U globalnoj svinjogojskoj proizvodnji prevladavaju sustavi koji se temelje na intenzivnom uzgoju svinja u zatvorenim objektima s visokim razinama ulaganja i tehnologije te standardiziranim tehnološkim postupcima u svakoj fazi proizvodnje.
U Europskoj uniji 75 % svinja dolazi iz velikih konvencionalnih sustava. Ti sustavi smatraju se konvencionalnim uzgojima, često industrijskog tipa. Razvili su se u drugoj polovici 20 stoljeća, intenzifikacijom proizvodnje, koncentracijom većeg broja životinja na manju površinu te razvojem tehnologije uzgoja. Odlike konvencionalne proizvodnje su mali broj pasmina koji se koristi u proizvodnji te posljedično niska genska raznolikost. Proizvodnja je u najvećoj mjeri usmjerena na ekonomski važna svojstva i visoku proizvodnost. Stoga se u tim sustavima provodi intenzivna selekcija na svojstva od ekonomske važnosti. Primjena visoko selekcioniranih životinja, odnosno „dobre genetike“ zahtjeva visoka ulaganja u objekte i opremu. Također, velike svinjogojske farme imaju značajan utjecaj na okoliš.
Zadovoljenje potreba za visokom proizvodnošću često je suprotstavljeni cilj postizanju dobrobiti životinja koja u novije vrijeme postaje sve važniji kriterij i u zakonodavnim kriterijima, ali i prilikom odabira potrošača.
Zbog svega navedenog, u posljednje vrijeme na važnosti dobivaju tehnologije uzgoja koje će uvažiti navedene kriterije za povećanom dobrobiti, smanjenim onečišćenjem te lokalno proizvedenom hranom. Takve tehnologije nazivamo alternativnom uzgojima svinja te obuhvaćaju široki spektar tehnologija i postupaka u proizvodnji koji se mogu provoditi u otvorenim, poluotvorenim ili zatvorenim objektima. U posljednje se vrijeme jasna razlika između alternativnih i konvencionalnih sustava uzgoja smanjuje, zbog primjene pojedinih elemenata alternativnih sustava u velikim sustavima: primjerice, korištenje većih količina slame, uzgoj na dubokoj stelji ili korištenje ispusta. Alternativni uzgoji svinja najzastupljeniji su u zemljama Mediterana, poput Francuske, Italije, Španjolske i Portugala, a u većoj mjeri se nalaze i u području Jugoistočne Europe. Sve veći značaj dobivaju i u Hrvatskoj, čemu svjedoči činjenica o stalnom porastu broja krmača autohtonih pasmina koje se drže u ovakvim sustavima.
Držanje svinja na otvorenom ispoljava prirodno ponašanje
Prednosti alternativnih sustava u odnosu na konvencionalne sustave očituju se kroz veću mogućnost zadovoljenja kriterija dobrobiti životinja. Držanje svinja na otvorenom daje svinjama veću mogućnost kretanja, kao i mogućnost ispoljavanja prirodnog ponašanja. S obzirom da alternativne sustavima karakteriziraju niža ulaganja u genetiku, nastambe i opremu, u ovakvim sustavima moguće je korištenje otpornijih pasmina s boljom kakvoćom mesa. U te skupine spadaju autohtone i lokalne pasmine svinja, te se na taj način omogućuje njihov opstanak i ekonomsko iskorištavanje. U našim uvjetima, autohtone pasmine, turopoljska, crna slavonska i banijska šara svinja, prikladan su izbor za alternative oblike uzgoja, poput držanja na otvorenom ili držanja na dubokoj stelji.
Navedene pasmine u usporedbi s globalno raširenim plemenitim pasminama odlikuje i izvrsna kakvoća mesa te zbog svog načina držanja, zadovoljenja kriterija dobrobiti i kakvoće konačnog proizvoda (uglavnom mesnih prerađevina) mogu pronaći svoje mjesto na tržištu i postići višu cijenu. Alternativne sustave odlikuju niska ulaganja u nastambe i opremu: ako se radi o držanju svinja na otvorenom, potrebno je uložiti u ograđivanje proizvodnih površina kako bi se spriječio kontakt svinja s divljim životinjama, prvenstveno divljim svinjama. To je posebno važno od nedavne pojave afričke svinjske kuge, jer su divlje svinje prenositelji virusa.
Upravo je provođenje biosigurnosnih rizika jedan od ključnih rizika držanja svinja u otvorenim sustavima, jer se pristup pojedinih prenosilaca bolesti poput ptica ili krpelja ne može zaustaviti.
U otvorenom sustavima držanja svinjama je tijekom nepovoljnih vremenskih uvjeta potrebno osigurati zaštitu: tijekom zime od hladnoće, oborina i jakih vjetrova, a tijekom ljeta od izravnog Sunčevog zračenja. Na Sunčevo su zračenje posebno osjetljive nepigmentirane pasmine rijetke dlake. Stoga je na površinama na kojima se drže svinje na otvorenom potrebno rasporediti nadstrešnice pod koje će se svinje skloniti za vrijeme težih vremenskih uvjeta. S obzirom da su svinje svejedi, u alternativnim sustavima moguće je koristiti različita krmiva biljnog podrijetla, dok će svinje rovanjem po površinama pronaći i druge izvore hrane, poput gujavica, ličinki ili plodova (kesten, žir).
Osiguravanje dovoljnih količina pitke vode je od velike važnosti, što predstavlja izazov u hladnijim zimskim mjesecima, kad je vodu potrebno zaštititi od smrzavanja. Proizvodni rezultati u alternativnim sustavima, posebice kod držanja na otvorenom, ne mogu konkurirati rezultatima u velikim konvencionalnim sustavima. Pasmine koje se koriste u alternativnim sustavima odlikuje značajno manja plodnost, niži prirasti, duži tov (i do dvije godine, u konvencionalnim sustavima faza tova traje do dobi 6-7 mjeseci) i lošija konverzija hrane. S obzirom na navedeno, za konačnu financijsku dobit potrebno je proizvod prodati po višoj cijeni, što može predstavljati problem kod niže kupovne moći kupaca. Stoga je prilikom pronalaženja tržišta za proizvode iz alternativnih, nekonvencionalnih sustava potrošačima potrebno dati informaciju o načinu proizvodnje i kakvoći proizvoda i na taj način ih motivirati na kupovinu.
Držanje na dubokoj stelji
Kod držanja svinja na dubokoj stelji zabilježeni su proizvodni pokazatelji kojima proizvođači mogu konkurirati rezultatima s konvencionalnih farmi. Držanje na dubokoj stelji ima niz drugih prednosti: manja ulaganja u objekte jer nije potrebno graditi kanalizacijske sustave: izgnojavanje se obavlja na kraju svakog ciklusa uzgoja ili tova, ovisno o fazi proizvodnje. Nusproizvod držanja svinja na dubokoj stelji je kvalitetan čvrsti stajski gnoj. Danas prevladava stav da tov na dubokoj stelji može biti jednako efikasan kao i konvencionalni tov ako se optimiziraju proizvodni uvjeti u ovakvom sustavu držanja. Tovljenici na dubokoj stelji imaju mogućnost slobodnog kretanja kroz boksove, što utječe na povoljniju strukturu i čvrstoću mišićnih vlakana. Sam stupanj apsorpcije štetnih tvari ovisi o materijalu koji se koristi za nastiranje objekta. Drvena piljevina pokazala je najbolja svojstva što se tiče apsorpcije štetnih plinova.
Meso svinja utovljenih na dubokoj stelji prihvatljivije je s ekološkog stajališta, čime se otvaraju dodatne mogućnosti na tržištu s obzirom na činjenicu da potrošači sve više vode računa o tome da meso ima poznato podrijetlo i da je životinja uzgojena na ekološki prihvatljiv način.
Sa zdravstvenog aspekta, svinje držanje na otvorenom manje su podložne virusnim i bakterijskim oboljenjima, posebice respiratornim. To je posljedica manje koncentracije životinja po jedinici površine. Međutim, svinje držane na otvorenom podložnije su parazitarnim oboljenjima, od kojih su najpoznatija trihineloza, cisticerkoza i toksoplazmoza. Također, prilikom držanja svinja na dubokoj stelji, potrebno je voditi računa o higijenskoj ispravnosti materijala za nasteljavanje (slama, piljevina) kako se u uzgoj ne bi unosili uzročnici bolesti. Nadalje, u sustavima držanja gdje nema ulaganja u boksove za prasenje, zabilježena je povećana smrtnost prasadi kao posljedica nagnječenja od strane krmača. Upravo je slobodno prasenje bez uklještenja jedan od elemenata koji će u skoroj budućnosti i kroz zakonodavni okvir zamijeniti konvencionalna prasilišta s uklještenjima.
Stoga znanstvenici danas rade na pronalasku načina kako smanjiti gubitke prasadi u takvim sustavima. Neka od predloženih rješenja su odabir krmača s dobrim majčinskim svojstvima, kao i dizajn nastambi za prasenje koji bi onemogućio prignječenja prasadi. Alternativne sustave uzgoja svinja teško je jednoznačno definirati zbog širokog spektra tehnoloških postupaka, te različitih pristupa uzgoju, no od konvencionalnih ih sustava razlikuje manja koncentracija životinja po jedinici površine, mogućnost slobodnog kretanja svinja te vrsta poda koja je u konvencionalnim sustavima najčešće vezana uz puni, djelomično rešetkasti ili rešetkasti pod. Zbog svojih prednosti u odnosu na konvencionalne sustave, alternativni načini držanja svinja dobivaju na značenju te pojedini elementi koji se danas smatraju alternativnima, u budućnosti će biti standardni u velikim farmama. Međutim, alternativni sustavi nose i određene rizike za uzgajivače, koji su prije svega vezani uz višu cijenu završnog proizvoda i njihov plasman na tržištu, teže provođenje biosigurnosnih mjera te veći utrošak ljudskog rada.
Tablica 1. Prednosti i rizici u alternativnom uzgoju svinja
PREDNOSTI RIZICI Poboljšana dobrobit životinja Teža regulacija mikroklime Visoka kakvoća mesa i mesnih prerađevina Slabiji proizvodni rezultati Smanjen negativan utjecaj na okoliš Veći utrošak ljudskog rada Visoka genska raznolikost – očuvanje pasmina Biosigurnosni standardi Manja ulaganja u opremu i nastambe Izloženost parazitskim bolestima Prihvatljivost na tržištu Smanjena kupovna moć
