Općina Udbina u Lici s 26 naselja je druga po veličini u Hrvatskoj. Od oko 300-ak registriranih OPG-ova, njih 230 se bavi stočarstvom na kojem broj goveda, ali i ovaca, konja i koza, raste i trebaju odgovarajuću veterinarsku skrb.
Načelnik Općine Udbina Josip Seuček, mag. ing., kaže da sada prvi put nakon Domovinskog rata, Udbina ima i svoju veterinarsku ambulatnu, ali ista ima samo djelomične ovlasti, zbog čega brojni stočari i dalje moraju po papire u 30 kilometara udaljenu Korenicu. Osim toga, već tri godine općina nema veterinarskog inspektora. Njegov posao, bilo da se radi o tzv. plutajućim govedima, koja su i dalje veliki problem ili prometnim nesrećama uslijed naleta divljih svinja, ne može rješavati komunalni redar, ističe načelnik.
Nema slobodnog poljoprivrednog zemljišta, ali ni uvjeta za komasaciju. Prema njegovim riječima, Općina odgovara za sve, a nema alata na raspolaganju za rješavanje nagomilanih problema na terenu, kako bi život tamošnjim žiteljima, kojih je sve manje, učinila boljim ili barem podnošljivijim i pored osigurane komunalne infrastrukture, vrtića, pošte i dr. Primjerice, već tri godine, kaže, nisu raspisali natječaj za poljoprivredno zemljište. Što se tiče komasacije, načelnik ističe da je bio upoznat s natječajem Ministarstva poljoprivrede. Drži da je taj postupak nemoguće odraditi.
Naime, ističe, da pola čestica nema zemljišne knjige, a one koje imaju su raspodjeljene između 20-ak vlasnika. Drugim riječima, taj bi postupak zahtjevao puno vremena, ali i resursa, kao što su kadrovi koji bi se upustili u postupak komasacije. To bi pak zahtijevalo i pronalaženje brojnih suvlasnika zemljišta. Riječ je o usitnjenim površinama, ali ima i onih po 10-12 ha, koje su razbacane, napominje. Načelenik ističe i da im je za zadnji natječaj za zakup zemljišta, za što Općina mora imati i Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, kao i dodatne suglasnosti, trebalo i po 20 mjeseci da zakupce uvedu u posjed. S druge strane, Hrvatske šume to ne moraju tražiti za pašarenje. Osim toga, apsurd je da nema slobodnog zemljišta za domaće stanovništvo, pa čak i kad je ono odmah iznad njihovih kuća, a da zemljište dobivaju oni koji su udaljeni 70-80 kilometara, odnosno dolaze čak iz drugih županija.
Mladi ipak ostali u Lici
Načelnik Seuček je šumar po struci i uvjeren je da preveliko administriranje koči poljoprivrednu proizvodnju, kao što je to slučaj s uzgojem konja kojim se i sam bavi, jer nije poznato gdje završava domaća ždrebad. On je uvjeren da su OPG-ovi zadržali mlade obitelji na zemlji u Lici. Uz to, zalaže se učinkovitu kontrolu potpora, bilo da se radi o košnji trave ili uzgoju u sustavu krava-tele, ali i konja, jer je nažalost bilo neželjenih slučajeva kršenja Zakona o dobrobiti životinja ili bijegu domaćih životinja, čije je lutanje po zakonu kažnjivo.
–Sukladno Zakonu o veterinarstvu, jedna općina je jedna epizootološka jedinica i mi spomenute probleme želimo adekvatno rješavati, ističe načelnik. Slaže se i komunalna redarstvenica Milka Lipovac, koja ističe da su napuštene pse, što se ponavlja svako ljeto, dosada zbrinjavali u skloništu Lič, kod Rijeke, što su plaćali 10 eura po danu. Na Udbini imamo prostora za adekvatno zbrinjavanje 60 napuštenih pasa, ističe Lipovac.
Veterinarska ambulanta je veliki dobitak
Vjekoslav Rašić, dr. vet. med. u veterinarskoj struci je već 30 godina. Sve te godine, kako kaže, proveo je kao terenski veterinar, upotrebljavajući sve stečeno znanje i vještinu da bi pomagao životinjama. Danas na Udbini, koja je nekada imala tri veterinarske ambulante, ima otvorenu ambulantu.
Stjecajem okolnosti je područje Općine Udbina prostorno najveće s najmanjim brojem stanovnika po četvornom kilometru od svega 2 stanovnika, ali s brojnim registriranim OPG-ima. Tako je u suradnji s općinskim čelnicima, napravljena i registrirana veterinarska ambulanta Udbina.
–To je značajna stvar jer bez dobre veterinarske službe u smislu praćenja zdravstvenog stanja životinja i preventive te savjetodavne službe u stočarskom djelu uzgoja, nema ni uspješnog stočarstva.
–Jedan od uočenih problema se javlja u obliku uništenja genetskog potencijala, jer je dozvoljeno držanje ”rasplodnih” bikova različitih pasmina među kravama, koji niti fenotipskim niti genotipskim karakteristikama ne odgovaraju pasmini. Uzmimo za primjer da ostavimo muško tele simentalca koje je dobiveno umjetnom oplodnjom za daljnji rasplod. To tele raste i imamo ”bika”. Stočari se na ovaj potez odlučuju iz nekoliko razloga. Prvi je loš učinak osjemenjivača, u ovom slučaju doktora vet. medicine. Drugi je cijena, a treći je i nedostupnost samih veterinara. Kao kod svih profesija, u veterinarstvu je također prisutan manjak doktora. Također i izostanak svakog nadzora nad radom doktora veterinarske medicine, ističe Rašić.
Teški uvjeti rada, struka posustaje
-Nekada je svaka ambulanta dostavljala nadležnom tijelu izvješće o osjemenjivanju plotkinja, uredno se vodio ambulantni dnevnik i dr. Današnji važeći Zakon traži da svaka veterinarska ambulanta ima dva ovlaštena veterinara s položenim državnim ispitom. To znači da je važno zadovoljiti formu, a sadržaj manje-više, što je nemoguće, odnosno gotovo nemoguće ispuniti, pogotovu u krajevima gdje su uvjeti za rad iznimno teški, a sve je manje zainteresiranih kolega za rad s velikim životinjama, kravama i konjima, napominje naš sugovornik.
No, Uprava za veterinarstvo ne čini skoro ništa da se to stanje ublaži ili popravi, kao ni resorno Ministarstvo, jer su isti uvjeti za Zagrebačku županiju i Ličko-senjsku. Jedan od apsurda je što članak 108. Zakona o veterinarstvu, kaže da ako na jednoj jedinici lokalne samouprave nema organizirane veterinarske skrbi, jedna ili više jedinica lokalne samouprave dužne su osnovati i organizirati veterinarsku organizaciju.
Djelomične ovlasti koče posao
Veterinarska ambulanta Udbina dobila je djelomično javne ovlasti, što znači ovlasti koje se ne financiraju iz državnog proračuna. Znači dobila je gotovo sve, osim da može ispisati svjedožbu o zdravstvenom stanju i podrijetlu životinja, kao i uzrokovati krv po programu za tekuću godinu i pregledati meso ulovljene divljači. Stoga i dalje po svjedodžbu stočari ovoga kraja moraju u Korenicu, jer ambulanta Korenica ima ”koncesiju” na općini Udbina još 5 godina. Rašić ističe da je najteže stanje u općinama gdje vlasnici veterinarskih ambulanti nisu veterinari, nego osobe koje su u veterini vidjele dobru zaradu i jedini cilj im je profit. Tako su veterinarstvo sveli na tzv. naređene mjere, odnosno samo na poslove koji se financiraju iz državnog proračuna, a sve ostalo je manje bitno. Tako je jedan vlasnik izjavio da je umjetno osjemenjivanje krava neisplativo.
–Kao dugogodišnji terenski veterinar zgrožen sam nad ovom izjavom i ne radi se tu o isplativosti ili ne isplativosti jer je u pitanju genetski fond. Nije očuvanje genetskog fonda držanje sjemena elitnih bikova u kontejnerima u Novoj Genetik i CUS Varaždin.
Rašić drži da se tako genetski fond ne može očuvati. Moguće je da se očuva jedino predanim radom na terenu i osjemenjivanjem valjano uzgojnih plotkinja, a to nije nimalo lak posao te je dugotrajan proces. Iz palete sjemena koje je danas prisutno, većina je uvoz iz inozemstva.
Stanje u veterinarskoj struci daleko od dobroga
Osim toga, budući da su bikovi koji su među kravama u uzgoju krava-tele, često u opticaju na više OPG-a, postoji i mogućnost pojave spolno prenosivih bolesti od kojih neke mogu izazvati trajni sterilitet plotkinja jer je promet bikovima nekontroliran, jednostavno se upiše prirodni pripust i otac je nepoznat, ako vlasnik nema licenciranog bika i ne vodi evidenciju o pripustu.
–Veterinari trebaju educirati vlasnike životinja o prevenciji zaraznih parazitarnih bolesti. Trebamo svi biti svjesni da je stanje u veterinarskoj struci daleko od dobroga, ali ništa se ne može riješiti preko noći, jer nije tako ni nastalo, ali ako se ne krenu ti problemi rješavati, cijenu ćemo platiti zdravljem stanovništva, a što je prevelika cijena, zaključuje Rašić. 
foto: Marinko Petković
