Uzgajaju se radi proizvodnje vrlo cijenjenog i traženog krzna i fine, guste dlake. Kožice s krznom se uglavnom ostavljaju u prirodnoj boji i kao takve koriste u daljnjoj preradi.

Meso im je kvalitetno i ukusno, ali predstavlja tek dodatni proizvod. Dobro podnose niske temperature, skromni su po pitanju smještaja i hranidbe, tako da ih možemo uzgajati i na malim prostorima. Ženke su dobre majke, po okotu imaju pet do šest mladih koji brzo napreduju i rano spolno sazrijevaju. Dugodlaki kunići imaju dlaku dužine 5 – 8 cm. Najznačajniji predstavnici su angora, jamora i lisičasti kunić.

Vuna kunića

Pod vunom kunića podrazumijevamo dlake dobivene češljanjem, čupanjem ili šišanjem angora kunića. Ovi kunići zahtijevaju pojačanu njegu i prehranu. Kavezi moraju biti besprijekorno čisti, a životinje u njima dobro zaštićene od negativnih mikroklimatskih čimbenika. Razlikujemo tri vrste dlaka. Najduža osjasta nadvisuje cijelo krzno, ravna je i ima zadebljale vrhove. Osjasto – vunasta je srednje dugačka dlaka koja je u donjem dijelu fina i valovita, a u gornjem glatka sa zadebljalim vrhovima. Vunica je tanka, mekana, valovita, pahuljastog oblika i svilenkastog sjaja. a krzno je sadrži između 90 i 96 %. Vrijednost mu je to veća što je njena zastupljenost veća.

Angora kunić

Najpoznatija i najčešća pasmina od koje se dobiva vuna je angora kunić i to bijeli, jer se takva vuna može prema potrebi lagano bojati. Angora kunić potječe iz zemalja oko Crnog mora. Od tamo je prenesen u Veliku Britaniju, a iz nje se proširio po ostatku europskog kontinenta. Težina mu se kreće između dva i četiri kilograma. Tijelo mu je lagano ispruženo, valjkasto i mišićavo. Noge su srednje duge i snažne, a prsa, leđa i hrbat široki. Glava je široka sa širokim čelom, kratkim, ravnim i na vrhu zaobljenim ušima koje stoje u obliku slova V. Javlja se u dvanaest različitih boja.

Angora kunić

Uzgajivačima najdraži, a ujedno i najpoznatiji je spomenuti albino kunić kojeg karakteriziraju bijela dlaka te ružičaste oči i nokti. Zbog svoje ljepote idealni su kao kućni ljubimci, ali i zahtjevni za držanje i uređivanje. Krzno angora kunića treba biti gusto po cijelom tijelu, a noge su obrasle sve do pandži. Na vrhovima ušiju nalaze se čuperci, pramenovi na čelu, i zalisci na obrazima. Neprestano se linjaju, te im dlaka tijekom cijele godine raste, sazrijeva, opada i raste nova, dok zimi raste brže. Kad se redovito sakuplja, od jedne životinje godišnje se u prosjeku dobije od 350 do 450 grama vune.

Da bi se spriječilo zapetljavanje dlake mora ih se redovito iščešljavati. Započinje se u dobi od pet tjedana i ponavlja svaka dva do tri dana. Na početku je potrebno rukom prijeći preko krzna i na taj način ga očistiti od grubih nečistoća. Zatim se češljem prelazi od repa prema glavi te postranim dijelovima tijela, prsima i trbuhu. Posebna pažnja posvećuje se područjima prsiju i bedara jer se upravo tu dlaka najčešće zapetljava. Nakon češljanja slijedi četkanje. Tako se masira koža i poboljšava cirkulacija te utječe na brži rast dlake.

Kad se obavlja prvo šišanje?

Šišanje se prvi puta obavlja kod kunića u dobi od dva i pol mjeseca. Provodi se četiri puta godišnje. Šiša se oštrim zakrivljenim škarama tupih vrhova ili električnim šišačem (slično kao kod ovaca). Prvo je dlaku potrebno očistiti od nečistoća i dobro raščešljati. Na vrhu leđa napravi se stazica te se dlaka počešlja na jednu i drugu stranu. Šišanje započinjemo od repa, preko butova prema glavi i od stazice prema trbuhu, a posljednje šišamo noge. Ošišanim životinjama radi ubrzanja rasta dlake dajemo hranu bogatu bjelančevinama. Najbolja vuna dobiva se tijekom jesenskih mjeseci jer zbog kombinacije hladnijeg vremena i obilne prehrane ona brzo raste i postaje gušćom. Zimi, pak zbog opasnosti od prehlade, ošišanim kunićima ostavljamo centimetar do dva dlake što se postiže različitim nastavcima uređaja za šišanje.

Jamora kunić

Ima ravna leđa na valjkastom, dobro zaobljenom tijelu koje može težiti do 2,5 kg. Na širokoj glavi koja čvrsto priliježe uz trup nalaze se mesnate uši dužine do 11 cm. Boja dlake je crna i žuta te neravnomjerno raspoređena po cijelom tijelu. Prijelaz između te dvije boje je oštar i vidljiv. Na bradi, trbuhu i unutarnjoj strani nogu često je bijela boja. Dužina dlake je oko 6 cm, osim na trbuhu, glavi, ušima i nogama gdje je kraća. Donja vunica slična je kao kod angora kunića, gusta, fina, ali nije sklona sljepljivanju. Boja trbuha je manje sjajna. Oči i nokti su smeđi.

Jamora kunić

Lisičasti kunić

Ima snažno i zbijeno tijelo sa širokim prsima i širokim stražnjim dijelom. Glava je kratka i snažna s mesnatim, dobro obraštenim ušima dužine do 12 cm. Noge su srednje jačine. Težine je od 3 do 4 kg. Dlaka mu je ravna, dužine pet do šest centimetara. Dolazi u različitim bojama. Bijeli može imati crvene i plave oči. Dozvoljene su i crna, plava, žuta, srebrna, te feh, havana i činčila boja. Meso je vrlo ukusno. Krzno je cijenjeno, a najbolje je ono sa zbijenom podlakom, snažnih i ravnomjerno raspoređenih osjastih dlaka.

Izvor: Gospodarski kalendar

Prethodni članakNapravite sami učinkovit sustav navodnjavanja kap po kap
Sljedeći članakZubača – trava koja prkosi suši
Kruno Lažec, dr. vet. med.
Rođen je u Zagrebu gdje završava svoje redovno školovanje i Veterinarski fakultet. Autor je stotinjak znanstveno popularnih članaka iz područja pčelarstva, i povremeni predavač u pčelarskim udrugama. Rođen je 1967. godine u Zagrebu gdje završava osnovnu i srednju školu te Veterinarski fakultet. Pčelarstvom se, uz oca, bavi od ranog djetinjstva do početka Domovinskog rata. Odsustvo s pčelinjaka zbog ratnih zbivanja smanjuje broj košnica do simboličnog broja. Autor je stotinjak znanstveno popularnih članaka iz područja pčelarstva i nešto manje iz kunićarstva koji su objavljivani u nekoliko časopisa i kao prilog dnevnim novinama. Stručni je recenzent jedne knjige i povremeni predavač u pčelarskim udrugama.