Promjenama vremenskih prilika svjedočimo posljednjih desetljeća, tako da su zaboravljene zime s većim količinama snijega i niskim temperaturama. Prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ), maksimalna visina snježnog pokrivača u Hrvatskoj od kad postoje mjerenja izmjerena je 21.03.2013. godine na najvišoj meteorološkoj postaji Zavižan, a visina snježnog pokrivača iznosila je 322 cm.
Na postajama DHMZ-a maksimalna visina snježnog pokrivača mjeri se od studenog do ožujka. Prema tim podacima mjesec s najviše izmjerenih maksimuma je veljača, a slijede ga siječanj, ožujak, prosinac i studeni. U zadnjem desetljeću godine s najviše izmjerenih maksimuma snježnog pokrivača su 2012., 2018. i 2013. dok se u prošlom stoljeću ističu 1986. i 1993. godina. Većina mjernih postaja DHMZ počela je s radom u drugoj polovici 20. stoljeća. Najčešći mjeseci s najniže izmjerenim temperaturama zraka u Hrvatskoj su siječanj i veljača, ali na nekim postajama apsolutno najniža temperatura izmjerena je u prosincu i u ožujku.
Godine s najčešće izmjerenim minimumima su: 1956., 1963. ,1985., 2003., 2012., i 2017. godina na mjernim postajama s duljim nizom mjerenja (još od 19. stoljeća) ističe se 1929. godina. Najniža izmjerena temperatura do sada u Hrvatskoj je -34,6 ˚ C, a izmjerena je u Gračacu 13.01.2003. godine. Može se naići na podatak kako je apsolutni minimum izmjeren u Gospiću 04. veljače 1929. godine -36,0 ˚ C, a u Čakovcu 03. veljače 1929. godine -35,5 ˚ C, no budući da ovi podaci nisu izmjereni po standardima Svjetske meteorološke organizacije, ne smatraju se službenim rekordnim minimumima u Hrvatskoj.
Ozimi usjevi najizloženiji zimi
Početkom ove godine na nekoliko lokacija u Hrvatskoj bilježe se temperature do -20,0 ˚ C. Ratarske kulture koje se uzgajaju od jeseni i na čiji rast i razvoj veliki utjecaj imaju visina snježnog pokrivača i niske temperature su: uljana repica, ozime strne žitarice (pšenica, raž, ječam zob, pšenoraž) te u posljednje vrijeme pokrovni usjevi (biljne vrste koje pripadaju različitim porodicama). Pokrovni usjevi dio su integrirane tehnologije proizvodnje usjeva na oraničnim površinama koja za cilj ima poticanje mikrobiološke aktivnosti tla, smanjenje uporabe kemikalija (sredstava za zaštitu bilja i mineralna gnojiva), smanjenje erozije tla, povećanje količine ugljika koja se povlači u tlo (sekvestracija ugljika) te na kraju povećanje isplativosti poljoprivredne proizvodnje.
Cilj uzgoja pokrovnih usjeva nije berba ili konzumacija. Dobro poznavanje agroekoloških zahtjeva u uzgoju ozimih strnih žitarica, uljane repice i pokrovnih usjeva vrlo je važno prilikom izbora vrste i sorte koja će biti posijana na određenom području i na određenoj poljoprivrednoj površini. Poznavanjem potreba uzgajanih biljnih vrsta možemo doprinijeti smanjenju negativnih utjecaja tijekom uzgoja te uz provedbu adekvatnih i pravovremenih agrotehničkih mjera pomoći biljkama u ostvarivanju stabilnih prinosa.
Kako se biljke pripremaju za zimu?
Kod navedenih ozimih ratarskih kultura u jesen, kako dani postaju kraći, a temperature padaju, uzgajane biljke započinju s pripremom njihova ulaska u zimsko razdoblje vegetacije. Tijekom tog vremena dolazi do povećanja sadržaja šećera u staničnom soku, što sprječava njihovo smrzavanje i pucanje stanica. Rast biljke se usporava te uzgajane biljne vrste ulaze u stanje mirovanja u kojem se svi procesi odvijaju vrlo sporo kako bi se sačuvale hranive tvari i energija. Biljke uljane repice koje su dobro pripremljene za ulazak u zimsko razdoblje vegetacijske sezone, imaju izrazitu sposobnost regeneracije nakon zimskih oštećenja. U situacijama kad vegetacijski vrh i epikotil potpuno izmrznu, a korijen i hipokotil su ostali zdravi, biljke formiraju nove pupove na hipokotilu iz kojih se razvijaju nove stabljike i daju zadovoljavajuće prinose.
Kod uzgoja uljane repice greške u tehnologiji (prerana sjetva, prevelika gustoća sklopa, prekomjerna gnojidba dušikom u jesen) kad biljke uljane repice prebujne ulaze u zimu mogu u kombinaciji s preniskim temperaturama ili previsokim snježnim pokrivačem mogu uzrokovati propadanje usjeva. Također, postoji opasnost u slučajevima prekasne sjetve kad premlade i preslabe biljke dospiju u zimu. Takve biljke često izmrznu na promjenjivim temperaturama zimsko-proljetnog razdoblja, slabo se regeneriraju nakon zimskih oštećenja, zaostaju u porastu i ostvaruju znatno snižene prinose. Optimalna faza uljane repice za prezimljavanje je kad biljke imaju 7-10 snažnih listova rozete, promjer vrata korijena iznad 8 mm, odnosno da je nadzemni dio biljke visine oko 25 cm, što podrazumijeva da je glavni korijen dubine 10-15 cm. Tako razvijena uljana repica može izdržati temperature od -10 do -15 ˚ C, a pod snijegom i do -20 ˚ C.
Otpornost ozimih žitarica na hladnoću
Mada sve ozime žitarice pripadaju u istu porodicu, među njima u pogledu podnošenja niskih temperatura postoje određene razlike. Prezimljavanje osim o vrsti uzgajane ozime strne žitarice ovisno je o izboru sorte, vremenu sjetve, dubini sjetve, stanju biljaka kod ulaska u zimu i kako su biljke prošle proces kaljenja. Kaljenje kod ozimih strnih žitarica je fiziološko-biokemijski proces prilagodbe biljaka na niske temperature koji se odvija u dvije faze. Prva faza odvija se ujesen na temperaturama od 6 do 0 ˚ C. Ovakve temperature usporavaju procese rasta, ali se u biljkama i dalje obavlja fotosinteza te na taj način dolazi do nakupljanja šećera u biljkama.
Biljke koje su prošle prvu fazu kaljenja mogu podnijeti temperature od -10 do -12 ˚ C. Druga faza ovog procesa odvija se na nižim temperaturama od -2 do -5 ˚ C u kojoj je povećanje otpornosti na niske temperature povezano s dehidracijom biljnog tkiva i prelaskom dijela slobodne vode u vezanu vodu. Okvirno trajanje obje faze procesa kaljenja kod ozimih strnih žitarica iznosi oko 24 dana. Od ozimih žitarica najniže temperature mogu podnijeti raž i pšenica. Raž je izrazito je tolerantna na niske temperature i ako dobro izbusa, bez snijega može izdržati temperature od -25 °C (neke sorte i niže). Pšenoraž ima dobru otpornost na niske temperature i prezimljuje bolje od pšenice. Mlade biljke pšenice kada imaju razvijena 2-3 lista te ako su dobro ukorijenjene i ishranjene, mogu podnijeti niske temperature do -20 ˚ C, a ako su pokrivene sniježim pokrivačem i niže temperature.
Kad se razmatra djelovanje niskih temperatura na biljke pšenice i ostale ozime žitarice, tada se misli na temperature zraka iznad površine tla. Temperatura tla na dubini na kojoj se nalazi čvor busanja kod pšenice je viša od temperatura zraka iznad površine tla. Također se temperature na dubini čvora busanja u odnosu na temperature iznad tla razlikuju ovisno o debljini snježnog pokrivača i one se mogu razlikovati za 10-15 ˚ C, pa i više.
Mlade biljke ozimog ječma mogu izdržati -4 do -5 °C, a nakon kaljenja -10 do -12 °C dok najotpornije sorte mogu izdržati i do -20 °C. Izdizanje korijena (srijež) uzrokovano niskim temperaturama bez snijega (golomrazica) događa se tijekom ciklusa smrzavanja i odmrzavanja tla (uzrokuje širenje i skupljanje tla), što može dovesti do izdizanja i čupanja korijenja biljaka. Takvo kretanje tla izlaže korijenje niskim temperaturama, njegovom isušivanje od vjetrova i fizičkom lomu. Usjevi pogođeni izdizanjem korijena uzrokovanim mrazom mogu usporiti rast ili uzrokovati teško oštećenje korijenov sustav što u konačnici može dovesti i propadanje usjeva. Ponovljeni ciklus odmrzavanja i smrzavanja tla utječu na agregate tla, povećavaju gubitak hranivih tvari i povećavaju rizik od erozije na parcelama bez usjeva.
Snijeg – zaštita ili prijetnja usjevima?
Na tlima bez snijega u uvjetima niskih temperatura također je smanjena biološka aktivnost tla. Snježni pokrivač može imati mnogobrojne prednosti i nedostatke u ratarskoj proizvodnji. Ako padne, kao ove godine, u pravo vrijeme predstavlja ogromnu korist, međutim ako padne u pogrešno vrijeme i u velikim količinama, može uzrokovati značajne probleme u proizvodnji. Njegovo korisno djelovanje je u tome što služi kao izolator koji čuva ozime usjeve od izmrzavanja, a štiti i golo tlo od erozije. Ovisno o vrsti snijega (pahuljasti ili gusti) izvor je veće ili manje količine vlage u tlu u prvim proljetnim mjesecima. Budući da je u vrijeme otapanja snijega još hladno ili barem prohladno vrijeme, ova vrsta vlage neće brzo ispariti. Vlaga iz snijega pomoći će rastu korijenovog sustava ozimih usjeva. Mada su ozimi usjevi u stanju mirovanja i ne rastu tijekom hladnog razdoblja, korijen nastavlja s rastom ako ima vlage.
Negativni učinci snježnog pokrivača ogledaju se u tome što mogu pospješiti širenje biljnih bolesti kod ozimih žitarica (snježna plijesan). Snježna plijesan (Microdochium nivale) je biljna bolest koja napada žitarice, krmne trave i travnjake u sjevernim područjima Sjeverne Amerike, Europe i Azije. Uzrokuje ju gljivica koja je povezana s otapanjem snijega ili dugotrajnim hladnim, kišovitim vremenom. Bolest se pojavljuje kao nepravilno kružne žućkastosmeđe do crvenkastosmeđe mrlje koje se mogu spojiti i pokriti velika područja. Kad su mokri, listovi su prekriveni gustim bjelkastim do ružičastim nitima (micelijom). Mokar i težak snijeg koji se duže zadržava na usjevu može izazvati propadanje usjeva. Ponekad može doći do stvaranja ledene kore koja smanjuje količinu potrebnog kisika usjevu. Dugotrajno zadržavanje snijega u proljeće odgađa pravovremeno obavljanje određenih agrotehničkih mjera ili proljetnu sjetvu.
Foto: Suzana Pajić, dipl. ing. agr.
.){kind=link}