Naime, glavne se promjene u tih bolesti odigravaju u površnim ili u dubokim rožnim slojevima, a to je vrlo važno za prepoznavanje tih bolesti.
Gnjilogriz žabice
Riječ je o bolesti tijekom koje se raspada rožna žabica. Promjene započinju obično u srednjoj žabičnoj brazdi u kojoj se skuplja gusta, siva, smrdljiva raspala rožina. Ako su promjene znatno napredovale, raspada se rožina i na drugim mjestima žabice pa ponekad gnjilež zahvaća mekuši i rožnu porubicu čahure. U težem i zapuštenom tijeku gnjilogriza otpadne sva rožina i ostane gola kožna žabica (usmina, korijum). Gubitkom rožne žabice petne stijenke se suze i nastaje nisko kopito s lošom kakvoćom rožine. Na kopitnoj stijenci javljaju se brazde koje su na gornjoj petnoj stijenci zbijene, a prema nokatnom dijelu zrakasto se šire. Rožna stijenka postane suha, tvrda, krhka i lomi se na nosilnom rubu i stvara se odvojena i šuplja stijenka.
Uzroci bolesti su loša njega kopita, vlažna stelja i nedovoljno kretanje konja. Ako je stelja vlažna i onečišćena balegom i mokraćom (neredovito čišćenje), razvija se amonijak koji omekša ionako mekanu rožinu pa u nju prodiru gnjiležne bakterije koje razaraju rožinu.
Gnjiljenju rožine skloni su konji s uskim kopitom i visokim petnim stijenkama te potkivani visokim potpeticama i prejako obrezanim žabicama. U svih tih konja premali je pritisak žabice odozgo, pa je ometena njezina uloga kopitne crpke. Stoga je smanjen protok krvi u kopitu i time ometena proizvodnja rožine stanica dubljih slojeva pousmine koje je tvore. Popuštanjem sveza između epitelnih (pokrovnih) stanica u najmlađim proizvodnim slojevima pousmine nastanu pukotine. Kroz te pukotine naknadno mogu prodrijeti gnjiležne bakterije iz stajskoga gnoja pa se žabična rožina gnjiležno raspada.
Liječenje se sastoji u uklanjanju maceriranih dijelova rožine kopitnim nožem, a potom se oboljelo mjesto premaže 25 postotnom otopinom bakrenog sulfata. Tako obrađeno kopito neko vrijeme treba zaštititi od utjecaja vanjskih čimbenika.
Sprječavanje pojave bolesti provodi se redovitim čišćenjem prostora za smještaj konja. Osim toga redovito treba čistiti žabične brazde i stijenke rožine tupim (drvenim) predmetom, u suprotnom je moguće oštećivanje područja kopita i stvaranje preduvjeta za pojavu bolesti. Poslije odgovarajućeg čišćenja kopito se pere nekoliko puta tjedno čistom vodom, obriše suhom krpom i premaže neutralnom mašću. Pojavu ove bolesti svodimo na najmanju mjeru redovitom njegom kopita uz periodično prekivanje potkovanih konja i korekciju (obrezivanje) prekomjerno izrasle rožine.
Kopitni rak
Bolest se očituje resičastim bujanjem žabične usmine (korijuma), susjednih dijelova potplata, urođenih potporišta a poslije i stijenke. Resičasto (papilomatozno) tijelo usmine jako buja a pokrovne stanice ne orožnjavaju. Riječ je o kroničnoj upali kopitne usmine s izrazitim bujanjem njezinih resica, čije pokrovne stanice nedovoljno ili uopće ne orožnjavaju pa su pokrivene sivkasto bijelom sirastom i ljepljivom masom neugodna mirisa.
Nema baš ništa zajed ničko s pravim rakom – karcinomom. Naime, naziv je uveden početkom 19. stoljeća vjerojatno zbog neobuzdanog bujanja kopitne usmine. Stoga bolest nije zločudna iako je teško izlječiva.
Uzrok pojavi bolesti do danas nije dovoljno poznat, ali se smatra da vanjski podražaji uz lošu higijenu kopita stvaraju uvjete za njezinu pojavu.
U početku bolesti u postranim žabičnim brazdama zapažaju se sivkasto bijele resice izrazita smrada. U uznapredovanom tijeku bolesti gotovo sva žabica nabuja u resičaste tvorevine tako da je rožna čahura podminirana sve do kopitne krune. Rožna porubica kopitne čahure raspada se kao hrastova kora. U daljnjem tijeku zahvaćena je i stijenka. Odvoji se od podloge pa se rožna čahura izoblići. Stijenka se odvoji od nosilnog ruba, savija i strši prema van i gore, a petni je dio ograničen samo na krunski dio. Ispod odvojene stijenke vide se resičasta bujanja.
Ako su promjene ograničene samo na žabične brazde, tj. u početku bolesti, mogu se zamijeniti s gnjiležom žabice. Kod gnjilogriza žabice promjene su ograničene samo na rožinu. Ona je omekšana, istrgana i propala pa izgleda kao da je izgrižena, a u šupljinama se nalazi crno siva smrdljiva masa. Promjene napreduju od rožne promjene u dubinu, a ne iz dubine prema površini kao u raka, kopitna je usmina uvijek pokrivena debljim ili tanjim slojem rožine. Kod kopitnog raka resice su bijelo sivkaste, mekane, raznih oblika i pune krvi, pa i pri najmanjem oštećenju odmah krvare.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakPčelinjak u rujnu
Sljedeći članakLuk kozjak – jesenska sadnja
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.