Porijeklom uljna tikva najvjerojatnije potječe iz Južne Amerike, dok uljna tikva golica koja se koristi za proizvodnju bučinog ulja europskog porijekla (Berenji, 2011.). Najviše se uzgaja u sjeverozapadnom dijelu Republike Hrvatske (Varaždinska, Međimurska i Koprivničko-križevačka županija) gdje postoji tradicija korištenja bučinog, odnosno „koščičnog“ ulja u prehani ljudi.

U ovom dijelu Hrvatske postoje brojni kapaciteti za preradu koštica u ulje. Prema građi sjemena razlikuju se uljna tikva golica koja je bez ljuske i uljana tikva s ljuskom čije su sjemenke pokrivene čvrstom, bijelom ljuskom. Za proizvodnju bučinog ulja koristi se uljna tikva golica. Sjeme uljne tikve sadrži 45-52 % ulja, osim bjelančevina (27-32 %), ugljikohidrata, esencijalnih masnih kiselina, vitamina B grupe, obiluje vitaminom E i cinkom, pa ga u nekim zemljama koriste kao pomoćno sredstvo kod bolest prostate. Ovisno o stanju tla, vremenskim uvjetima i provedenim agrotehničkim mjerama u našim proizvodnim uvjetima postižu se urodi od 1200 do 2500 kilograma mokrog sjemena po hektaru, odnosno nakon sušenja (otpada približno 50 %) dobiva se urod od 600-1200 kg suhog sjemena po hektaru.

Tla za uzgoj uljne tikve

Za uzgoj uljne tikve najpogodnija su humusna, pjeskovito-ilovasta, neutralnim tlima (pH 6,5-7,5). Za pravilan rast i razvoj ove kulture nepovoljna su zbijena i vlažna tla s nepovoljnim vodnim režimom, kao i hladna tla. Dobar predusjev su joj kulture gnojene velikim količinama organskih i mineralnih gnojiva, jednogodišnje i višegodišnje mahunarke i strne žitarice. Kulture iz porodice tikvenjača (Cucurbitaceae) u koju spadaju različite tikve, lubenice, dinje i krastavci zbog moguće pojave zajedničkih bolesti  nisu joj dobar predusjev. Zbog mogućih šteta uzrokovanih kukuruznom zlaticom, potrebno je izbjegavati njen uzgoj u plodoredu s kukuruzom.

Uljna tikva je termofilna (toplobljubiva) kultura kojoj su optimalni rokovi sjetve od 20. travnja do 10. svibnja. Tad više nema opasnosti od kasno proljetnih mrazeva. Tlo na dubini sjetve trebalo bi biti ugrijano na nekih 12 °C na dubinu od 3-5 cm. Mlade biljčice smrzavaju na temperaturi od -1 °C, dok cvjetovi otpadaju na temperaturama nižim od 15 °C. Optimalna temperatura u fazi cvatnje je 21 °C, u oplodnji 17-25 °C, a za rast plodova 25-27 °C.

Uljna tikva razvija veliku količinu nadzemne mase i plodova. Tako je postizanje visokih prinosa uvjetovano dovoljnim količinama vode (70-80 % poljskog vodnog kapaciteta). Najviše vode troši u fazama intenzivnog porasta (35-45 dana nakon nicanja), u fazi cvatnje i početku formiranja plodova. Suša i visoke temperature u ljetnim mjesecima uzrokuje sušenje najmlađih biljnih dijelova, često i odbacivanje tek oplođenih ženskih cvjetova. Ovisno o sadržaju hraniva u tlu i očekivanom prinosu, na srednje plodnim tlima uljne tikve treba gnojiti sa: 80-120 kg /ha N, 120-150 kg/ha P2O i 180-220 kg/ha K2O.

Potreban sklop od 15-19 000 biljaka/ha postiže se sjetvom 1,5-1,8 sjemenki po m². Međuredni razmak kod sjetve ovisi o odabiru hibrida ili sorte (dužini vriježa) i iznosi 140 ili 210 cm. Okvirno se za sjetvu koristi 4-6 kg/ha sjemena.
Uljna tikva – nicanje

Tekst i foto: mr. sc. Tatjana Martinović i Suzana Pajić, dipl. ing. agr.

Pročitajte još:

Sjetva i uzgoj okopavinskih kultura

Kukuruz – najzastupljenija kultura na obradivim površinama RH

Krumpir – jedan od najznačajnijih poljoprivredno prehrambenih proizvoda

Šećerna repa ima najveće zahtjeve prema tlu

Suncokret se može uzgajati na gotovo svim tipovima tala

Za soju treba kvalitetna predsjetvena priprema

Duhan se uzgaja na dubokim plodnim tlima

Prethodni članakDuhan se uzgaja na dubokim plodnim tlima
Sljedeći članakKako protiv plamenjače vinove loze narednih godina?
mr. sc. Tatjana Martinović, dipl. ing. agr.
Zaposlena u Savjetodavnoj službi na radnom mjestu više koordinatorice za ratarstvo s mjestom rada u Koprivnici. Rođena u Bjelovaru, a srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru gdje je i magistrirala 2011. godine. Rođena je 1966. godine u Bjelovaru. Srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila je u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru, obranivši temu diplomskog rada naslova: “Izbor sorte i gnojidba uljane repice za područje Đelekovca”. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, znanstveno polje Agronomija, znanstvena grana Genetika) završava 2011. godine obranivši magistarski rad naslova: “Agronomska svojstva kultivara virdžinijskog duhana kod različite opskrbljenosti tla dušikom” izrađen pod vodstvom prof. dr. sc. Vinka Kozumplika. Od 1989. godine radi u "Podravki" d.d. prehrambenoj industriji u Koprivnici, na poslovima glavnog tehnologa-istraživača u cjelini Istraživanja i razvoj - Razvoj poljoprivrede, na pokušalištu “Danica”. Tijekom devet godina radi na ispitivanju adaptabilnosti kultivara povrća namijenjenog industrijskoj preradi, na agro-okolišne uvjete sjeverozapadne Hrvatske. Od 1998. godine zaposlena je u Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu na poslovima savjetnika za ratarstvo, u Područnom odsjeku Koprivničko-križevačke županije (danas Savjetodavna služba). Certificirani je sudac za natjecateljsko oranje, te je sudjelovala u organizaciji 59. svjetskog natjecanja u oranju u Biogradu na Moru 2012. godine. Suradnica je u Gospodarskom listu i Mljekarskom listu, kao i u lokalnom tisku.