Osjetila pčela slična su ostalim srodnim životinjama, a naročito kukcima (insektima) i predstavljaju skup organa ili sustava koji imaju iste uloge iako su međusobno fizički odvojeni.

Prilikom najgrubljeg promatranja mogu se pronaći sličnosti, odnosno preteče onih osjetila koja nalazimo u ostalih višestaničnih vrsta životinja. Osjetila pčela služe u najvećoj mjeri za komunikaciju s okolinom i snalaženje u njoj. Ostale uloge su manje značajne i što je razumljivo svode se na instinkte.

Mozak

Središnji živčani sustav pčele sastoji se od međusobno povezanih živčanih čvorova. Dva para smještena su u glavi, dva u prsima, a pet parova u zatku. Prvi par je smješten u glavi, najrazvijeniji je i predstavlja mozak pčele. Iz njegovog centralnog dijela izlaze očni i mirisni režnjevi.

Oči

Pčela ima pet očiju i to tri mala točkasta, te dva velika složena oka. Točkaste oči smještene su na prednjoj strani gornjeg dijela glave. Trokutasto su poredane i to kod radilica gotovo na tjemenu, matica malo naprijed, a trutova na samom čelu. Po svojoj građi odgovaraju građi ljudskih očiju. Služe pčelama za gledanje predmeta na blizinu i u tami, odnosno pri uvjetima kakvi vladaju u košnici. Složene oči smještene su na postranim dijelovima glave.

One su velike, duguljaste i nepomične. Služe za gledanje predmeta na daljinu. Zanimljiva je i karakteristična njihova građa. Sastoje se od nekoliko tisuća sitnih dijelova koji svaki za sebe predstavlja pojedinačno oko. Mikroskopski uočavamo kako se složeno oko sastoji od velikog broja malih i pravilnih šesterokutnih hitinskih pločica prekrivenih sitnim dlačicama. Broj tih pločica kod matice iznosi oko pet tisuća, radilice četiri do pet, a truta i do deset tisuća. Ispod svake pločice smještena je jedna očna jedinica oblika uske cjevčice koja se prema dubini oka sužava.

Svaka očna jedinica daje samo dio slike, pa se sve te točkaste slike pojedinih očnih jedinica slijevaju poput mozaika u jednu zajedničku sliku. U slučajevima kada su složene oči izvan funkcije pčela se ponaša kao da je slijepa. Pčele mogu razlikovati pojedine boje, kao i oblike nekih predmeta i cvjetova. Od boja najbolje vide žutu, modru, bijelu i ultraljubičastu. Crvenu vide kao tamnosivu do crnu.

O raspoznavanju boja kod pčela bitno je voditi računa prilikom bojanja i međusobnog rasporeda košnica. Ultraljubičasta (koju ljudi ne vide) značajna je za pčele, jer je to boja koju reflektira četvrtina cvjetova i jedan od načina na koji ih oni privlače i omogućavaju im snalaženje u prostoru i označavanje izvora hrane.

Njuh

Organ njuha predstavljaju ticala – dvije duge hitinske cijevčice koje su smještene na prednjoj strani glave. Sastoje se od dvanaest (kod matice i radilica) ili trinaest (kod truta) članaka. Na hitinskoj stijenci osim vanjskih članaka smještene su sitne, okrugle rupice prekrivene tankom i prozirnom membranom. Ispod membrane svake rupice smještene su osjetne stanice njuha. Broj rupica iznosi kod matice dvije, radilice šest, a truta čak trideset tisuća.

Pčele su osjetljive na mirise i miris im služi za snalaženje na manjim udaljenostima. Veliki broj osjetnih stanica njuha kod trutova je bitan zbog njihovog pronalaženja matica na svadbenom letu. Ticala su također prekrivena brojnim dlačicama koje pčelama služe i kao osjetilo opipa. Opip je kod pčela dobro razvijen, a osim navedenih osjetne stanice za opip pronaći ćemo razmještene i po čitavom tijelu.

Okus

Pčele nemaju naročito dobro razvijen osjet okusa. Okusne stanice smještene su im u usnoj šupljini, na korijenu jezika, ticalima i prednjim nogama. Da osjet okusa i nije naročito razvijen dokazuje činjenica da će pčele skupljati slatku tekućinu i onda kad ima neugodan miris. Isto tako će vodu u košnicu donositi iz lokvi ili gnojnica, pa zbog toga uvijek naglašavamo potrebu postavljanja higijenskih pojilica u rano proljeće kako bi se naviknule na njih.

Izvor: Gospodarski kalendar

Prethodni članakPuno koristi od pitomog lana
Sljedeći članakOdgoj mladih kunića
Kruno Lažec, dr. vet. med.
Rođen je u Zagrebu gdje završava svoje redovno školovanje i Veterinarski fakultet. Autor je stotinjak znanstveno popularnih članaka iz područja pčelarstva, i povremeni predavač u pčelarskim udrugama. Rođen je 1967. godine u Zagrebu gdje završava osnovnu i srednju školu te Veterinarski fakultet. Pčelarstvom se, uz oca, bavi od ranog djetinjstva do početka Domovinskog rata. Odsustvo s pčelinjaka zbog ratnih zbivanja smanjuje broj košnica do simboličnog broja. Autor je stotinjak znanstveno popularnih članaka iz područja pčelarstva i nešto manje iz kunićarstva koji su objavljivani u nekoliko časopisa i kao prilog dnevnim novinama. Stručni je recenzent jedne knjige i povremeni predavač u pčelarskim udrugama.