Na korijenu soje nalaze se kvržice s bakterijama Bradyrhizobium japonicum koje vežu atmosferski dušik i pretvaraju ga u amonijski oblik pristupačan biljci. Dio tog dušika ostaje i za narednu kulturu pa se može smanjiti primjena mineralnog gnojiva. Na taj način se djeluje i na smanjenje korištenja fosilnih goriva potrebnih za njihovu proizvodnju čime se smanjuje i emisija CO2 u atmosferu. Zbog male potrebe za mineralnim gnojivima i stvaranja veće vegetativne mase, soja se može koristiti i za zelenu gnojidbu i time doprinijeti povećanju plodnosti tla i poboljšanju njegovih fizikalnih svojstava.
Prema kemijskom sastavu sjemena soja se ubraja u uljarice, ali je i vrlo važna bjelančevinasta kultura. Sjeme soje sorata koje se kod nas nalaze na tržištu sadrži 18 – 25 % ulja i 34 – 45 % bjelančevina. Bjelančevine soje su vrlo kvalitetne, bogate su esencijalnim aminokiselinama te su vrlo slične bjelančevinama životinjskog podrijetla. Zbog toga je soja vrlo pogodna za prehranu ljudi, ali kod nas se najveći dio soje nakon ekstrakcije ulja potroši u hranidbi stoke. Za hranidbu stoke najviše se koristi sojina sačma, ali se može koristiti i zelena masa soje, najbolje u kombinaciji s nekom žitaricom. Takva masa se može i silirati.
Razni proizvodi od soje
Za prehranu ljudi koristi se sjeme soje od kojeg se mogu pripremiti različiti proizvodi: sojino mlijeko, sir tofu, tempeh, nato, miso, soja sos, tamari i brojni drugi. Soja ne sadrži gluten pa je kruh napravljen samo od sojinog brašna zbijen. Zbog toga se za proizvodnju kruha obogaćenog bjelančevinama sojino brašno dodaje pšeničnom. Osim za proizvodnju kruha, sojino brašno se koristi u prehrambenoj industriji za proizvodnju tjestenine, kolača, a koristi se i kao dodatak mesu za pripremu različitih jela. Lecitin, koji se dobiva preradom sojinog ulja, ima vrlo važnu primjenu u prehrambenoj industriji kao sastojak velikog broja proizvoda. Sjeme soje sadrži i izoflavone koji su prirodni estrogen i imaju sličnu funkciju kao ljudski estrogen, samo sa slabijim učinkom.
Danas se mogu na tržištu naći i sorte tzv. povrtne soje, tj. sorte soje krupnog sjemena koje se može jesti nedozrelo. Međutim, mora biti termički obrađeno. Takva soja, čije se mahune i sjeme u prehrani ljudi koriste nedozrele i to u svježem stanju kuhane ili zamrznute, zove se edamame.
Za ovakav način korištenja soja se bere neposredno prije završetka nalijevanja sjemena. Ova soja ima visoku hranjivu vrijednost. Ima manje bjelančevina nego dozrela soja, ali je bogata vitaminima i mineralima, a sadrži manje kalorija. Može se koristiti samostalno ili dodavati u juhe, salate, variva i druga jela. Korištenje ove soje u prehrani ljudi popularno je u Aziji, ali se širi i u druge dijelove svijeta.
Ograničenje kod korištenja sjemena soje, bilo za prehranu ljudi ili hranidbu stoke, sadržaj je antinutritivnih tvari od kojih je najpoznatiji tripsin inhibitor. Ove tvari smanjuju iskorištenje bjelančevina i zbog toga se sjeme soje mora termički obraditi prije korištenja. Za hranidbu stoke se prži pa onda usitnjava, a za prehranu ljudi sjeme se kuha. Ako je iz sjemena ekstrahirano ulje, daljnja termička obrada sojine sačme nije potrebna. Danas se na tržištu mogu naći sorte soje sa smanjenim sadržajem tripsin inhibitora te se skraćuje vrijeme termičke obrade sjemena.
Soja se koristi i za proizvodnju biodizela. U usporedbi s drugim kulturama koje se koriste za proizvodnju biogoriva kod kojih dolazi do kompeticija s proizvodnjom hrane za ljude ili stoku, soja ima prednost jer se za hranidbu stoke prvenstveno koristi sojina sačma koja ostaje nakon ekstrakcije ulja koje se dalje koristi u prehrambenoj industriji. Osim toga, soja ne zahtijeva primjenu većih količina mineralnog gnojiva pa je omjer uložene i dobivene energije povoljniji u odnosu na druge ratarske kulture.
Pročitajte još iz priloga:
Suzbijanje korova i zaštita soje od bolesti i štetnika
