Koze spadaju u vrste životinja od kojih imamo najviše koristi, budući da nam daju visokovrijedne proizvode u obliku mlijeka, mesa, kože, vlakna, gnoja i dr. Velika prilagodljivost na različite klimatske i hranidbene uvjete koze svrstavaju među najraširenije životinjske vrste koje žive, proizvode i opstaju u uvjetima u kojima druge vrste domaćih životinja ne bi mogle preživjeti i opstati.
Koze imaju izvrsne mogućnosti korištenja specifične vegetacije na različitim terenima i nadmorskim visinama koja je drugim vrstama stoke nedostupna i nekorisna. K tome konzumiraju najveći broj biljnih vrsta u odnosu na ostale vrste stoke koje pasu. U nekim našim krajevima kao što su Istra, Primorje, Dalmacija, Dalmatinska zagora, koze su u prošlosti, uz ovce, bile jedini izvor bjelančevina životinjskog podrijetla u obliku mesa i mlijeka. Prodaja viškova njihovih proizvoda često je bila jedini izvor prihoda u domaćinstvu.
Ispaša stoke u sredozemno pašnjačko-šumskim zajednicama pridonosi funkcioniranju tih ekosustava, pospješuje se protok hranjivih tvari i povećava njihova iskoristivost.
Kako koze sprječavaju požare?
Zbog nižih zimskih temperatura i nedostatka vlage tijekom ljeta, razgradnja organske tvari je niska. To rezultira nakupljanjem organskih ostataka na površini tla. Suhi organski ostatci (neiskorištena trava, listinac, drvenasti ostatci) stalna su opasnost za izbijanje požara. Stoga je u posljednje vrijeme sve izraženije ciljano korištenje koza kao “čistača poljoprivrednih površina“ od različite vegetacije: korova, šiblja, šikare i makije, osobito u toplijim krajevima i na manje pristupačnim terenima. Na taj način koze pasući i brsteći određenu površinu čiste teren, oblikuju pejzaž i izravno utječu na smanjenje mogućnosti izbijanja požara. Samim time manje su i njihove posljedice.
Imajući u vidu činjenicu da je veliki broj obradivih površina na području Republike Hrvatske (osobito priobalje, dalmatinsko zaleđe i otoci) zapušten i obrastao korovom, koze bi mogle imati veliku ulogu u njihovom čišćenju i ponovnom vraćanju osnovnoj namjeni. Ovome ide u prilog i činjenica što se koze na pašnjaku ponašaju znatno drugačije od ovaca i krava. Tako najveći dio vremena utroše na brst, a ne na pašu.
Jeste li znali?
Koze mogu koristiti pašnjake lošije kakvoće, nasipe, živice, kanale, zakorovljene površine i vododerine. Ovakav način čišćenja površina već se dokazao u nekim zemljama (Australiji, Novi Zeland, Grčka, Španjolska itd.) kao jako učinkovit, jeftin i ekološki opravdan. Za razliku od mehaničkog i kemijskog čišćenja površina, koji je znatno skuplji i za okoliš štetniji.
Prednosti uzgoja koza za okoliš uključuju održavanje koridora divljih životinja otvorenima, a pasući i brsteći korove i drugo različito raslinje koze onemogućuju širenje štetnog korova i tako promiču rast lokalnih vegetativnih vrsta kroz umjerenu ispašu. S aspekta dugoročne održivosti proizvodnje, koze su učinkovitije u potrošnji vode od velikih preživača poput goveda. Njjihove koristi za poboljšanje prirodnog ekosustava mogu uključivati sprječavanje erozije, povećanu proizvodnju kisika, smanjenje ugljičnog dioksida, povećano oprašivanje i još mnogo toga. Osim što izravno čiste korovom zarasle površine, koze istovremeno izlučenim fekalijama i mokraćom gnoje tlo. Tako potiču rast poželjne, odnosno kvalitetnije vegetacije. Treba napomenuti da koze određeni teren mogu napasivati same ili u kombinaciji s ovcama, a rjeđe s govedima, konjima i magarcima.
Kozji gnoj
Kozji gnoj vrlo je koristan proizvod koza, osobito onaj dobiven stajskim načinom držanja. Uz ovčji, kozji se gnoj po sadržaju hranjivih tvari smatra najboljim. Ima istu količinu organske tvari kao i ovčji, nešto manje dušika, a značajno više kalija i fosfora. Spada u skupinu toplih, suhih gnojiva, lakih za manipulaciju. Stoga je jako tražen u cvjećarstvu, voćarstvu i povrtlarstvu, osobito za gnojidbu teških ilovastih tala. Godišnja proizvodnja gnoja po kozi ovisi o više čimbenika, ponajviše o genotipu (pasmini) i jedinki, odnosno o tjelesnoj razvijenosti grla. Zatim i o količini i vrsti obroka, sustavu i načinu držanja, količini prostirke, načinu deponiranja, a kreće se u granicama između 400 i 1000 kg.
Nužno dobro upravljanje stadom
Pri napasivanju koza treba imati na umu činjenicu da se koze manje kreću u stadu nego ovce. Brzo se raštrkaju i lakše preskaču barijere i ograde. Stoga je čuvanje stada na otvorenom otežano. Na koze treba paziti jer inače mogu biti štetne za okolinu. Naime, ekolozi i šumari drže koze odgovornima za degradaciju sredozemnog okoliša: smanjenu proizvodnju biljne mase i produktivnost prirodnih ekosustava, degradirane krajolike i njihovu privlačnost, osiromašenu fIoru i faunu, poplave, eroziju i nastanak pustinje. Istina je da prekomjeran broj koza s kojima se loše gospodari može biti krajnje štetan po prirodnu vegetaciju koju kontinuirano brste, uništavajući tako biljni pokrov šumskih vrsta. Intenzivno brštenje tijekom duljeg razdoblja može dovesti do potpunog izumiranja tih biljnih vrsta.
