Ljeti vinova loza ima nepovoljne klimatske uvjete, kada se često javljaju visoke temperature i nedostatak vode. Osim u primorskom dijelu Hrvatske (Istra, Kvarner, Dalmacija), problem visokih temperatura zraka često se javljaju i u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Problem nedostatka vode najčešće je vezan za uzgoj vinove loze na plitkim ili kamenitim tlima.
Visoke temperature i nedostatak vode kao stresni uvjeti značajno mogu smanjiti visinu prinosa, ali isto tako i kvalitetu grožđa. To kasnije negativno utječe i na kvalitetu vina. Iako je vinova loza biljka koja je dosta otporna na visoku temperaturu zraka, promjenom klime zadnjih desetljeća i rastom temperatura, često dolazi do toplinskog stresa i kod vinove loze. Glavnu ulogu u zaštiti od toplinskog stresa ima voda, odnosno količina vode koju korijen može usvojiti iz tla. Rastom temperature zraka, pojačava se zagrijavanje lisne mase. Vinova loza počinje trošiti veće količine vode za hlađenje te se pojačava intenzitet disanja (transpiracije) i potrošnja vode. Ako u tlu nedostaje vode (plitka tla, dugo sušno razdoblje bez oborina, nedostatak sustava za natapanje) trs ne može usvojiti potrebnu količinu. Tada počinju procesi „zagrijavanja“ biljke, pojave venuća lisne mase, zastoja u rastu, te u ekstremnim uvjetima dolazi do odbacivanja bobica i lisne mase.
U fiziološkom smislu, ako dolazi do značajnog zagrijavanja biljke, događa se proces zgrušavanja (koagulacije) bjelančevina u biljnoj stanici, i do nepovratnog procesa odumiranja stanice. Takve stanice biljka nastoji odbaciti (pad lista, odbacivanje bobica) kako bi „spasila“ ostale dijelove biljke i preživjela nepovoljne stresne uvjete. Jasno je da su ovo ekstremni uvjeti, koje iskusni vinogradar mora predvidjeti, i odgovarajućim agrotehničkim mjerama spriječiti u vinogradu.
Koje agrotehničke mjere mogu pomoći lozi u stresnim ljetnim uvjetima?
Prva i najvažnija agrotehnička mjera je svakako sustav natapanja vinograda. Međutim radi se o vrlo složenoj i tehnički i financijski zahtjevnoj mjeri (izrada akumulacija ili bušotina, postavljanja sustava za natapanje). Sama tema natapanja vinograda, značajno je šira od teme ovog članka. U nastavku članka će se više govoriti o jednostavnijim, interventnim mjerama koje se mogu primijeniti u vinogradu i time smanjiti negativan učinak visoke temperature i nedostatka vode.
Vinogradari imaju nekoliko tehnoloških mjera, koje mogu umanjiti ili spriječiti negativan učinak visokih temperatura i nedostatka vode u vinogradu. One se mogu jednostavno uklopiti u postojeći sustav uzgoja vinove loze.
To su sljedeće mjere:
- Primjena biostimulansa (aminokiseline, morske alge)
- Primjena silicija (Si)
- Ciljana folijarna gnojidba (magnezij, bakar, kalij)
- Primjena „gline“ (muskovitna glina, kaolinska glina)
- Primjena posebnih polimera za adosrpciju i zadržavanje vode u tlu
Primjena biostimulansa
Radi se o jednostavnoj tehnološkoj mjeri primjene preparata na bazi aminokiselina ili ekstrakta morskih algi. Radi se o proizvodima koji se primjenjuju preventivno (prije nastupanja stresnih uvjeta) ili kurativno (za bolji opravak biljaka nakon stresnih uvjeta).
Na tržištu je dostupan velik broj različitih proizvoda na bazi aminokiselina. Oni se značajno razlikuju po količini slobodnih aminokiselina (više je bolje) i dozi primjene. Osim po količini slobodnih aminokiselina, ovi se proizvodi mogu razlikovati i po sastavu pojedinih aminokiselina. Najbolji učinak protiv stresnih uvjeta imaju biostimulansi koji sadrže veći postotak glutaminske kiseline i proline. One izravno povećavaju otpornost biljaka na stresne uvjete. Prednost primjene aminokiselina je i dobra kompatibilnost sa zaštitnim sredstvima. Tako se vrlo lako mogu uključiti u program zaštite vinove loze. Prosječna doza primjene je 1-3 lit/ha odnosno 1-3 dcl/100 lit. vode, te su vrlo pristupačne cijene.
„Životinjske“ ili „biljne“ aminokiseline?
Radi se o vrlo čestoj trgovačkoj podvali, koja zbunjuje mnoge poljoprivrednike. S biokemijskog stajališta, svaka aminokiselina (glutaminska kiselina, prolina, lizina, alanin, glicina i dr.) ima jedinstveni biokemijski sastav i kao takve ih biljke prepoznaju i uključuju u svoje fiziološke procese. Materijal iz kojeg se dobiva pojedina aminokiselina (životinjska sirovina, biljna sirovina, mikrobiološki metabolit ili sintetska aminokiselina) nema nikakav utjecaj na usvajanje i uključivanje u fiziološke procese u biljku. Dio koji ima važan utjecaj na učinak biostimulansa je količina pojedinih aminokiselina u biostimulansu, a ne porijeklo sirovine za ekstrakciju ili proizvodnju.
Ponuda biostimulatora na bazi morskih algi je značajno manja na tržištu, iako se radi o kvalitetnijim proizvodima, sa značajno boljim učinkom. Uglavnom, radi se o ekstraktima morskih algi Ascophyllum nodosum ili Eclonia maxima. Kod izbora preparata na bazi morskih algi, treba birati tekuće preparate s većim postotkom suhe tvari, te preparate koji su dobiveni u procesu hladne ekstrakcije bez upotrebe agresivnih lužina ili kiseline, ili visokih temperatura.
Naime, svi bioaktivni sastojci u morskim algama (biljni hormoni, polifenoli, vitamini, polisaharidi, alginati i dr.) osjetljivi su na visoke temperature i agresivne kemikalije u procesima ekstrakcije. Stoga je način ekstrakcije vrlo važan za kvalitetu tih proizvoda, i njihovog učinka u primjeni u vinogradu. Jedino značajno ograničenje u primjeni je nekompatibilnost s bakrom (Cu). Tako se ne mogu miješati sa zaštitnim sredstvima na bazi bakra. Imaju snažan preventivni učinak („primactive effect“) te se obavezno primjenjuju prije nastupa stresnih uvjeta. Prosječna doza primjene je ista kao i kod aminokiselina, te iznosi 1-3 lit/ha ili 1-3 dcl/100 lit. vode.
Primjena silicija (Si) u folijarnoj gnojidbi vinove loze.
Iako se radi o elementu koji ima dokazani učinak u povećanju otpornosti na visoke temperature i nedostatak vode, za sada se još dosta rijetko koristi u vinogradarstvu. Silicij (Si) možemo promatrati s dvije strane; njegov fiziološki učinak i mehanička zaštita lista od zagrijavanja i sunčevog zračenja.
Ako se radi o proizvodima na bazi silikatne kiseline, takvi oblici se usvajaju u list, te ih vinova loza može uključiti u svoje fiziološke procese. Glavna fiziolološka uloga silicija (Si) je inhibicija stvaranja tzv. „ROS“ (eng. reactive oxygen species) molekula, koje nastaju u stanicama tijekom stresnih uvjeta. Ako se radi o proizvodima na bazi amorfnog oblika silicija (Si) u obliku sitnih kristala u tekućoj suspenziji, važno je napomenuti da se time stvara zaštitni sloj silicija na površini lista i bobice, te aktivno sprječava gubitak vode iz lista ili bobice grožđa i dodatno zagrijavanje lista vinove loze.
Silicij je važan element, koji će imati sve više mjesta za primjenu u vinogradarskoj proizvodnji.
Ciljana folijarna gnojidba s pojedinim hranivim elementima
Za dodatnu otpornost vinove loze na stresne/nepovoljne uvjete može se provoditi i dodatna ciljana folijarna gnojidba. Tu su naročito važni sljedeći elementi; magnezij (Mg), bakar (Cu) i kalij (K). Doze i primjene ovih elemenata, ovisit će o stanju tih elemenata u tlu te primjeni tijekom prvog dijela vegetacijskog razdoblja. Svaki od ovih elemenata ima specifičnu fiziološku ulogu, te se primjenom mogu dodatno regulirati fiziološki procesi u biljci.
Magnezij (Mg)
Ima važnu ulogu u regulaciji procesa disanja kod vinove loze. Smanjuje intenzitet disanja i time izravno „čuva“ višu količinu organskih kiselina u trsu i bobicama grožđa; što je naročito važno za bijele sorte grožđa koje se koriste za proizvodnju sviježih vina (poput Pošipa, Maraštine, Malvazije istarske bijele i dr.). Najčešći izvor magnezija (Mg) u folijarnoj gnojidbi je magnezij-sulfat (16% MgO), koji ima pristupačnu cijenu i dobre je kompatibilnosti sa zaštitnim sredstvima. Koristi se u dozi od 5-25 kg/ha ili do 5 kg/100 lit. vode.
Bakar (Cu)
Iako se bakar u vinogradarstvu prvenstveno veže uz zaštitu vinove loze od plamenjače, bakar ima važnu ulogu i u fiziologiji vinove loze. Bakar (Cu) je ključni elementi u sintezi enzima koji reguliraju procese disanja. Međutim, anorganski oblici bakra poput Cu-oksida ili Cu-oksiklorida, ne ulaze u lis. Za ovu namjenu je potrebno koristiti bakar u helatnom obliku. Radi se posebnom obliku Cu-EDTA helata, koji ulazi u list, te ga vinova loza može uključiti u fiziološke procese. Primjenjuje se u niskim dozama od 1-2 kg/ha odnosno 100-200 grama/100 lit. vode.
Kalij (K)
Ima višestruku ulogu u fiziologiji vinove loze. Osim stvaranja suhe tvari (šećera) ima važnu ulogu u propusnosti stanične membrane za vodu i održavanje turgora biljne stanice. Stoga ima važnu ulogu u povećanju otpornosti na sušu i visoke temperature. Kako je usvajanje kalija iz tla vezano uz dostupnost vode; kod suhih uvjeta, nema mogućnosti usvajanja kalija iz tla te je potrebno obaviti folijarnu gnojidbu. Iako postoji veliki broj folijarnih gnojiva na bazi kalija (K) za primjenu u uvjetima visoke temperature zraka, najbolji učinak su pokazala gnojiva na bazi kalija u kompleksu s polikarboksilnim kiselinama (Carbo Eco Potassi K).
Kako su polikarboksilne kiseline vrlo male molekularne mase (gotovo 1.000 puta manje nego molekule na bazi kalij-sulfata) mogu se vrlo brzo usvojiti u list pri visokim temperaturama zraka i pomoći vinovoj lozi u povećanju otpornosti na sušu. Ostali oblici kalija poput kalij-karbonata, kalij-sulfata ili mono-kalij-fosfata vrlo se sporo usvajaju u list pri visokim temperaturama. Oni nisu pogodni za folijarnu gnojidbu tijekom ljeta.
Dodatna prednost kalija u kompleksu s polikarboksilnim kiselinama je neutralna pH vrijednost, dobra kompatibilnost s bakrom i sumporom te eko certifikat za primjenu u ekološkom uzgoju vinove loze. Doze primjene su 3-5 lit/ha ili 300-500 mL/100 lit. vode
Primjena tzv. „gline“ za zaštitu od visokih temperatura
Radi se o primjeni posebnih praškastih preparata na bazi fino mljevene muskovitne ili kaolinske gline. To su inertni mineralni materijali, koji čine suspenziju u vodi te se mogu primijeniti zajedno s ostalim preparatima u vinogradarstvu. Primjenom takvih preparata stvara se dodatni zaštitni sloj (tanak sloj bijele ili svijetlo smeđe boje) na površini lista ili bobica grožđa, koji štiti od dodatnog zagrijavanja (manji gubitak vode) ili od izravne sunčeve radijacije (zaštita od ožegotina na bobicama, pogotovo bijelim sortama s tankom pokožicom).
Na tržištu se nalazi nekoliko dostupnih preparata kao što je Aspanger Mica G (na bazi muskovitne gline) ili Suround WP (na bazi kaolinske gline). Doza primjene je 2,0-2,5 kg/100 lit vode. Tretmane je potrebno ponoviti nakon jačih kiša (jer su podložni ispiranju) ili nakon dužeg vjetrovitog razdoblja. Ukoliko bi ostaci gline ostali na bobicama grožđa do berbe, utoliko bi se brzo taložili nakon muljanja grožđa te ne predstavljaju nikakav tehnološki problem u preradi grožđa.
Primjena posebnih polimera za adsorpciju i zadržavanje vode u tlu
Radi se o novoj tehnologiji za primjenu u uzgoju vinove loze. Iako je primjena posebnih polimera za zadržavanje vode u tlu davno poznato, do sada se nije provodila primjena u uzgoju vinove loze. Međutim, kako suša odnosno nedostatak vode postaje sve veći i izraženi problem, primjena ovih proizvoda postaje zanimljiva i u uzgoju vinove loze.
Na tržištu se pojavljuju pod nekoliko trgovačkih naziva kao što je Stocksorb, Ecoidrogel, Fertigel i dr., te mogu biti u suhom stanju (mali kristali) ili u tekućem obliku za pripremu otopine za zalijevanje u tlo. Dobro zadržavaju vodu, te 5 grama proizvoda može zadržati oko 1 lit vode, te se sa prosječnom dozom primjene od 10-20 grama po trsu, može sačuvati oko 4-5 lit vode za sušne ljetne uvjete. Proizvodi su potpuno neškodljivi u tlu, te se postupno razgrađuju i nakon 4-5 godina potrebno je ponoviti primjenu. Svakako predstavljaju zanimljivo tehnološko rješenje, pogotovo na plitkim, kamenitim tlima, jer je primjena jednostavna i učinkovita.
