Zarazni ektim je bolest koja se javlja u stadima ovaca i koza širom Hrvatske. Susrećemo ga u intenzivnim i ekstenzivnim uzgojima ovaca. Bolest se javlja i u stadima ovaca na otocima, posljednji slučaj zabilježen je na Pagu. Bolest karakterizira stvaranje krasti na usnama, jeziku, nepcu, zglobovima, vimenu, spolnim organima, vjeđama i vrhu repa. Promjene se rjeđe javljaju na drugim dijelovima tijela. Najčešće je blage naravi, međutim, može doći do komplikacija poput sekundarnih infekcija. Ovce i koze podjednako su sklone obolijevanju.
Uzročnik i širenje
Bolest uzrokuje virus koji vrlo dugo preživljava u okolini, tako da na sobnoj temperaturi ostaje infektivan do 16 godina (!). Sunčevo svjetlo smanjuje infektivnost, dok ga većina dezinficijensa uspješno uništava. Glavni su izvor zaraze oboljele životinje. Širenje bolesti na nekom području često je posljedica prenošenja virusa na odjeći, obući (obilazak drugih farmi) ili opremi korištenoj u stajama. Najčešće obolijevaju mlađe, slabo hranjene i od drugih bolesti oboljele životinje. Bolest se može pojaviti i u uzgojima u kojima ovce kvalitetno smještene i hranjene. Infekciji pogoduju sitne rane na koži. Janjad se inficira se sišući majke s promjenama na vimenu i obrnuto.
Znakovi bolesti
Nakon ulaska virusa u kožu prvi simptomi primjećuju se već za 4-5 dana. Bolest karakteriziraju mjehurići i kraste koji se prvo uočavaju u kutovima usana, a mogu se naći i oko očiju, na vimenu i kruni papka.
Kraste mogu otežati uzimanje hrane, naročito kod mlađih životinja pa dolazi do zaostajanja u rastu, a često i do uginuća. Nakon 10-14 dana kraste otpadnu i koža poprima normalan izgled. U slučaju sekundarnih infekcija (bakterije) moguća je pojava gnojnih rana. Promjene se mogu javiti i na vimenu, zglobovima, spolnim organima i papcima pa može doći do sekundarnih infekcija. Nakon ozdravljenja imunitet traje između 9 i 12 mjeseci.
Dijagnoza
Bolest nije teško prepoznati po promjenama na usnama i na temelju epizootioloških podataka (prisutnost bolesti na nekom području). Bolest sa sigurnošću dokazujemo laboratorijski izolacijom i identifikacijom virusa.
Liječenje
Prije liječenja svaku oboljelu ili sumnjivu životinju moramo odvojiti od stada. Liječenju moramo pristupiti odmah. Kraste treba premazivati otopinom joda i glicerina (omjer 1:4) više puta dnevno. Otpale kraste treba spaliti. U slučaju krvarenja rane treba premazati ili poprskati antibiotikom.
Preventiva
U slučaju pojave bolesti na nekom području treba strogo zabraniti pristup farmi i životinjama. Bolesne životinje moramo odmah odvojiti od stada, a staju i opremu temeljito dezinficirati. Moramo spriječiti sisanje inficirane janjadi jer infekciju mogu prenijeti na vime. Stelju treba spaliti jer virus u povoljnim uvjetima može dugo preživjeti. Prvo muzemo zdrave životinje, zatim oboljele, a sisne čaške moramo dezinficirati nakon mužnje svake ovce ili koze. Muznu opremu nakon svake mužnje treba temeljito oprati i dezinficirati. Jedna je od preventivnih mjera i vakcinacija (metoda skarifikacije). Životinje koje uvodimo moramo držati odvojeno od stada najmanje 30 dana, kako bismo u tom razdoblju provjerili njihovo zdravlje, neovisno o njihovu zdravlju prilikom kupovanja.
Foto: Antun Kostelić
Pročitaj još:
Upravljanje zdravljem stada ovaca za uspješniju proizvodnju mlijeka i mesa
Kako upravljati zdravljem stada ovaca?
