Danas u svijetu postoji nekoliko stotina pasmina kokoši. One su obzirom na morfološka obilježja i gospodarska svojstva klasificirane u veće ili manje skupine. Jednu od najmanjih skupina čine kukurijeci. Naziv potječe od sposobnosti pijetlova da produže svoje kukurikanje iznimno dugo, od 15 do 30 sekundi, u nekim slučajevima i do 60 sekundi. Smatra se da je ova mutacija nastala prije otprilike 2000 godina u južnoj Kini i Indoneziji. Tamošnjoj naklonosti prema dugom kukurikanju prethodila je tradicija borbe pijetlova.

Na području Balkana poznate su četiri pasmine kukurijeka: bosanski, sandžački, kosovski i bugarski berat. Dostupni podaci o njihovu podrijetlu su vrlo oskudni. Najstariji dokazi o postojanju datiraju od konca 16. i početka 17. stoljeća. U južnoj Srbiji, na Kosovu i u zapadnoj Makedoniji kroz mnoge generacije ovu je pasminu uzgajalo i očuvalo uglavnom albansko stanovništvo, pod nazivom turski ili drenički kukurijek. Nakon odvajanja Kosova od Srbije ime je promijenjeno u kosovski kukurijek. Pod tim nazivom je prepoznato od Europskog saveza uzgajatelja malih životinja.

Treba naglasiti kako su terenska istraživanja i pasminski standard napravili međunarodni sudac za perad – instruktor, Krešimir Safundžić iz Sibinja, i dr. Andy Verelst iz Belgije, potpredsjednik Komisije za standarde peradi EU saveza. Pritom su im veliku pomoć i podršku pružili Skender Bajraktari iz Vučitrna, te Salih Morina i prof. Fadil Ukleci iz Prištine. U veljači 2015. godine kosovski kukurijek postaje međunarodno priznata pasmina.

Pomladak kosovskih kukurijeka (foto: D. Petanjek)

S obzirom na melodičnost, tonalitet i dužinu kukurikanja pijetla, ova pasmina je jedinstvena u svijetu. Ne može se usporediti niti s jednom od petnaest priznatih pasmina kukurijeka. Premda pasminski standard propisuje duboko crnu boju perja za pijetla i kokoš, na terenu među kosovskim uzgajateljima može se vidjeti veliko šarenilo drugih boja poput bijele, šarene, pšenične, crne i crvene s bijelim točkama. Tamo se prije svega vrednuje kukurikanje koje osim propisane duljine trajanja (20 do 40 sekundi) treba biti oštro i melodično. Mladi pijetlovi počinju kukurikati u dobi od pet do sedam mjeseci.

Elegantna kokoš

Kosovski kukurijek utjelovljuje elegantnu dugorepu kokoš srednje veličine, visokog stava i izduženog cilindričnog, koso položenog trupa. Krupna glava proporcionalna je tijelu i nošena malo više u odnosu na vrh repa. Ukrašena je pernatom kukmom srednje veličine koja stoji uspravno poput raširene lepeze. Može biti blago opuštena prema naprijed i unatrag. Snažan, umjereno dugačak kljun je blago zakrivljen i obojen žuto do žute boje roga. Između korijena kljuna i kukme nalazi se slabo razvijena crvena krijesta s dva mesnata roščića. Glatko crveno lice ponekad može imati vrlo kratko perje koje se jedva primjećuje. Živahne krupne oči su crvenosmeđe, u starijih životinja postaju svijetlije do narančastocrvene.

Pšenično obojena kokoš (foto: D. Petanjek)

Podušnjaci i podbradnjaci su srednje veličine, ovalni i crveno obojeni. Dozvoljeno je da podušnjaci mogu imati blagu, jedva zamjetnu nijansu bijele ili sivkaste boje. Kokica ima široku kukmu u obliku krune koja se sastoji od pera usmjerenih prema gore i naprijed. Kod nje je krijesta jedva uočljiva i često nerazvijena. U pijetla je vrat dugačak i samo blago zakrivljen s dobro obrastao pernatom grivom. Dugačka leđa su blago zaobljena prema dolje u liniji koja se uspinje do koso nošenog repa (20 do 30 stupnjeva). Prsa su puna, nošena visoko i nisu izbočena. Trbuh je umjereno razvijen i ne ističe se posebno. Srednje dugačka krila čvrsto su priljubljena uz tijelo i slijede liniju tijela sve do repa. Noge su neoperjane, srednje dužine i jake, maslinaste do tamnozelene boje, rijetko sive ili crne, sa žutim stopalima. Nokti su u korelaciji s bojom kljuna.

Bez obzira na to što EU standard priznaje samo crnu boju, uzgajatelji na Kosovu nisu se odrekli šarenila boja jer na prvom mjestu se ipak vrednuje kukurikanje pijetla (foto: D. Petanjek)

Odrasli pijetao teži 2,5 do 3,3 kg, a kokoš 1,8 do 2,2 kg. Kokice počinju nesti u dobi od osam mjeseci. U prvoj godini mogu snijeti do 160 jaja bijele ljuske, težine 55 g. No, starenjem nesivost se smanjuje na samo 50 do 70 jaja godišnje. Obično su dobre kvočke koje revno brinu o svom pomlatku. Paperje pilića od crnih roditelja je isprva smeđe. Već nakon nekoliko dana postaje tamnije i kasnije prelazi u crnu boju. Treba naglasiti da je uputno kosovske kukurijeke za vrijeme visokih ljetnih temperatura držati na hladnijem mjestu. Postoji opasnost od toplinskog stresa koji ih može usmrtiti. Veličina nožnog prstena za pijetla iznosi 20 mm, a za kokoš 18 mm.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakProso i za ekološku proizvodnju
Sljedeći članakHranidba krava u suhostaju
Avatar
Rođen je 1962. godine u Zagrebu. Praktično i teoretski bavi se avikulturom, ornitologijom i problematikom održivog razvoja. Na tu temu je od 1987. godine do danas objavio više od 300 članaka i nekoliko stotina fotografija u raznim časopisima i dnevnom tisku. U Gospodarskom listu piše od 1999. godine. Autor je dvije knjige o papigama, koautor Zelene knjige izvornih pasmina Hrvatske i publikacije Posavska guska/Posavina goose. Godine 1984. postao je suradnikom Zavoda za ornitologiju HAZU a 1996. dobiva međunarodni certifikat za dizajn bioloških cjelina. Uredio je tri knjige iz područja bioagrikulture.