Nada Barišić, direktorica Žitozajednice u razgovoru za Gospodarski list komentirala je izvrstan urod pšenice ove godine. Isto tako i rast cijena kruha i pšenice te uzroke takvog kretanja cijena. Žitozajednica je udruga mlinsko-pekarske industrije s tradicijom duljom od 60 godina. Zastupa granu djelatnosti pred državnim i zakonodavnim tijelima, sudjeluje u kreiranju zakonodavne regulative, prikuplja i obrađuje proizvodne i financijske podatke te obavlja pojedinačne i ukupne analize, prati kretanja cijena i roba i sudjeluje u poboljšanju uvjeta na tržištu žitarica i proizvoda od žitarica.
Osim navedenoga, Žitozajednica sudjeluje u radu Savjeta za provedbu procedure korištenja znaka Kruh i brašno s hrvatskih polja, Povjerenstvu za izradu izmjena i dopuna Pravilnika o žitaricama i proizvodima od žitarica, Savjetu za praćenje stanja u prehrambeno-prerađivačkoj industriji te Savjetu za praćenje stanja u proizvodnji i preradi žitarica pri Ministarstvu poljoprivrede.
Možemo biti zadovoljni
- Ratari ne mogu sakriti zadovoljstvo ovogodišnjim vrlo visokim, ponegdje i rekordnim urodom žitarica. K tome su se, za razliku od prošle godine, poklopile i visoke otkupne cijene. Što brojke pokazuju za strukturu i kvalitetu prinosa u 2021.g. te kakva je vaša analiza?
-Kad se govori o pšenici, treba naglasiti kako su sve ozime kulture, ako ih promatramo kroz dulje vremensko razdoblje, uslijed značajnih klimatskih promjena i ekstrema, manje rizične i osjetljive u proizvodnji, posebno kad se radi o ekstremnoj suši. Za razliku od većine ratarskih kultura koje bilježe pad prinosa zbog klimatoloških promjena, hrvatska pšenica u sezoni 2021. godine zabilježila je iznadprosječne prinose. Oni se kreću između 7-8 tona po hektaru. To predstavlja proizvodnju pšenice na 145 tisuća hektara zasijanih površina veću od milijun tona. 3 % pšenice premium kvalitete, I klase 14 %, II klase 30 %, III klase 37 % i svega 16 % pšenice IV klase. To su rezultati s kojima isto tako možemo biti zadovoljni.
- Proizvodnja žitarica je prema mnogim pokazateljima sektor u kojem ostvarujemo samodostatnost i još izvozimo, doduše sirovine, dok se uvoze prerađeni i gotovi proizvodi. Drugim riječima, izvozimo pšenicu, a uvozimo kruh. Slažete li se s tom konstatacijom i dojmom koji vlada u javnosti? Kakva je bilanca i trend u RH uvoza i izvoza žitarica, brašna i pekarskih proizvoda?
–Kriza uzrokovana pandemijom Covid-19 virusa donijela je sa sobom i poremećaje na tržištu. I to u smislu povećane potražnje za žitaricama te zbog slabije žetve u ostatku svijeta uzrokovanih klimatološkim promjenama cijene žitarica na povijesno su visokim razinama. Tako se za primjer ove godine cijena stočne pšenice kretala na razini cijene premium pšenice prošle, 2020. godine. Ratari ove sezone mogu biti više nego zadovoljni kako s cijenom tako i s prinosima i kvalitetom pšenice. Vjerujemo da će 2021.godina biti zabilježena kao jedna od uspješnijih u prozvodnji ove kulture.
Trend rasta uvoza pekarskih proizvoda
–Za razliku od ostalih poljoprivrednih kultura, pšenica je jedna od rijetkih gdje Hrvatska stoji dobro. Odnosno gdje smo samodostatni i vlastitom proizvodnjom relativno konkurentni. To za posljedicu ima svake godine izvoz značajnih količina pšenice. U 2020.g. izvezli smo 562.510 tona pšenice vrijednosti 98,5 milijuna eura. Naša je prednost kao izvoznika i činjenica da su nam najveći tradicionalni kupci pšenice zemlje u našem najbližem okruženju. To su Italija, BiH, i Slovenija.
No, istovremeno Hrvatska i u proizvodnji ove kulture ima i svoj paradoks; jer iako proizvedemo više od polovice ukupne pšenice za izvoz, mi, s druge strane, predstavljamo i relativno velikog uvoznika pšenice. Posebno tzv. poboljšivača, odnosno pšenice posebne kvalitete za potrebe industrije brašna, potrebnog za konditorsku i pekarsku industriju.
Tako je Hrvatska u 2020. g. uvezla 140.267 tonu pšenice u vrijednosti od blizu 26 milijuna eura. I to prvenstveno iz svog okruženja – Mađarske, Austrije i Srbije. Kad bi na ovo dodali vrijednost uvoza gotovih pekarskih proizvoda, vidjelo bi se koliko prostora ima za povećanje dodane vrijednosti. Naime u 2020.g. bilježi se uvoz od 75 tisuća tona pekarskih proizvoda vrijednosti 159 milijuna eura. Također, upola manji izvoz istih proizvoda od 34 tisuće tona vrijednosti 83 milijuna eura.
Nakon ulaska RH u EU po prvi put bilježimo pad uvoza pekarskih proizvoda no kako se radi o 2020.godini koju ne možemo računati kao referentni trend konstantnog rasta uvoza pekarskih proizvoda i nadalje predstavlja problem u domaćoj strukturi proizvodnje. Tako smo u manje od desetljeća izgubili gotovo 100 tisuća tona potreba za domaćom pšenicom. Od nekadašnjih 500 tisuća tona potrebe su nam pale na manje od 400 tisuća tona. Hrvatska je u 2020. godini uvezla i brašna 21.603 tona, a za što je potrošeno 6,8 milijuna eura.
Treba poboljšati strukturu proizvodnje
- Koji su potezi i koraci potrebni kako bi se povećala prerada i smanjio uvoz gotovih (smrznutih) pekarskih proizvoda?
-Iako moramo biti zadovoljni relativno stabilnom proizvodnjom pšenice, ukupno dovoljnom za vlastite potrebe, poboljšanje strukture proizvodnje, odnosno vezivanje njene kvalitete za potrebe mlinske, odnosno pekarske industrije, kao i potrebe konditorske industrije, generiralo bi ukupno veću vrijednost za sve u lancu proizvodnje. Prvenstveno je potrebno definirati uporabu certificiranog sjemena te dodatno podizati kvalitetu pšenice uporabom svih agrotehničkih mjera i provjerenih sorti pšenice.
- Visoke cijene žitarica prate i visoke cijene kruha, pa i ostalih namirnica. Divljaju i ostale cijene pa je to udar na standard. Hoće li potrošači opet izvući deblji kraj? Što se tiče isplativosti proizvodnje žitarica, proizvođači se ne trebaju bojati što donosi budućnost. Ili ipak trebaju?
–Cijene svih sirovina pa tako i energenata u mlinskoj i pekarskoj proizvodnji porasle su značajno u odnosu na prethodnu godinu. To se neminovno odražava i na cijenu finalnog proizvoda. Nezahvalno je prognozirati daljnja kretanja cijena na globalnom tržištu. Svjedoci smo kako je prisutan porast cijena sve teži za potrošače.
