Suhostaj krava je razdoblje od najmanje dva mjeseca prije teljenja. Prva pomisao je da je to zapravo vrlo jednostavno razdoblje za kravu i farmera, mali odmor prije teljenja i nove laktacije. Budući da u tom vremenu nema mužnje, krave u suhostaju se nerijetko malo i zapostave. Međutim, farmeri uglavnom znaju da je suhostaj zapravo “kondicijska priprema“ svake krave za teljenje i novu laktaciju. Neki katkada kažu da će kravu musti onako kako su je u suhostaju “hranili i pazili“.

Ako je priprema prekratka, organizam krave ne stigne se pripremiti za predstojeću laktaciju. Katkada i plod (tele) dolazi na svijet slabije fizički razvijeno i imuno ugroženo. Što se to događa tijekom suhostaja mliječne krave, a važno je za njenu proizvodnju? Znamo da se suhostajno razdoblje krave zapravo poklapa s njena zadnja dva mjeseca gravidnosti krave kad plod vrlo intenzivno raste. Tijekom ta dva mjeseca tele u kravi poveća svoju masu i za 30-ak kg. To je kravi izuzetan fiziološki napor kojeg lako premosti u uravnoteženoj hranidbi.

Tijekom suhostaja mliječna krava “odmara“ i “oporavlja“ vime i burag kao sustave koji su tijekom proizvodnje mlijeka jako “napregnuti“. Tako nakon zasušenja krave započinje faza regeneracije sekretornog parenhima vimena krave. U praktičnom smislu to znači zamjenu “potrošenog“ alveolarnog sekretornog parenhima vimena novim stanicama. Vime se u prvom dijelu suhostaja (prvih pet tjedana suhostaja) regenerira. Tijekom posljednja tri tjedna suhostaja počinje pripremu za lučenje kolostruma, odnosno novu laktaciju. Razumljivo je da ako vime nije odmorno i regenerirano, u narednoj laktaciji proizvoditi će manje mlijeka, ali će lakše podleći upali vimena (mastitisu).

Tijekom suhostaja se događa “odmor“ buraga, ključnog dijela složenog želudca goveda kao i simbiotskih mikroorganizama koji pomažu u razgradnji krmiva. Naime, krave tijekom laktacije konzumiraju relativno veliku količinu krmiva, voluminoznih i krepkih. Stalni i intenzivni probavni procesi u buragu postupno oštećuju “buragove papile“. One su vrlo važne za dobru probavu te resorpciju energije.

Buragove papile posebno oštećuje niski pH (< 5,5) buragova sadržaja koji se najčešće događa uslijed hranidbe mliječnih krava većom količinom lako probavljivih ugljikohidrata (krepkih krmiva, žitarica…). Stoga, u suhostaju burag mliječne krave kao i vime trebaju proći svojevrstan “remont“. Iz iskustva znamo, bez redovitog i kvalitetnog remonta često se događaju manji ali i veći problemi.

Stres krava zbog neodržavanih papaka

Osim o vimenu i probavnom sustavu, tijekom suhostajnog razdoblja treba povesti brigu o zdravlju nogu, odnosno papaka. Upalni procesi i oštećenja papka izazivaju stres kod krava što se odražava na smanjenje uzimanja hrane i pad proizvodnje mlijeka. Obrezivanje papka i sanacija eventualnih oštećenih dijelova manje je stresno u suhostajnom razdoblju nego kad krave uđu u novu laktaciju. Pravilni nadzor i njega papaka umanjuje rizik pojave patoloških stanja tijekom laktacije i gubitaka u proizvodnji. Oštećenja papaka često se negativno odražavaju i na uspostavu reproduktivnog ciklusa nakon teljenja.

Tijekom suhostaja treba povesti brigu o nazočnosti parazitskih nametnika. Ako kontrole ukazuju na njihovo prisustvo poduzeti mjere za njihovo uklanjanje. Pri tome treba uzeti u obzir iskustva ranijih godina, godišnje doba, management pašnjaka, kondiciju grla, laboratorijske analize fecesa ili krvi te drugo. Suhostaj je stresno razdoblje za mliječnu kravu iz više razloga. Ulaskom u suhostaj prestaje mužnja, grlo se premješta u novu proizvodnu skupinu ili dijelove staje. Dolazi do promjene sastava obroka, umanjenja ili isključivanja krepke komponente, a nekada se prilikom zasušenja uskraćuje čak i voda.

Kasna stelnost stresna je sama po sebi, a prevelika količina stresa može rezultirati i pobačajem. Stoga postupak zasušenja i odnos s grlima u suhostaju treba biti s čim manje stresa. Stresan postupak zasušenja može se loše odraziti na daljnji tijek suhostaja i predstojeću laktaciju. Radi umanjenja stresa zasušenje se izvodi u jednom danu (naglo), uz prethodno reduciranje krepke komponente obroka. Kraći postupak zasušenja pogodan je za krave koje u suhostaj ulaze s nižom proizvodnjom. Zasušenju mlječnijih krava treba pristupiti obazrivije.

Jeste li znali?

Suhostaj je razdoblje u kojem mliječna krava treba održavati svoju umjerenu kondiciju, odnosno tijekom suhostaja mliječna krava se ne smije prekomjerno udebljati ali ni smršaviti. Eventualno popravljanje kondicije mliječne krave treba činiti tijekom zadnje trećine laktacije, a ne u suhostaju. Deblje krave se teže tele jer često imaju depoe masnog tkiva u području zdjelice, upravo uz porodni put.

Presjek želudca u goveda

Hranidba po fazama suhostaja

Mršave (i debele) krave nakon poroda imaju problema s uspostavom spolnog ciklusa i koncepcijom što farmeru čini velike probleme. Hranidba krava u prvoj fazi suhostaja ima posebnosti u odnosu na hranidbu krava zadnja tri tjedna suhostaja. Tijekom prve faze suhostaja obrok treba biti bogatiji sirovim vlaknima, dok u zadnjem dijelu suhostaja treba povećati udio energije. Voluminozni dio obroka bolje je zasnivati na livadnom nego leguminoznom sijenu budući da ima manji udio kalcija i time umanjuje rizik pojave mliječne groznice. Ako se voluminozni dio obroka zasniva na silaži ili kompletnom obroku, unos suhe tvari iz ovih krmiva treba ograničiti na 1 % od tjelesne mase krave.

Krave u prvih pet tjedana obroka prosječno konzumiraju 10 do 12 kg suhe tvari obroka, a sadržaj energije i sirovih proteina je relativno nizak (energije 5,4 do 5,8 MJ/kg suhe tvari; sirovih proteina 11,0-12,5 %). Tijekom zadnjih tjedana suhostaja, radi pritiska ploda na probavne organe i pripreme za teljenje, krava uzima količinski manje obroke. Tijekom ove faze obroke treba energetski pojačati, najčešće udjelom zrna, tako da neposredno prije teljenja njihov unos doseže i do 1 % tjelesne mase krave. Neposredno prije teljenja krava dnevno konzumira oko 4 kg krepke krme. Osobito treba paziti na unos kalcija, budući da njegov prekomjeran unos može izazvati pojavu mliječne groznice. Poželjno je nekoliko dana prije teljenja smanjiti unos Ca kako bi se aktivirao hormonalni sustav krave koji pospješuje apsorpciju Ca iz crijeva i njegovu mobilizaciju iz kostiju.

Magnezij (Mg) također sudjeluje u pravovremenoj mobilizaciji Ca. Jesenska je paša uglavnom siromašna Mg, a bogatija Ca, što može izazvati pojavu mliječne groznice. Stoga mineralni dodatak tijekom jeseni treba biti nešto bogatiji magnezijem. Znano je i da vitamin D pozitivno djeluje na učinkovitost resorpcije Ca iz crijeva.

Tijekom zadnja tri tjedana suhostaja prosječna konzumacija suhe tvari se ne mijenja (10 do 12 kg suhe tvari/dan), no sadržaj energije i sirovih proteina se povećava (energije 6,5 do 6,7 MJ/kg suhe tvari; sirovih proteina 14,0-15,0 %). Na ovaj se način mliječna krava priprema na nadolazeći režim hranidbe, bez da se narušava njen metabolizam u fazi kasne gravidnosti. Tijekom zadnje faze suhostaja u obrok treba uključiti voluminoznu krmu koja će biti zastupljena u obroku tijekom laktacije, kako bi se mikroorganizmi buraga mogli prilagoditi. Dovoljna voluminoznost obroka prevenira pojavu dislokacije sirišta. Ne treba zanemariti pravilo da uvođenje novih krmiva i povećanje količine u obrok uključenih krmiva treba biti postupno.

Tijekom suhostaja krave mogu biti smještene u staji ili pašnjaku. Pogodniji je smještaj u staji jer osigurava bolje uvijete kontrole hranidbe. Prostor staje za krave u suhostaju treba biti suh, čist i prostorno dosatatan. Prljave krave često ukazuju na neuravnotežen obrok, slabu kvalitetu obroka, bolest ili loš komfor staje. Odsustvo prljavih krava uz optimalnu kondiciju ukazuje na dobru hranidbu i menadžment suhostaja. Loša higijena staje ili neodgovarajući menadžment često se ogledaju i kroz neonatalne probavne poremećaje teladi, što katkada uzima epidemijske razmjere. U stajama s lošim higijenskim uvjetima osobito se često nalaze štetni mikroorganizmi, primarno E. coli, rota i coronavirusi, kryptosporidije, kokcidije i salmonele. Postoji mogućnost preventivne vakcinacije zasušenih krava protiv E. coli, rota i koronavirusa, čime se ujedno potiče pojačana otpornost novorođene teladi preko njihove pasivne imunizacije.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakKosovski kukurijek
Sljedeći članakKako svjetlost kvari vino?
Avatar
Redoviti profesor na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: uzgoj i korištenje goveda, uzgoj i korištenje konja, programi zaštite autohtonih pasmina. Rođen je 1969. godine. Diplomski studij okončava 1994. godine od kada je djelatnik Zavoda za specijalno stočarstvo Agronomskog fakulteta u Sveučilišta u Zagrebu. Doktorski rad obranio je 2001. godine na Biotehničkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. U znanstveno nastavno zvanje redovitog profesora izabran je 2011. godine. Znanstveni interes usredotočen je na sustave i tehnologije proizvodnje govedskog mesa i kravljeg mlijeka, uzgoj i korištenje kopitara, suvremene biotehnologije i metode uzgoja, očuvanje farmskih genetskih resursa, etiku korištenja i dobrobit domaćih životinja. Na programu studija Agronomskog fakulteta koordinator je tri modula preddiplomskog, tri modula diplomskog i jednog modula poslijediplomskog studija te suradnik na više modula. Pod njegovim mentorstvom izrađeni su brojni diplomski radovi, četiri magistarska rada, te pet disertacija. Sudjelovao je u radu pedesetak međunarodnih i domaćih znanstvenih konferencija. Kao autor ili koautor objavio je veći broj znanstvenih radova indeksiranih u međunarodnim bazama te veći broj stručnih i popularnih članaka. Vodio je dva znanstvena te više razvojnih projekta. Kao autor/koautor objavio je sveučilišne udžbenike ''Konjogojstvo'' i ''Očuvanje biološke baštine u stočarstvu'', ''Sigurnost hrane'' te priručnik ''Jahanje''. Od 2004. nacionalni je koordinator za očuvanje animalnih genetskih resursa pri FAO. Aktivno sudjeluje u radu domaćih i inozemnih strukovnih udruženja (EAAP, IDF, DAGENE, ERFP). Dobitnik je ''Godišnje državne nagrade za znanost'' za 2000. godinu.