S uzgojem holstein goveda bilježimo jako dobre rezultate

Na nedavno održanom 19. tradicionalnom Savjetovanju uzgajivača goveda u RH u Poreču razgovarali smo s Brankom Kolakom, predsjednikom Saveza udruga hrvatskih uzgajivača holstein ((SUHUH) goveda.

Branko Kolak i sam je vlasnik farme s 200 muznih krava u Potnjanima u općini Drenje, a koje dnevno proizvedu 4500 litara. Broj proizvođača mlijeka dugo godina je bio u (strmoglavom) padu. Danas u Hrvatskoj mlijeko proizvodi tek oko 2600 proizvođača.

Gospodine Kolak, koliko Savez broji članova i kakve rezultate postižete?

–Naš Savez udruga hrvatskih uzgajivača holstein ((SUHUH) goveda ima oko 600 članova. S uzgojem holstein goveda bilježimo jako dobre rezultate, a što se vidjelo zorno i na panel predstavljanju u okviru porečkog 19. savjetovanja uzgajivača goveda. Tada je istaknuto kako je proizvodnja holstein populacije po kravi veća od devet tisuća litara mlijeka i to nas svrstava u sam vrh proizvođača EU. Takvo proizvodno ostvarenje mnoge europske zemlje nemaju.

–Dakle proizvodnja je odlična, pokazatelji to potvrđuju. Ono što zabrinjava je trend da smo na zadnjem mjestu u Europskoj uniji glede cijene mlijeka. To se izravno odražava na broj isporučitelja mlijeka i broj krava. Nažalost i dalje imamo trend pada broja mliječnih krava. To nije dobro i izravno je povezano sa stanjem u sektoru kada su u pitanju otkupne cijene mlijeka.

Gdje vidite poziciju domaćih proizvođača mlijeka u okvirima EU?

–Mi stalno upozoravamo da Republika Hrvatska ne treba biti najbolja u Europskoj uniji, ali isto tako nije dobro i kada smo mi najgori. Kada god se nekako nađemo u zlatnoj sredini po otkupnoj cijeni mlijeka, mi počinjemo lagano bilježiti pozitivne trendove. Dok ta cijena pada dolje nađemo se među dvije-tri najlošije zemlje EU. To se svakako odražava i na količinu proizvedenog mlijeka i na broj krava.

Početak ove godine je optimističan, jer je zaustavljen trend pada proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj, a što je s cijenama mlijeka?

–Na porečkom savjetovanju je rečeno da zadnji podaci pokazuju kako u prvom mjesecu Hrvatska zaostaje 8 posto za prosječnom cijenom mlijeka u EU, a ta razlika je povećana u ožujku na 12/13 posto. Ovisno o kvaliteti mlijeka u nas je oko 55 eurocenti cijena mlijeka, dok istodobno EU zemlje – Mađarska, Češka, Njemačka) bilježe preko 60 centi. Godine 2022. u EU cijena je bila 67/68 centi, mi smo tada narasli na 55 centi. To je problem koji se konstantno pojavljuje, tako da kad cijena mlijeka u EU raste, počinje i kod nas rasti, ali znatno slabije. Kada padamo s cijenom mlijeka, onda je taj pad znatno brži nego u ostalim zemljama EU.

Troškovi su vjerojatno izuzetno težak problem?

–Troškovi su stalno veliki problem i upravo je to jedan od bitnih uzroka pada ukupne proizvodnje u Hrvatskoj. Činjenica je da smo prošlu godinu završili s većom proizvodnjom nego u 2023. godini, ali Ministarstvo poljoprivrede je napravilo program povećanja i neki su proizvođači uvezli dosta rasplodnih junica i prvotelki, pa je to na neki način stvorilo prividno drukčije stanje u kojem je proizvodnja mlijeka u Hrvatskoj rasla. Međutim, ako proizvođač bilježi 9 tisuća litara mlijeka, onda mora biti financijski pozitivan i ako je pozitivan u Njemačkoj, Sloveniji ili Češkoj, trebalo bi tako biti i kod nas, no to nije moguće upravo zbog otkupne cijene mlijeka. Zato gubimo proizvodnju i ljudi nam jednostavno odustaju i ne žele to više raditi, pa traže neka druga životna rješenja.

Vi za mlijeko dobijete 50 euro centi, a mi kupci ga platimo primjerice 1,50?

–Da baš je tako i u Poreču sam istaknuo ako je bolje proizvođačima u ostalim zemljama EU, onda bi tako trebalo biti i u Hrvatskoj. Ako cijene padaju u EU, neka padaju i kod nas s tim da imamo nekakav odgovarajući odnos, to jest da smo negdje u sredini proizvođačkih zemalja EU. Potrebno je razgovarati s nadležnima u Briselu, ali i s trgovačkim lancima. Mene srce zaboli kao proizvođača mlijeka kada se nađem u jednom od trgovačkih lanaca gdje naše svježe hrvatsko mlijeko stoji 1,50 ili primjerice 1,53 eura, a ja prodam svoje mlijeko za 0,50 euro centi, i stoga se opravdano postavlja pitanje gdje je taj euro završio. Očito je da netko ostvaruje enormnu korist, enormnu dobit.

Jeste li zadovoljni rezultatima porečkog savjetovanja?

–Zbog ukupnog stanja u sektoru mi ne možemo kazati da smo s ovim skupom polučili nekakve rezultate. Smatram da bi situacija bila puno gora da se ne organiziraju ovakva savjetovanja. Tu se čuju korisne informacije, ima jako puno kvalitetnih predavanja, saznaju vrlo korisni proizvodni savjeti. Oko 200 sudionika je bilo u Poreču i oni su pokazali veliko zanimanje za cjelokupni program savjetovanja. Ljude interesira kakve sve ideje može iznjedriti ovakav koristan skup stručnjaka i proizvođača.

Ezio Pinzan, županijski pročelnik za poljoprivredu Istarske županije naglasio je da će se mladi prije okušati u turizmu ili IT sektoru nego u poljoprivredi!?

–Mladi su ljudi danas obrazovani, vide mogućnosti lakše i brže zarade u drugim sektorima i teško dolaze u ovu proizvodnju osim entuzijazma, vezanosti i ljubavi. Supruga i ja smo u tom poslu cijeli život i ne možemo ga ostaviti, jer bi nam se život okrenuo naopako. Mladi to ne gledaju tako, oni jednostavno žele ako dobro rade i da dobro zarade. To u proizvodnji mlijeka u našoj zemlji ne ide tako. Zato se mladi jako teško odlučuju za rad u ovom sektoru. Moja je godišnja proizvodnja lani bila oko milijun i 600 litara mlijeka. Sve plasiramo na domaće tržište, naša domaća prerađivačka industrija otkupljuje mlijeko.

Raspolaganje s poljoprivrednim zemljištem i dalje je velika prepreka za proizvođače mlijeka i mesa?

–Upravo tako. Velik je problem raspolaganje s poljoprivrednim zemljištem. Dolazim iz Slavonije gdje je mnogo farmi zatvorilo proizvodnja vrata samo zato što nisu uspjeli riješiti problem zemljišta. Stručnjaci ističu da tko nema vlastitu proizvodnju kabaste hrane na farmama, taj se ne treba baviti proizvodnjom mlijeka i mesa, jednostavno neisplativo je. Mi imamo danas 110 tisuća OPG-a i svako se od njih može natjecati za zemljište, premda mu poljoprivredna proizvodnja nije ni blizu u prvom planu. Puno tih poljoprivrednih gospodarstava nije na tržišnim osnovama. Dođe im kao dodatni posao ili hobi, a ne radi se o ozbiljnoj proizvodnji, no svejedno zemljište dobiju.

Foto: Asim Čabaravdić