ako se laneno sjeme prelije s pedestorostrukom količinom mlake vode. Nakon sat i pol stajanja, sluz se izluči iz sjemena. Laneno sjeme treba jesti svježe, a kupimo li već samljeveno, izlažemo se priličnom riziku jer uskladištavanje sakriva u sebi određenu opasnost zbog oksidacije koju ne možemo posve izbjeći. Na žalost, poslije 4 do 5 dana samljeveno se laneno sjeme „užegne“. Stoga nije dobro dugo držati zalihu samljevenog sjemena ako ga želimo upotrijebiti za hranu. Najbolje je da ga pojedemo odmah poslije mljevenja.

Možemo ga pomiješati s medom. Med će spriječiti naglu oksidaciju, a time i razgrađivanje dragocjenih tvari. Vrećice (vruče) s lanenim sjemenom primjenjuju  se za ublažavanje bolova kod zubobolje, išijasa, reume, bolova u trbuhu i dr.  Oblozi od lanene kaše također djeluju blago protuupalno, ublažavaju bolove i omekšavaju potkožne čireve. Čaj od lanenog sjemena koristi se kao sredstvo za grgljanje  kod upala u ustima, ždrijelu, desnima, te protiv promuklosti i kod upale želučane sluznice. Za pripremu čaja najbolje je staviti 1 jušnu žlicu sjemena u šalicu hladne vode, kratko prokuhati i ostaviti 10 minuta da odstoji. Čaj se pije topao.

Mliječni obrok : 125 g svježeg sira, 1 naribana jabuka, 1 žlica zdrobljenih sjemenki lana, 1 žlica, meda, 1 žlica limunovog soka. Sve dobro izmiješati i pojesti za doručak ili večeru.

Hladno prešano laneno ulje svijetle je do tamno žute boje.Također je bogato esencijalnom alfa-linolenskom kiselinom, omega-3 kiselinom. Laneno ulje proizvedeno iz kultura umjerenih klimatskih uvjeta sadrži više nezasićenih masnih kiselina od ulja iz toplijih krajeva. Mnoge objavljene studije dokazuju ulogu lanenog ulja u snižavanju kolesterola, u prevenciji povišenog tlaka, hemeroida, ekcema, psorijaze. Zbog visokog udjela esencijalnih masnih kiselina koje na visokoj temperaturi postaju štetne laneno ulje najbolje je dodavati u svježe namirnice ili već u zagrijanu gotovu hranu.

Može se dodati salatama, pokapati njime kuhano povrće, pripremiti salatne preljeve i marinade. Tako možete pripremiti salatni preljev od lanenog ulja, limunovog soka, narezane rajčice i vlasca. Laneno ulje treba kupovati u manjim bočicama. Treba ga čuvati ga na hladnom i tamnom mjestu, a nakon otvaranja potrošiti unutar tri tjedna. Pri konzumiranju lanenog sjemena i lanenog ulja treba uzeti u obzir i mogućnost pogoršanja resorpcije nekih lijekova. Ulje bogato omega-3 kiselinom a istovremeno otpornije na oksidiranje je ulje Cameline, bolji, tj. divlji lan.

Izvor: Gospodarski kalendar

Prethodni članakBiljka pobjednika – lovor
Sljedeći članakOsjetila pčela
prof. dr. sc. Milan Pospišil
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Uža specijalnost: tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene, očuvanje starih populacija/sorata industrijskog bilja, uzgoj medonosnog bilja. Rođen je 1962. godine u Starom Petrovom Selu. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju poljoprivrednu u Slavonskom Brodu. Diplomirao je 1987. na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom fakultetu je završio poslijediplomski studij „Specijalna proizvodnja bilja – ratarske kulture“ obranom magistarskog rada 1990. godine. Akademski stupanj doktora znanosti stekao je 1996. godine također na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nedugo nakon završetka studija, zapošljava se na Agronomskom fakultetu, Zavodu za specijalnu proizvodnju bilja, gdje i danas radi. U znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju izabran je 2013. godine. Od početka zaposlenja, aktivno sudjeluje u nastavi te u znanstveno-istraživačkom radu. Trenutno je voditelj preddiplomskog studija Biljne znanosti te koordinator više predmeta na preddiplomskim, diplomskim i doktorskom studiju Agronomskog fakulteta. Težište znanstvene i stručne djelatnosti prof. dr. sc. Milana Pospišila je unapređenje tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene. Kao autor ili koautor objavio je 90 znanstvenih i 76 stručnih radova u domaćim i stranim časopisima te veći broj studija i idejnih projekata. Autor je sveučilišnog udžbenika „Ratarstvo II. dio - industrijsko bilje“ te koautor sveučilišnog priručnika „Ratarstvo – praktikum“, znanstvene knjige „Suncokret Helianthus annuus L.“ i srednjoškolskog udžbenika „Specijalno ratarstvo“. S rezultatima svojih istraživanja sudjelovao je na 20 međunarodnih i 27 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj dva i istraživač suradnik na pet domaćih te jednom međunarodnom znanstvenom projektu. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Dobitnik je Nagrade za uzoran rad i posebno vrijedan doprinos u radu (2009.) i medalje Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta (2014.).