Zadnjih dvadesetak godina nakon katastrofalnih tuča u većem dijelu hrvatskih vinorodnih regija sve se više širi apoplektično propadanje trsja (“eska”), naročito na nekim vrlo osjetljivim vinskim sortama (npr. sauvignon bijeli, moslavac bijeli, rajnski rizling, sauvignon cabernet i dr.).

Od početka novog milenija znanost i struka razlikuju “kompleks bolesti eska”, koju čine klasična eska, apopleksija mladih biljaka i Petrijeva bolest, a uzrokuju ih najmanje tri roda gljivičnih uzročnika: Phaemoniella, Togninia, Fomitiporia. Naime, početkom 1980-ih godina prema “Priručniku izvještajne i prognozne službe poljoprivrednih kultura“ uopće nije bilo registriranih šteta od apopleksije ili eske. Profesor Josip Kišpatić krajem 1980-ih i početkom 1990-ih u petom izdanju knjige “Zaštita vinove loze” spominje apopleksiju kao jednog od uzročnika iznenadnog sušenja trsja.

Posljednjih godina više stranih i domaćih autora smatra da bolesti drva vinove loze (od kojih su najčešće: eska ili apopleksija, botriosferijsko sušenje i eutipoza vinove loze) predstavljaju veliki zdravstveni problem, koji poistovjećuju s katastrofalnim stanjem u europskom vinogradarstvu u drugoj polovici 19. stoljeća, a nakon proširenje iz Sjeverne Amerike trsne uši (filoksera), pepelnice i plamenjače ili peronospore. Već 2018. godine diljem svjetskih vinorodnih područja (u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi, na jugu Afrike, te Australiji i Novom Zelandu) opisano je gljivičnih 83 vrsta unutar 23 roda koje uzrokuju bolesti drva vinove loze, a 2023. njihov se broj povećao na 133 vrste unutar 34 roda (zadnjih pet godina prosječno se godišnje otkrije 10 novih gljivičnih uzročnika koji uzrokuju bolesti drva vinove loze).

Tablica 1. Glavni razlozi širenja bolesti drva vinove loze zadnjih 20-ak godina

Globalne klimatske promjene (zatopljenje krajem zime koje omogućuje uvjete zaraze putem rana nakon zimske rezidbe: uz oborine i temperature zraka >10 °C; te učestale ljetne prirodne nepogode s tučom i olujnom vjetrom)
Širenje uzročnika bolesti drva vinove loze u matičnjake i lozne rasadnike: nova mogućnost širenja skrivenim zarazama s loznim cjepovima (objavljeno 2003. godine)
Povlačenje s tržišta i zabrana primjene arsenovih spojeva i benzimidazola (benomil, karbendazim) pogoduje jačem širenju bolesti drva vinove loze
Sve češća primjena strojeva i opreme u vinogradima: strojno “vršikanje” mladica, strojna defolijacija lišća u zoni grožđa nakon cvatnje, strojno suzbijanje korova ispod trsja, strojna berba grožđa pomoću posebnih kombajna)
Blizina neodržavane šume (srušena stabla i grane): izvor gljivica uzročnika “razarača drva”
Prilikom podizanja ili obnove vinograda ne poštuje se preporuka iz 1870. godine: “odmor zemljišta” barem 4-6 godine, uz introdukciju žitarica i leguminoza

Koja biološka sredstva su dozvoljena?

U vinorodnim zemljama sredozemnog područja (npr. Italija, Francuska, Španjolska, Portugal) već se desetak godina preporučuje i provodi biološka zaštita vinograda primjenom antagonističke gljivice Trichoderma atroviridae SC 1 (u biološkom fungicidu Vintec WG). U našoj zemlji biološki fungicid Vintec WG je registriran od sredine ožujka 2019. godine za primjenu nakon rezidbe vinograda u količini 0,2 kg/ha uz 100-200 litara škropiva/ha, radi suzbijanja eske, petrijeve bolesti i eutipoze, a djelotvoran je i protiv botriosferijskog sušenja. Preporuka za tretiranje: nedugo nakon zimske rezidbe do “suzenja” vinove loze, na temperaturi >10 °C uz vlažnost zraka 70 %. Za visoku djelotvornost nije poželjno da 24-48 sati nakon primjene ovog pripravka padaju jače kiše ili temperature imaju izražene negativne vrijednosti. U tom slučaju preporučuje se ponoviti aplikaciju.

Dobre uštede s biološkim fungicidom

Mjernim uređajem “iMetos” u pokusnom su vinogradu praćeni meteorološki uvjeti (temperature zraka, količina i raspored oborina, vlažnost zraka i zadržavanje vlage na biljnim organima). Pokusne su parcele tijekom pokusnih sezona 8-9 puta godišnje tretirane radi suzbijanja dominantnih uzročnika bolesti i štetnika: crna pjegavost, pepelnica, plamenjača ili peronospora, siva plijesan, crna trulež, grinje šiškarice, grožđani moljci i američki cvrčak. Nepovoljne meteorološke uvjete smo zabilježili nakon primjene u 2020., 2021. i 2022. godini (niske noćne temperature zraka), dok su uvjeti 2023. i 2024. bili optimalni nakon primjene biološkog fungicida Vintec WG. Prve simptome eske na lišću osjetljive sorte sauvignon bijeli primijetili bismo tijekom pet godišnjeg ocjenjivanja u razdoblju 05. 6. – 21. 6. Vlasnik je tijekom srpnja svake pokusne sezone povratnim rezom zaraženog trsja sa simptomima eske u obliku “tigrovih šara pokušavao ozdraviti inficiranu lozu (ponovni uzgoj iz bazalnih mladica).

Tablica 2. Prosječna petogodišnja zaraza trsja vinske sorte sauvignon bijeli uzročnikom eske ili apopleksije na tretiranom i netretiranom dijelu vinograda mikrobiološkim pripravkom Vintec WG (uz novčanu korist izraženu €/ha)

Tretirano Vintec WGNetretirano Vintec WG
Prosječna zaraza: 4,80 %Prosječna zaraza: 6,55 %
Prosječno oboljelog trsja eskom: 240/haProsječno oboljelog trsja eskom: 327/ha
*Ušteda “tretirano Vintec” na godinu “Belchim kalkulatorom”: 1.479 €/ha
*Ušteda “tretirano Vintec” tijekom 8 godina “Belchim kalkulatorom”: 11.833 €/ha
*uračunat gubitak grožđa i trošak obnove zaraženog trsja: uz 5.000 trsja/ha, prosječni prinos grožđa 7,500 kg/ha (1,5 kg/trsu), prosječna cijena grožđa 1,0 €/kg, trošak nabave biološkog fungicida Vintec WG 200 €/ha!
U Tablici 2. su prikazani prosječni petogodišnji rezultati primjene biološkog fungicida na osnovi Trichoderma atroviridae SC 1 (u biološkom fungicidu Vintec). Vidljiva je prosječna godišnja ušteda u iznosu 1.479 €/ha na parceli gdje je obavljeno tretiranje Vintec-om u odnosu na netretirano. Potrebno je više godina uzastopno primjenjivati biološki fungicid Vintec WG da bi se primijetile značajne razlike u odnosu na netretiranu (prema tvrtki zastupniku “Certis Belchim” tijekom 8 godina primjene biološkog fungicida Vintec WG očekuje se korist od 11.833 €/ha). U svijetu su na 22 različita uzročnika bolesti drva vinove loze (eska, botriosferijsko sušenje i eutipoza) zadnjih 20-ak godina obavljena istraživanja 55 djelatnih tvari iz skupine kemijskih fungicida (najviše benzimidazola, triazola i strobilurina), zatim 15-ak prirodnih spojeva i tvari dopuštenih u ekološkoj proizvodnji (npr. ekstrakt češnjaka, pčelinji proizvodi: propolis, kalij-hidrogenkarbonat i dr.) i 40-ak korisnih mikroorganizama (najčešća iz rodova Trichoderma i Bacillus).

Najviše je istraživanja obavljeno “in vitro” (u laboratorijskim uvjetima na hranjivim podlogama), zatim u rodnim vinogradima pri čemu je ocjenjivanja učinkovitost na “zacjeljivanje” rana nakon rezidbe i naknadnu pojavu simptome bolesti te u loznim matičnjacima i rasadnicima. Pritom su bolju učinkovitost u rodnim vinogradima pokazivali: *fluazinam, *benomil, *karbendazim, *tiofanat-metil, *mankozeb, kaptan, piraklostrobin, penkonazol, tebukonazol, fosetil-Al, *ekstrakt od češnjaka, *Bacilus subtilis, Trichoderma atroviridae i *Trichoderma harzianum. (*sredstva označena * nemaju dopuštenje ili su povučena iz primjene u našoj zemlji za vinograde). Također, u loznim matičnjacima i rasadnicima određena učinkovitost na uzročnike bolesti drva vinove loze dobivena je primjenom bakarnih fungicida i ftalimida (npr. folpet, kaptan).

Kod primjene bioloških pripravaka voditi računa da se istovremeno ne koriste bakarni fungicidi.

Samo integrirani pristup zaštiti vinove loze od uzročnika bolesti drva od loznog rasadnika do vinograda uz preventivne agrotehničke i prihvatljive biološke mjere zaštite omogućuje višegodišnji uspjeh.

Mjesta reza promjera većeg od 2 cm uz višegodišnje drvo (slika 1) najčešće pogoduju skrivenim zarazama trsja uzročnicima eske (apopleksije). Tek naknadno za najtoplijeg dijela godine (sredinom i krajem srpnja) vidimo tipične neželjene promjene na inficiranom trsju (eska – slika 2), a prema simptomu tigrove šare (slika 3) znamo da su ovu bolest u mediteranskom području poznavale stare civilizacije u rimsko doba (prema povijesnim crtežima) Foto: M. Šubić

Prethodni članakPrerada ljekovitog i aromatičnog bilja
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.