Pretplatnik iz Zadra zanima se za uzgoj kunića, pa donosimo preporuke kako krenuti s uzgojem i koji su uvjeti potrebni za držanje kunića.
Kuniće kakve danas poznajemo nastali su pripitomljavanjem divljih kunića, a prvotno su služili kao izvor mesa i krzna. Selekcijski rad promijenio je ponašanje i izgled. Koronakriza i strah od nestašice hrane kod mnogih je izazvao razmišljanje što u malim gospodarstvima, koja su udaljenija od gradske užurbanosti, mogu uzgojiti? Mali povrtnjaci i voćnjaci na okućnici ne mogu prehraniti obitelj, ali sezonski mogu dati zdrave prirodno uzgojene namirnice. Uz biljke, bez velikih ulaganja mogu se uzgajati i male životinje. Tu spada i uzgoj kunića. Odvojeno od ovoga je držanje kunića kao kućnih ljubimaca.
Kunići su drage, tihe, mirne i druželjubive životinje koje ne traže puno životnog prostora. Zato ih možemo držati u gotovo svakom, pa i prigradskom dvorištu. Rad s njima opušta, smiruje i ne iziskuje veće fizičke napore tako da se preporuča ljudima svih starosnih skupina, a uz malu prilagodbu uzgoj kunića je pogodan i za osobe s otežanom pokretljivošću.
Mjesto za držanje kunića
Odlučimo li se na uzgoj kunića, moramo osigurati primjerene prostorije i kaveze kako bi se osjećali udobno sa što manje stresa. Zbog svoje urođene otpornosti mogu živjeti i rasti u vrlo nepovoljnim i neprimjerenim uvjetima. Ipak im moramo pružiti koliko najviše možemo. Moramo uskladiti sve uvjete koje pruža potrebna oprema, broj životinja na određenoj površini, način iskorištavanja, uklanjanje izmeta, osvijetljenost i ventilacija. Možemo preurediti samostojeći objekt, potkrovni ili podrumski prostor.
Ako imamo slobodno potkrovlje moramo znati da ono zahtijeva povećani fizički rad. Više puta dnevno penjemo se i silazimo. Krov ne smije prokišnjavati i potrebna je dobra termoizolacija. Temperatura ne bi smjela prelaziti 30 oC ljeti, ni pasti ispod 5 oC zimi. Pod mora biti dovoljno čvrst kako bi podnio dodatni teret i izrađen od materijala koji se lako mogu čistiti. Moramo osigurati i dovoljno svjetla, dostupnost vode, kanalizacije i struje.
Kuniće možemo uzgajati u podrumskim prostorima i to mnogo lakše nego u tavanskim. Prednost je toplinska izolacija. U dobro ukopanim podrumima temperatura se tijekom godine ne spušta ispod 5 oC zimi, odnosno rijetko prelazi 20 oC ljeti. Problem može biti prevelika vlaga pa je nekad potrebno napraviti izolaciju. Blaga odstupanja mogu se riješiti pravilno postavljenom ventilacijom. Ako nema prozora problem je osvjetljenje. Dnevnu svjetlost možemo nadomjestiti umjetnom, ali ona uzrokuje nemir, razdražljivost i općenito nije pogodna.
Najlakše je uređenje postojeće staje ili dvorišnih zgrada poput garaža i ostava u kojima uz neznatna ulaganja možemo stvoriti poželjne uvjete. Važno je da nisu smješteni u blizini industrije koja zagađuje i stvara veliku buku i vibracije. I u ovim objektima potrebno je osigurati primjerenu toplinu, osvjetljenje i dostupnost vode, kanalizacije i struje. Ako su objekti zidani, bilo bi dobro da su ožbukani kako bi se lakše čistili, a ako su drvene staje, daske moraju međusobno dobro prianjati jedna uz drugu i biti neoštećene da se u njima ne zadržavaju insekti i štetočine.
Kavezi za uzgoj
Nakon što smo uredili objekt za uzgoj kunića, moramo im osigurati i povoljan smještaj. Kavezi u kojima ćemo držati naše životinje moraju osigurati dovoljno svjetla i svježeg zraka, da nisu vlažni ili na propuhu. Kunići dobro podnose niže temperature, pa zagrijavanje nije nužno osim u ekstremnim uvjetima i intenzivnoj proizvodnji.
Preporučljivo je da su kavezi napravljeni tako da se lako čiste i održavaju. Stranice se izrađuju od drvenih dasaka, lesonita, šperploča ili OSB ploča bez formalina koje su glatke, bez oštrih rubova. Podovi ne smiju propuštati vlagu. Mogu se izrađivati i od lima i različitih mreža zaštićenih od korozije. Kunići su glodavci pa mekše materijale lako progrizu.
Na vrata postavljamo mrežu s otvorima oko 20 x 20 mm. Rešetkasti podovi propuštaju feces i urin te tako omogućavaju bolje održavanje higijene. Nedostaci su češće ozljede nogu i loša termoizolacija. Za sprječavanje ozljeda rešetke moraju biti ravne, glatke i bez oštrih rubova. Ispod takvih podova postavljaju se ladice ili kanali za sakupljanje izmeta i mokraće izrađeni od nepropusnih materijala otpornih na koroziju.
Svaki kavez mora imati i prateću opremu kao jasle za sijeno i zelenu hranu, hranilicu za žito, pojilicu i kutiju za gnijezdo. Veličina kaveza za srednje (mesnate) pasmine je; širina 80 do 85, visina 60 do 65 i dubina 80 cm.
Pasmine za uzgoj kunića
Kunić može u godinu dana proizvesti više od deset puta svoje težine. Ovisno o pasmini i držanju daju 6 do 8 legla godišnje s prosječno 7 odgojenih mladunaca. Uz pravilnu i izbalansiranu prehranu brzo se razvijaju i za 2 mjeseca dostižu težinu oko 2 kg, a za 3 mjeseca 3 kg. Za svaki kilogram prirasta utroše 3 kg kvalitetne hrane. Zato su u iskorištavanju biljne hrane u znatnoj prednosti ispred goveda i svinja. Ove karakteristike nemaju sve pasmine.
Najbliže su im srednje velike poput bijelog i crvenog novozelandskog, kalifornijskog, opaljenog i bijelog panonskog. Posljednjih godina selekcioniran je hibrid hycole (hajkom). Mladi kunići ovih pasmina brzo rastu pa s 10 tjedana postižu težinu oko 2,5, a s 3 mjeseca oko 3 kg. Ako se hrane isključivo peletiranom hranom ovi prirasti su veći. Bijeli panonski, a posebno hycole hibrid imaju znatno bolje parametre pa daju veći broj mladih godišnje i brže rastu. Uz ove pasmine kod nas se mogu nabaviti i bečki plavi, veliki činčila i srebrni kunić. Oni su veći od prethodnih, ali sporije rastu uz veći utrošak hrane. Posebno veliki su orijaši i šarci koji najduže rastu pa su odrasli teški i više od 9 kg.
Kuniće možemo nabaviti na izložbama malih životinja koje se održavaju u zimskim mjesecima po cijeloj zemlji. Izvan toga razdoblja ponekad se mogu pronaći na stočnim sajmovima ili putem različitih oglasnika.
