Stiglo je proljeće, a za ratare to znači samo jedno – proljetna sjetva može početi. Premda su sjetva i žetva dvije najvažnije aktivnosti u poslu svakog ratara, svaka je godina različita i dočekuje se u različitom raspoloženju, ponajviše ovisno od kretanja cijena ulaznih sirovina te žitarica i uljarica. Uz već opisane okolnosti na tržištu u prethodnom broju Gospodarskog lista, nije iznenađenje ako kažemo da u ovu sjetvu mnogi ratari kreću s velikim upitnicima iznad glave.
Ove će godine, odluka o tome što, kad i koliko sijati biti od presudne važnosti za mnoge. Možda bi za one koji donesu pogrešnu procjenu, ovo bi mogla biti zadnja godina. Kad je već tako, što možemo očekivati ove godine po pitanju odabira kultura i zasijanih površina?
Manje žitarica, više uljarica
Opći trend na razini cijele Europe je smanjenje zasijanih površina pod žitaricama, a povećanje zasijanih površina pod uljaricama. Razlog za ovakav trend je poprilično jasan, a motiviran je isključivo troškovima proizvodnje (a samo manjim dijelom plodoredom), budući da su troškovi proizvodnje uljarica manji od troškova proizvodnje žitarica. Prvenstveno se to odnosi na potrebu za korištenjem mineralnih gnojiva. Takav trend će naravno za posljedicu imati smanjenje ukupne proizvodnje žitarica, odnosno povećanje proizvodnje uljarica.
Prema zadnjim procjenama, na razini regije Crnog mora i Dunava koja uključuje Ukrajinu, Bugarsku, Rumunjsku, Mađarsku, Poljsku, Srbiju i Rusiju, očekuje se da će ukupna proizvodnja pšenice biti manja za 2,8 milijuna (mil) tona u odnosu na prošlu godinu, odnosno pad ukupne proizvodnje sa 153,2 mil tona u 2023. na 150,4 mil tona u ovoj godini. Isti trend je i kod kukuruza, gdje se očekuje ukupno manja proizvodnja za 1 mil tona, pad sa 79,6 mil tona proizvedenih prošle godine, na procjenu od 78,6 mil tona za ovu godinu. Istovremeno, proizvodnja suncokreta bi trebala biti veća za 1 mil tona, sa 36,9 mil tona u 2023. ukupna proizvodnja bi trebala porasti na 37,9 mil tona ove godine. Iznimka je jedino uljana repica, gdje se očekuje nastavak trenda pada ukupne proizvodnje, konkretno s 15,8 mil tona u 2023. na 14,1 mil tona u ovoj godini.
Isti ovakav trend očekuje se i kod nas. To se i potvrđuje u dostupnim podacima DZS-a o stanju jesenske sjetve u kojoj su ukupne zasijane površine smanjene za 8,8 posto u odnosu na prethodnu godinu. Tako se u jesenskoj sjetvi 2023. u usporedbi s 2022. smanjila površina zasijana žitaricama, za 10,1 posto. Smanjile se se površine zasijane ozimom pšenicom za 16,7 posto te ozimim ječmom za 7,9 posto. Konkretno, jesenas je po zadnjim dostupnim podacima DZS-a pšenica zasijana na 140 tisuća hektara, dok je ječam zasijan na 58 tisuća hektara. Pomalo je interesantno da se površina zasijana uljanom repicom povećala za dvije tisuće hektara, na ukupno 16 tisuća hektara. Ako se gleda sama struktura sjetve, navedene tri kulture su najviše zastupljene i čine ukupno 97,6 posto zasijanih površina (pšenica 62,8 posto, ječam 26 posto i uljana repica 8,8 posto) .
Hoće li (opet) biti rekordna godina za soju i suncokret?
Što se tiče ovog proljeća, za očekivati je određen pad zasijanih površina kukuruza, možda na razini oko 250 tisuća hektara zasijane površine (u odnosu na ukupno 266 tisuća hektara zasijanih prošle godine), dok bi trebale porasti površine pod sojom i suncokretom. Moguće je da ćemo ove godine imati rekordnu godinu zasijanih površina i za soju i za suncokret, što znači da bi soja mogla biti zasijana na više od 90 tisuća hektara (u odnosu na 71 tisuću hektara prošle godine), a suncokret možda i iznad 60 tisuća hektara (u odnosu na prošle godine rekordnih 58 tisuće hektara).
Ako analiziramo malo sjetvene površine u Hrvatskoj, onda su najzastupljenije sljedeće kulture: pšenica, ječam, kukuruz, soja, suncokret, uljana repica, duhan, lucerna, šećerna repa i zob. Zanimljivo je pogledati kretanje sjetve u jednom dužem razdoblju, konkretno od početka 2000. godine pa do danas, odnosno u nešto kraćem i referntnijem razdoblju od zadnjih 5 godina. Izdvojit ćemo neke od važnijih kultura u oba ta razdoblja. Tako je od 2000. pa do danas, minimalna površina pod pšenicom bila 116 tisuća hektara (jesenska sjetva 2016.), a maksimalna 204 tisuće hektara (jesenska sjetva 2012.).
Prosječna zasijana površina u tom razdoblju iznosi 162 tisuće hektara. Ako promatramo zadnjih pet godina, prosječna zasijana površina u tom razdoblju je 151 tisuća hektara. To znači da je jesenska žetva pšenice površinom ispod petogodišnjeg, ali i ispod dvadesetogodišnjeg prosjeka.
Ako pogledamo kukuruz, u razdoblju od 2000. pa do danas, minimalna zasijana površina bila je 235 tisuća hektara (2018.), a maksimalna 319 tisuća hektara (2005.). Prosječna zasijana površina u tom razdoblju iznosi 285 tisuća hektara. Ako promatramo zadnjih pet godina, prosječna zasijana površina u tom razdoblju je 273 tisuća hektara.
Što se tiče uljarica, u razdoblju od 2000. pa do danas, minimalna zasijana površina pod sojom bila je 36 tisuća hektara (2008.), a maksimalna 90 tisuća hektara (2022.). Prosječna zasijana površina u tom razdoblju iznosi 61 tisuću hektara. Ako promatramo zadnjih pet godina, prosječna zasijana površina u tom razdoblju je 82 tisuće hektara. Kod suncokreta, od 2000. pa do danas, minimalna zasijana površina bila je 20 tisuća hektara (2007.), a maksimalna 58 tisuća hektara (2023.).
Prosječna zasijana površina u tom razdoblju iznosi 35 tisuća hektara. Ako promatramo zadnjih pet godina, prosječna zasijana površina u tom razdoblju je 45 tisuće hektara. Hoće li ovakvi trendovi u zasijanim površinama imati utjecaja na cijene merkantilne robe? Ako gledamo samo Hrvatsku, neće. Hrvatska jednostavno sa svojim količinama nije nikakav faktor, čak niti u regionalnoj, a kamoli u globalnoj bilanci ponude i potražnje. Stoga će cijena roba u novoj sezoni ponajviše ovisiti o eksternim faktorima, a onda i fundamentima svake pojedine robe na globalnoj razini, odnosno na razini većih regija.
