U erdutskom vinogorju, jedna od najpoznatijih vinarija je ona Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Siber. Ono već više od dva desetljeća proizvodi vrhunska vina, poznata i cijenjena diljem Hrvatske.
Sve je počelo iz hobija 2003. godine, kad je Mladen Siber sa svojom obitelji zasadio prvih pet hektara vinograda. Šest godina kasnije posađeno je još pet hektara što je zahtijevalo dodatni angažman u proizvodnji vina pa je iz hobija nastao pravi posao. Danas ovaj OPG ima 13 hektara vinograda koji su praktično jedna cjelina koja okružuje vinariju. Tako grožđe stiže na preradu samo nekoliko minuta nakon što se ubere. Na taj način stvaraju se minimalni gubici soka u bobicama.
Godina suše, ali i predikata
Svaka vinarija ima svoje specifičnosti u proizvodnji, odabiru sorti…, međutim, jedno je zajedničko svim vinarima. To su vremenski uvjeti, odnosno klimatske promjene koje sve više utječu na urod i kvalitetu grožđa.
–Ova godina, kao i prošla je bila specifična što se tiče vremenskih uvjeta. Obje godine su imale svojih dobrih i loših strana. Primjerice, ova godina, što se tiče uroda u nekim vinogradima bila je manja i do 40 posto, međutim, kod nas to nije bilo toliko drastično. Iako su bile velike vrućine i grožđe je dehidriralo, imali smo pad prinosa od oko 20 do 25 posto, kaže Mladen Siber te dodaje:
-Istodobno, ta vrućina i suša je dovela do toga da je grožđe sazrelo gotovo mjesec dana ranije nego inače.
–Nekada smo brali cabernet sauvignon i prvih dana studenog, a sada je to bilo krajem rujna, odnosno početkom listopada. I crne i bijele sorte su se brale znatno ranije, a šećeri su bili vrlo visoki, što ne pamtim otkako se bavim vinarstvom. Prošle godine smo dobili jedno predikatno vino cabernet sauvignon. Ove godine je to slučaj s graševinom, koju smo (dio) ostavili za kasnu berbu. Kod većine vinara, pa tako i kod nas biti će u konačnici nešto viši alkoholi, dakle malo „ozbiljnija” vina, kaže Siber.
Na 10 hektara vinograda Vinarija Siber ima posađeni sauvignon bijeli i cabernet sauvignon te nešto malo muškata žutog, dok su na tri hektara kupljenih prije četiri godine zasadili chardonnay i graševinu.
–Sada smo se malo preorijentirali više na proizvodnju vina, za razliku od prijašnjih godina kad smo veći dio grožđa prodavali vinarima po cijeloj Hrvatskoj. Proizvodimo godišnje između 20.000 i 25.000 butelja vina, što je i otprilike kapacitet našeg podruma. Bez obzira na nešto lošiju godinu što se tiče vremenskih uvjeta, ostat ćemo u ovim okvirima proizvodnje, jer sada, kao što sam napomenuo, prodajemo znatno manje količine grožđa. Kod mnogih vinara manji je urod ove godine, a takve su percepcije i za 2025.. Ipak, kvaliteta vina će biti puno bolja. Želim napomenuti kako smo pet vina berbe 2023. prijavili na Zavod za ispitivanje kvalitete od čega su četiri vina dobili oznaku vrhunsko, a jedno kvalitetno, naglašava Mladen Siber.
Prodaja u restoranima od Osijeka do Dubrovnika
Vinarija je prepoznatljiva po vinima Sauvignon bijeli, Cabernet Sauvignon, Rose Graševina, Muškat žuti, Chardonnay, pjenušac. Proizveli su i nekoliko tisuća litara Orangea (narančasto vino) i bijelu kupažu. Inače, sve više posla preuzima na sebe Ivana Siber, Mladenova snaha. Ona je prestala s karijerom farmaceuta i prije dvije godine dala otkaz u ljekarni u Osijeku kako bi se posvetila poslu u vinariji. Trenutno se više bavi marketingom i prodajom vina, ali istodobno prikuplja sve više znanja oko same proizvodnje vina.
–Naša vina se uglavnom prodaju u restoranima u Osijeku i vinoteci Vinita, ali jedan veliki dio, mogu reći i najveći, u Dubrovniku gdje imamo distributera. Prisutni smo u Zagrebu u nekoliko vinoteka i dakako, već uobičajeno kao i kod mnogih drugih vinara. Prodaja se odvija i na kućnom pragu. Nismo se orijentirali na trgovine, jer su naši kapaciteti premali da bi mogli isporučivati vino trgovačkim lancima. Imali smo nekoliko poziva i kontakata, ali za sada se nismo odlučili za to, kaže Ivana Siber.
Vinski turizam sve više uzima maha i na području erdutskog vinogorja. Po tom pitanju i Vinarija Siber želi ići ukorak s tim trendom pa su tu i novi projekti čija je realizacija u planu u narednom razdoblju.
Ukorak s vinskim turizmom
-Posljednjih godina i na ovim prostorima sve je više ležajeva za turiste, uređuju se stare kuće, grade novi objekti. U vinarije dolaze organizirane grupe, što je dobra promocija vinskog turizma na istoku Hrvatske. Što se nas tiče, prije svega namjeravamo proširiti kapacitet podruma, u izradi je projekt za modernu kušaonicu, a sve će to biti spoj ruralnog i modernog.
–Sadašnja kušaonica, koja je na otvorenom, vrlo je praktična tijekom toplih mjeseci, međutim, trebamo i jedan objekt zatvorenog tipa kako bismo mogli primati goste cijele godine. Osim toga otvorili smo destileriju gdje radimo vinjak White tail (koji je dobio ime po bjelorepom orlu štekavcu koji živi na ovim prostorima), i jedno posebno vino – Sibernet. Radi se o piću koje ima 19 posto alkohola. Sastav mu je: cabernet sauvignon, rakija od višnje te šeri uz dodatak začina. To je nešto kao bermet ili Porto i mi smo jedini koji to proizvodimo na ovim prostorima, priča Ivana Siber.
-Vinarija se može pohvaliti kako je prva u vinogorju Erdut proizvela pjenušac.
–Pjenušce radimo od 2007., i to svake druge godine, ali ne u velikim količinama (od 2000 do 3000 boca op. a.). Najviše radimo Rose od cabernet sauvignona, ali imali smo i pjenušce od bijelog sauvignona te muškata. Pjenušca nema u prodaji, jer ga uglavnom koristimo kod degustacija kad nam dođu gosti i na brojnim manifestacijama, rekao je Mladen Siber.
„Tajni” recept za pjenušac
Zanimljivo je da kod proizvodnje pjenušca koriste prirodnu metodu, a to je fermentacija u boci. Bazno vino stavi se s kvascima u bocu, začepi se na određeno vrijeme i stvara se talog.
–Nekoliko godina vino se drži na kvascima, a tajna kvalitete je da što je moguće duže pjenušac bude u boci na kvascu. Nakon odležavanja radi se degoržiranje. To je postupak kojim se smrzne talog u grlu boce, izbaci ga se van i boca se zatvara plutenim čepom i stavlja se žičana mrežica oko njega, kaže Siber te dodaje:
–Što se tiče same tehnologije proizvodnje vina, uglavnom radimo veliki dio ručno. U vinogradu smo se dobro opremili. Imamo novi traktor, sve potrebne priključke za međurednu obradu, novi atomizer…Odmak od industrijske proizvodnje vidljiv je u svim detaljima, od bobice pa sve do jedne od vrhunskih butelja ograničene serije ili pak vlastite sorte vina za meditaciju.
–Nažalost, problem će biti s radnom snagom, posebice ovdje u Erdutu, gdje je u odnosu na predratno razdoblje ostala živjeti možda tek četvrtina stanovništva. Mi se još nekako snađemo, nađemo sezonske radnike, a imamo i dvoje stalno zaposlenih. Međutim, sve je više onih koji koriste kombajne za berbu i u erdutskom vinogorju. Tako neće biti potrebe za beračima. Još uvijek preferiramo ručnu berbu, jer kombajni naprave i puno štete na bobicama gožđa, a „poberu” i lišće, grane…, zaključio je Mladen Siber.
Foto: Ivica Korman, dipl. ing. agr.
