Sijeno je u zimskom razdoblju osnovna hrana za mnoge biljojede, pa i kuniće. U manjim količinama koristimo ga tijekom cijele godine. Osušene biljke i njihovi dijelovi, posebno djetelina, osnovni su sastav peletiranih smjesa koje se koriste kao potpuna hrana u industrijskom uzgoju kunića.
Za hranidbu kunića upotrebljavamo samo kvalitetna i čista sijena. Na prvom mjestu je livadno i djetelinsko sijeno, a u manjoj mjeri i sijeno grahorice, stočnog graška ili raznih korova poput koprive. Uvijek moramo voditi računa da mlado sijeno mora odstajati barem osam tjedana prije korištenja za prehranu životinja. Na taj se način sprječavaju probavni poremećaji kod kunića. Najbolja su sijena sa sijanih livada na kojima se uzgajaju određene djetelinsko travne smjese.
Sastav smjese možemo prilagoditi određenoj vrsti i kategoriji životinja. Prilikom sušenja takvog sijena manji su mehanički gubici djetelinskih vrsta prilikom manipulacije jer su pomiješane s ostalim travama. Kod hranjenja sijenom moramo paziti da je voda za piće uvijek dostupna. Zimsku hranidbu sijenom dobro je nadopunjavati repom, mrkvom, čičokom i ostalim korjenjačama i gomoljačama.
Jeste li znali?
Sijeno ubrajamo u kvalitetna suha voluminozna krmiva. Njegovo svojstvo je mala koncentracija probavljivih hranjivih tvari i velika količina neprobavljive organske tvari, u prvom redu sirove vlaknine, odnosno celuloze. Relativno mala energetska vrijednost također je uzrokovana slabom probavljivošću suhe tvari.
Probavljivost i energetska vrijednost sijena veće su ako potječe s kvalitetnih livada, ako je dobrog botaničkog sastava i košeno u ranijoj fazi vegetacije. Najčešći uzrok niske energetske vrijednosti je zakašnjela košnja. Proteinska vrijednost sijena ovisna je o starosti i vrsti bilja u njegovom sastavu. Količina proteina je to veća što u sijenu ima više djetelina i što je ranije pokošeno. Mineralni sastav u sijenu može znatno varirati i ovisan je o tlu. U pravilu, sijena naših podneblja sadrže nešto kalcija, dok im je količina fosfora i natrija niska. Količina karotena varira ovisno o načinu sušenja. Najniža je kod onog sušenog na tlu i pri nepovoljnim vremenskim prilikama. Osim toga njegova količina smanjuje se skladištenjem te ga nakon godinu dana više ne sadrži. Prirodno sušena sijena na suncu bogata su vitaminom D.
Priprema sijena
Sijeno dobivamo sušenjem pokošenog bilja pri čemu se sadržaj vode smanjuje na 10 do 15 %. To je jedan od načina konzerviranja bilja kojim ga činimo dostupnim u prehrani mnogih vrsta domaćih životinja. Iako je zastupljeno u hranidbi kunića tijekom čitave godine, najznačajnije je kada vegetacija miruje. Na njemu temeljimo prehranu naših životinja. Ima malu energetsku vrijednost što je uvjetovano slabijom probavljivošću suhe tvari. Probavljivost i energetska vrijednost može se poboljšati ako sijeno potječe s kvalitetnih livada, ako je zadovoljavajućeg botaničkog sastava i ako je košeno u ranijoj fazi kad sadrži manje sirove vlaknine. Do gubitaka hranjivih tvari prilikom sušenja zelene biljne mase dolazi pod utjecajem određenih negativnih faktora kao što su disanje stanica, otkidanje mekanih dijelova biljke, ispiranje hranjivih tvari oborinama i fermentacija slabo osušenog sijena.
Gubici zbog disanja stanica javljaju se tijekom procesa isušivanja. Traju sve dok količina vode u biljnoj masi ne padne ispod 40 %. Ispod te vlažnosti prestaju životni procesi. Gubici hranjivih tvari su manji ako je početno isušivanje brže kao košnja za toplog i suhog vremena. Mehanički gubici zbog otkidanja mekanih dijelova biljaka nastaju prilikom manipulacije sa sijenom za vrijeme sušenja i mehaniziranim načinima obrade. Najveći su prilikom dugotrajnog sušenja pri nepovoljnim vremenskim prilikama kada biljnu masu okrećemo više puta. Kod sušenja lucerne i djeteline oni su uvijek veći nego kod ostalog bilja zbog toga što dolazi do otkidanja znatnog dijela lišća i cvjetnih glavica.
Gubici zbog ispiranja hranjivih tvari nastaju prilikom sušenja po kišnom vremenu. Kako su upravo najhranjivije tvari topive u vodi oni mogu biti značajni i do 50 %.
Svježe osušeno i pospremljeno sijeno još je neko vrijeme podložno fermentaciji. Ona je to veća što sijeno sadrži više vlage prilikom spremanja. Zbog toga u nedovoljno osušenom sijenu može doći do velikih gubitaka hranjivih tvari, ali i razvoja štetnih mikroorganizama. Najučestaliji je razvoj plijesni koji može upropastiti velike količine spremljenog sijena. Ono tada postane neupotrebljivo za kuniće. Pljesnivo sijeno kunići neće jesti osim u slučaju nedostatka druge hrane i velike gladi. Takvo pljesnivo sijeno ugrožava zdravlje kunića, uzrokuje probavne poremećaje, a može dovesti i do uginuća.
Izvor: Gospodarski kalendar
