U ovom prilogu bavit ćemo se manjim proizvođačima svinja koji imaju u prosjeku 10 do 20 krmača s proizvodnjom prasadi i prodajom odojaka ili tovom prasadi na vlastitom gospodarstvu. Tema nisu proizvođači koji proizvode za vlastite potrebe, kao niti veći, intenzivni proizvođači svinja.
Odmah na početku možemo reći da takvi proizvođači ne mogu konkurirati velikim proizvođačima koji proizvode na tisuće tovljenika godišnje, jer je to jednostavno zakon velikih brojeva i takvi veliki proizvođači imaju ukupno niže troškove po jedinici proizvoda.
I cijena svinjskog mesa, odnosno svinja proizvedenih u velikim sustavima diktira cijenu na tržištu svinja, i često mali proizvođači nemaju računicu prodavati svinje klaonicama po cijeni svinja iz industrijske proizvodnje. Iz te činjenice je jasno da mali proizvođači moraju na tržište ponuditi proizvod koji je drugačiji i kvalitetniji od proizvoda iz masovne proizvodnje svinja.
Proizvodi s dodanom vrijednošću
Da bi proizvodnja svinja na malim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima bila ekonomski opravdana, u pravilu se svinje proizvedene na gospodarstvu moraju preraditi u proizvode s dodanom vrijednošću, ili uzgajati u skladu s dobrobiti, što može također pozitivno utjecati na odluku potrošača o kupnji svinjskog mesa po nešto većim cijenama u odnosu na svinjsko meso iz velikih sustava, a pogotovo na meso iz uvoza.
Stoga se mnogi manji proizvođači svinja odlučuju na ulaganja u preradbene kapacitete gdje bi meso svinja proizvedenih na vlastitom gospodarstvu preradili u kvalitetne mesne proizvode. Osim toga, neki uzgajivači ulažu i u eko turizam s gastronomskom ponudom s vlastitih farmi u obliku npr. pečenih odojaka. Sve su to poslovne odluke koje podižu vrijednost proizvoda i omogućuju rentabilnu svinjogojsku proizvodnju.
Pročitajte još:
Pasmine svinja pogodne za manje OPG-e
