Štete od djelovanja parazita su višestruke, a očituju se smanjenim prirastom i mliječnosti, troškovima liječenja, a vrlo često i uginućem ovaca. Od bolesti uzrokovanih vanjskim parazitima najčešća je šuga, dok je kod invazije unutarnjim parazitima redovito prisutno više vrsta parazita. Posljednjih godina zabilježena su uginuća ovaca na različitim područjima Hrvatske zbog hemonhoze bolesti uzrokovane parazitom Hoemonchusom contortusom.
Šuga
Šuga je bolest koja nanosi velike gubitke u ovčarskoj proizvodnji. Gubitci se očituju smanjenim prirastom, padom mliječnosti, troškovima liječenja, uginućima i utroškom radne snage. U Hrvatskoj se javlja na svim kontinentalnim područjima i otocima.
Šuga u stadu izbija u jesen i zimi kao posljedica loše kondicije životinja i pretrpanih torova. Širenju bolesti pogoduju kišno razdoblje i visoka vlažnost zraka. Vrlo se često javlja u zdravim stadima nakon uvođenja šugavih životinja, najčešće ovnova. Bolest se može širiti i opremom kao što su škare za šišanje ovaca.
Uzročnik bolesti
Najčešći su uzročnici šuge ovaca mikroskopski male grinje iz roda Psoroptes. Oplođene ženke žive na koži hraneći se tkivnim tekućinama i polažući jajašca iz kojih se za 3-5 dana razviju ličinke s trima parima nogu. Cijeli razvoj parazita traje 17-21 dan. Na otocima se javlja pri uvođenju novih grla u stada, pri čemu se lako širi i zahvaća veći broj životinja. Ovce se invadiraju kontaktom ili na pašnjacima na kojima su boravile šugave životinje. Držanje stada u tijesnim, vlažnim i prljavim stajama pogoduje pojavi bolesti. Pogodni su čimbenik loša hranidba i smanjenje opće otpornosti organizma.
Znakovi bolesti
Kako je već navedeno, šuga nanosi velike gubitke u ovčarskoj proizvodnji. Ovce su nemirne i češu se o okolne predmete. Redovito grizu područja sa svrbežom, a ponekad ih stružu i nogama. Nakon kraćeg vremena možemo vidjeti da se runo lako odvaja, a na ogoljelim mjestima uočavamo masne kraste. Životinje mršave i proizvode manje mlijeka. Zbog iscrpljenosti, ovce mogu uginuti.
Dijagnoza
Na pojavu šuge najčešće posumnjamo kad uočimo nemir i češanje životinja, pri čemu im otpada runo ili dlaka. Bolest se pored češanja očituje perutanjem, zadebljanjem i naboranošću kože na kojoj možemo naći masne naslage i kraste. Dijagnozu sa sigurnošću postavljamo nalazom uzročnika u strugotinama kože (krastama) s promijenjenih mjesta.
Liječenje
Ako su ovce nemirne i ako se češu o predmete, trebamo ih odmah izdvojiti i tako spriječiti širenje uzročnika. Odabir načina liječenja treba prepustiti veterinaru, jer većinu lijekova ne smijemo koristiti kod ovaca čije se mlijeko koristi za prehranu ljudi. Važno je liječiti sve životinje u stadu, bez obzira na to jesu li pokazivale simptome ili su klinički zdrave. Na otocima uzgajivači često ne mogu skupiti cijelo stado i liječiti ga, pa su odbjegle ovce uvijek izvor šuge. Poseban su problem ovce bez vlasnika koje lutaju pašnjacima. Primjer je otok Pag na kojem postoji populacija ovaca bez nadzora, a slično je zabilježeno i na Cresu, Rabu i Krku. Šugu možemo liječiti primjenom vodenih kupki, sredstvom za prskanje ili parenteralnom (injekcijskom) aplikacijom lijeka. Kupanje ili prskanje životinja provodi se isključivo za topla vremena izvan staje. Lijekovi koji se koriste za kupke onečišćuju okoliš, osobito vode (npr. more), pa se sve manje koriste. Uz liječenje životinja potrebno je temeljito čišćenje i dezinfekcija staje i opreme kako bi se spriječilo ponovno izbijanje bolesti.
Preventiva
Prilikom kupnje životinja ili uvođenja u stado (jesen) pozornost treba obratiti na zdravlje kože, na obraslost runom, crvenilo, rane ili kraste na koži. Poželjno je pregledati sve životinje u stadu iz kojeg namjeravamo kupiti ovce. Ne smiju se koristiti oprema i pribor iz staja u kojima su boravile šugave životinje, a da prethodno nisu provedeni temeljito čišćenje i dezinfekcija. Novonabavljene ovce ili ovnove tijekom tri tjedna treba držati odvojeno od stada u karanteni. Staje moraju biti čiste i što je vrlo važno, prozračne. Ako su strop i zidovi u staji orošeni, previsoka je vlažnost zraka pa treba otvoriti prozore ili vrata, ali pritom ne smije biti propuha. Redovitom dezinfekcijom staje, najmanje dva puta godišnje, smanjujemo rizik od pojave šuge, ali i drugih zaraznih i parazitskih bolesti. Na otocima na kojima se javlja šuga, preporučuje se preventivno suzbijanje kod zdravih ovaca nakon šišanja ili u jesen.
Hemonhoza
Hemonhoza je primarno bolest ovaca i koza. Javlja se na svim područjima Hrvatske od otoka i priobalja do kontinentalnog dijela. Bolest se javlja u svim zemljama u kojima se uzgajaju ovce, neovisno o klimatskom području, jer se radi o vrlo otpornom parazitu. U Hrvatskoj su pored pojedinačnih, zabilježena uginuća i većeg broja ovca u stadu. Veliki broj uzgajivača nije upoznat s tim parazitom, pa često simptome bolesti pripisuju metiljavosti.
Uzročnik bolesti
Bolest uzrokuje vrlo maleni parazit oblić Haemonchus contortus koji parazitira u sirištu ovaca. Popularno ga nazivaju tihim ubojicom ovaca. Parazit je vrlo otporan na preživljavanje u vlažnim i suhim klimatskim područjima. Do invazije dolazi tijekom paše na kontaminiranim površinama. Svaki parazit može dnevno posisati 30 mikrolitara krvi u sirištu. Ovca dnevno može izlučiti do 10.000 jajašaca. Utvrđeno je da, ovisno o kategoriji ovaca, prisutnost 500 parazita u sirištu uzrokuje kliničke simptome.
Znakovi bolesti
Bolest se u ovaca primarno očituje anemijom koju vidimo na vanjskim sluznicama, primarno oka. Pored anemije na glavi se javlja i podčeljusni edem (“otečenje”). Upravo taj znak bolesti često uzgajivači pripisuju metiljavosti iako se radi o potpuno različitom parazitu. Uslijed dugotrajne anemije i neliječenja ovce ugibaju neovisno o kondiciji.
Dijagnoza bolesti
Na bolest sumnjamo na temelju znakova kao što su anemija i prisutnost podčeljusnog edema. Sigurnu dijagnozu postavljamo nalazom jajašaca u balegi (koprološka pretraga) ili odraslih stadija parazita u sirištu tijekom obdukcije.
Liječenje
Haemonchus contortus je prvi parazit kod kojega je utvrđena otpornost na djelovanje lijekova (antihelmintika). Uzrok leži u nestručnom liječenju kao i pretjeranoj uporabi istog lijeka (aktivne tvari). Otežavajuća okolnost je nedostatak novih aktivnih tvari na koje parazit nema razvijenu otpornost.
Kako bi se izbjeglo stvaranje otpornosti na lijekove, odabir i vrstu lijeka treba temeljiti na koprološkoj pretrazi, kao i za sve druge unutarnje parazite. Treba izbjegavati nepotrebno tretiranje ovaca antihelminticima koje je u Hrvatskoj vrlo česta praksa. Zanimljivo je da neka stada ovaca ekstenzivno držana nisu duže razdoblje tretirana, a da nisu pokazivala znakove invazije unutarnjim parazitima. Otpornost na invazije parazitima je često vezana uz kondiciju ovaca, odnosno kvalitetu hranidbe (količina i sastav).
Na primjer, u slučaju prisutnosti bolesti u stadu odnosno kliničkih znakova, pored tretiranja ovaca, poželjno je povećati količinu proteina u obroku.
Preventiva bolesti
Rizik od pojave bolesti smanjujemo kvalitetnom hranidbom (pašom). Redovitim provođenjem koprološke pretrage. Odgovarajućim odabirom lijeka. Zanimljivo je da je hemonhoza prva parazitska bolest ovaca za koju je prije više od desetak godina napravljena i vakcina. Primarno se koristi kod janjadi koja se drži na paši u Australiji, Novom Zelandu i Velikoj Britaniji.
Foto: Ante Kostelić
Pročitaj još:
Upravljanje zdravljem stada ovaca za uspješniju proizvodnju mlijeka i mesa
Kako upravljati zdravljem stada ovaca?
