Prema podacima Državnog zavoda za statistiku 60 % površina pod vinovom lozom čini ukupne površine pod voćem u Hrvatskoj te oko 81 % se odnosi na proizvodnju grožđa u odnosu na ukupnu proizvodnju voća u Hrvatskoj. Prirod grožđa je oko 5,8 t/ha. Površine pod grožđem padaju od 2015. do 2019.g. (s 25.587 ha na 19.824 ha) te u 2020.g. bilježe rast i iznose oko 21.213 ha. Sličan trend prati i proizvodnja grožđa. Proizvodnja grožđa pada s početnih 154.227 tona u 2015. g. na 108.296 tona u 2019.g. Proizvodnja u 2020. raste na 123.554 tone, dok u 2021. g. proizvodnja grožđa bilježi pad i iznosi 116 tisuća tona.
U Hrvatskoj prema podacima iz 2020.g. broj gospodarstava koje uzgaja vinovu lozu je više od 33 tisuće. 45 % gospodarstava pripada u područje Jadranske Hrvatske, 42 % u područje Sjeverne Hrvatske. Manji udio pripada području Grada Zagreba (1,35 %) i Panonskoj Hrvatskoj (11,61 %).
Tih 33 tisuće gospodarstava obrađuje više od 17,5 tisuća hektara pod vinovom lozom. Vodeća je Jadranska Hrvatska s 50,51 % površina pod vinovom lozom. Panonska Hrvatska u kojoj je tek 3.875 poljoprivrednih gospodarstava, obrađuje 34,55 % površina pod vinovom lozom u RH. Sjeverna Hrvatska obrađuje oko 14,50 %. Najmanje pod vinovom lozom je na području Grada Zagreba (0,45 %).
Konvencionalna proizvodnja uzgoja grožđa još je uvijek zastupljenij od ekološke. Površina pod vinogradima koje su u ekološkoj proizvodnji je tek 1.102 ha u 2021. Od toga, 84 % u završenom prijelaznom razdoblju, a preostalih 16 % u prijelaznom razdoblju s konvencionalne na ekološku. Ekološka proizvodnja voća u 2021.g. iznosi tek 4.242 tone, dok se na vinograde odnosi 87 % ekološke proizvodnje.
Proizvodnja vina se kroz godine mijenjala. U promatranoj 2015.g. proizvodnja vina iznosila je 992 tisuće hl. Pad proizvodnje vina u Hrvatskoj je kroz godine zabilježen te 2021.g. iznosi 765 tisuća hl. Kontinentalna Hrvatska proizvodi više vina od Jadranske Hrvatske te u 2021.g. Jadranska i Kontinentalna Hrvatska imaju skoro pa istu proizvodnju vina.
Podloga za usporedbu konvencionalne i ekološke proizvodnje vina u Kontinentalnoj i Jadranskoj Hrvatskoj su javno dostupne kalkulacije Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe i Ministarstava poljoprivrede. Prema podacima iz kalkulacija, u konvencionalnoj proizvodnji ostvaruje se prinos od 11 tona u Kontinentalnoj i 12 tona u Jadranskoj Hrvatskoj. Otkupna cijena grožđa za vino u Jadranskoj Hrvatskoj je nešto viša u usporedbi s vinskim grožđem u Kontinentalnoj Hrvatskoj. Prinosi u ekološkoj proizvodnji u Kontinentalnoj Hrvatskoj su nešto viši, oko 8 tona, dok su u Jadranskoj Hrvatskoj oko 6 tona. U Kontinentalnoj Hrvatskoj ostvaren je veći prihod u ekološkoj proizvodnji, dok u Jadranskoj Hrvatskoj veći prihod ide u korist konvencionalne proizvodnje.
Varijabilni troškovi u proizvodnji vinskog grožđa su raznoliki. Najveći udio varijabilnog troška u ekološkoj proizvodnji u Kontinentalnoj Hrvatskoj odnosi se na sredstva za zaštitu bilja i zelenu rezidbu. Najmanji udio varijabilnog troška u ekološkoj proizvodnji se odnosi na komercijalna organska gnojiva i popravak armature i vezanje. Zelena rezidba predstavlja nešto veći trošak u konvencionalnoj u usporedbi s ekološkom proizvodnjom. Trošak rezidbe i berbe je podjednaki te u konvencionalnoj čini od 16 % do 18 % te 12 % u ekološkoj proizvodnji.
Na području Jadranske Hrvatske najveći trošak u konvencionalnoj proizvodnji grožđa za vino je sredstvo za zaštitu bilja, berba i rezidba. Najniži trošak se odnosi na trošak popravak armature i vezanje. U ekološkoj proizvodnji također, sredstvo za zaštitu bilja predstavlja najveći udio u ukupnim varijabilnim troškovima (22 %), te zeleni rez (17 %) i rezidba (14%). Najmanji trošak u ekološkoj proizvodnji odnosi se na popravak armature i vezanje (4 %), te stajski gnoj (4 %).
Konačne kalkulacije na jednom hektaru pokazuju kako su i konvencionalna i ekološka proizvodnja grožđa za vino isplative. Najveće pokriće varijabilnog troška vidljivo je u Jadranskoj Hrvatskoj u konvencionalnoj proizvodnji, dok je najniže pokriće varijabilnog troška također u konvencionalnoj proizvodnji, ali u Kontinentalnoj Hrvatskoj. U ekološkoj proizvodnji grožđa za vino pokriće varijabilnog troška je veće od najnižeg pokrića varijabilnog troška u konvencionalnoj proizvodnji (Kontinentalna Hrvatska). Valja naglasiti da se u kalkulacijama pokrića varijabilnog troška uzimaju u obzir samo varijabilni troškovi te se za kvalitetniju ocjenu isplativosti ekološke i konvencionalne proizvodnje gospodarstva moraju uvrstiti i fiksni troškovi karakteristični za pojedino gospodarstvo.
Razvoj agroturističkih gospodarstava
Prema Grgić i sur. razlozi slabe zastupljenosti ekološke proizvodnje su slabo razvijena tržišna infrastruktura, nedovoljna organiziranost tržišta eko proizvoda kao i manjak znanja i vještina eko proizvođača. Ali, Franić i Grgić kao način za bolji plasman ekoloških proizvoda navode razvoj agroturističkih gospodarstava te ponudu i prodaju eko proizvoda kroz iste. Prednost ekološke proizvodnje je i ostvarenje otkupne cijene vinskog grožđa veće za čak 30-40 % na području Kontinentalne Hrvatske, dok je ta razlika nešto manja na području Jadranske Hrvatske.
