Otkrivanje promjena i bolesti kod kunića u što ranijoj fazi od velikog je značenja jer uzgajivač može na vrijeme poduzeti određene mjere ili potražiti stručnu veterinarsku pomoć i tako spriječiti širenje bolesti u uzgoju. Na taj način su veći uspjesi provedene terapije, a time su štete i gubici manji.
Bolesti kunića grubo možemo podijeliti na nespecifične i specifične. Nespecifične nemaju određenog uzročnika nego su posljedica jednog ili više nepovoljnih faktora. Specifične imaju definiranog uzročnika i uočljive karakteristične simptome po kojima ih prepoznajemo i liječimo. Neke od učestalijih nespecifičnih bolesti kunića su nadam i začep. Specifičnih bolesti je mnogo više, ali ipak prevladavaju parazitarne kao kokcidioza, ikričavost i ušna šuga. Od bakterijskih možemo se susresti s tularemijom, a od virusnih je najznačajnija miksomatoza.
Nadam je stanje kod kojeg dolazi do naglog nakupljanja većih količina plinova u probavnom traktu naročito u crijevima. Prepoznaje se po karakterističnom, izrazito nadutom trbuhu u kojemu se čuje prelijevanje sadržaja. Uzrok bolesti može biti brzi prijelaz sa suhe na zelenu hranu, prevelika količina svježe mlade djeteline, svježe lišće kupusa, repe, uparena i upaljena trava, neodležano sijeno, krumpir i repa u procesu truljenja i neuobičajena hrana poput čokolade i raznih grickalica za ljude.
Pod začepom podrazumijevamo stanje kod kojeg dolazi do usporenog prolaza crijevnog sadržaja. On se sljepljuje u sve veće nakupine i na kraju ih životinja više nije u stanju sama istisnuti. I ovdje je najčešći uzrok nagli prijelaz sa zelene na suhu hranu. Osim toga stvaranju začepa pogoduje davanje hrane poput grančica vrbe, hrasta i kestena, sijena mahunarki, neodležanog zrna ječma te lista mrkve u većim količinama. Nastanku začepa pogoduje i nedostatak pitke vode te boravak kunića u malom prostoru gdje im je onemogućeno kretanje.
Kokcidioza je jedna od najučestalijih parazitarnih bolesti prisutnih u uzgojima kunića. Uzročnici ove bolesti su jednostanični mikroorganizmi kojih ima mnogo u prirodi, a neki od njih su prilagođeni parazitarnom načinu života. Kod kunića parazitiraju u epitelnim stanicama crijeva ili žučnih kanala. Bolest se može javiti i kao miješana infekcija. Izravno je vezana s održavanjem higijene u kunićnjaku, odnosno neredovitim čišćenjem i dezinfekcijom.
Ikričavost je parazitarna bolest kunića uzrokovana larvama trakavica. Naziva se još i cisticerkoza ili bobičavost. Uzročnici bolesti su razvojni stadiji pasjih i mačjih trakavica. Odrasle parazitiraju u crijevima pasa i mačaka. Tamo se razmnožavaju, a zreli članci parazita u kojima se nalazi veliki broj jajašca putem izmeta izlučuju se u okolinu pa i na travu koju kunići jedu. Da bi se mesožderi ponovo mogli invadirati potreban je prijelazni domaćin. U ovom slučaju je to kunić.
Šuga kunića je kontaktna zarazna bolest koju karakteriziraju promjene na koži i svrbež. Relativno često se javlja u malim uzgojima gdje izbija u uvjetima loše higijene i smještaja. Pogoduje joj i držanje velikog broja životinja na malom, skučenom prostoru. Promjene se iz ušiju mogu proširiti na obraze, vrat i prednje noge. Najčešće se unosi novom zaraženom životinjom. Može se prenositi izravnim dodirom zdravih i oboljelih, ili pak neizravno putem pribora.
Tularemija je zarazna bolest prvenstveno divljih glodavaca koja se može prenijeti i na divlje i domaće životinje te čovjeka. Može biti akutnog ili kroničnog toka. Uzročnik je gram negativna bakterija okruglastog oblika, izvan tijela srednje otporna, pa ju temperatura od 58 °C ubija za 10 minuta. U koži i na dlaci može preživjeti duže od mjesec dana. Rezervoari su divlji glodavci. Izvori zaraze su bolesne životinje, lešine uginulih životinja, njihovi sekreti i ekskreti, kontaminirana hrana i voda, ektoparaziti sa zaraženih glodavaca poput krpelja, muha i ušiju koji zarazu mogu prenositi i na svoje potomstvo.
Miksomatoza je akutna zarazna bolest domaćih i divljih kunića uzrokovana miksovirusom. Vrlo rijetko se može dijagnosticirati i kod zečeva, dok ostale domaće životinje, kao i čovjek ne obolijevaju. Najčešće se javlja u riječnim dolinama i močvarnim područjima u toplo doba godine kad ima najviše insekata koji se hrane krvlju kao komarci. U hladno doba godine povlači se sve do idućeg ljeta ili čak za nekoliko godina. Prevencija svih bolesti uključuje i onemogućavanje ulaza u uzgoj stranim osobama, psima, mačkama, domaćim životinjama, glodavcima i insektima.
Izvor: Gospodarski kalendar
