Kako zaštititi vinovu lozu od brojnih bolesti?

Prema prosjecima i iskustvima iz proteklih desetak sezona možemo zaključiti da količina i raspored oborina uz pripadajuće temperature tijekom mjeseca svibnja određuje koju ćemo bolest na cvjetnim organima ili grožđu naknadno tijekom lipnja ili srpnja najviše vidjeti.

Vinovu lozu napada više od 80-ak različitih uzročnika bolesti, među kojima su najčešće (pseudo)gljivičnog podrijetla. Osim dominantnih pepelnice (oidij) i plamenjače (peronospora) zadnjih su nas desetak godina znale već tijekom i nakon cvatnje vinograda iznenaditi svojom pojavom i neke ne tako česte patološke promjene: npr. sušica cvata (Phoma), siva plijesan u cvatnji (Botrytis) ili iznenađenje nakon cvatnje u proteklih nekoliko sezona (2019., 2020. i 2021. godine): crna trulež grožđa (Guignardia).

U proljetnim mjerama zaštite do početka cvatnje najčešće usmjereno suzbijamo plamenjaču (Plasmopara), pepelnicu (Erysiphe) i crnu pjegavost (Phomopsis). Pritom koristimo dopuštene fungicide. Od njih su neki istovremeno registrirani za suzbijanje crvenog paleža (Pseudopezicula) ili pokazuju dobru postranu učinkovitost na sivu plijesan (Botrytis). Tijekom prohladno-vlažnog kraja svibnja i početka lipnja 2013. u nekim smo vinorodnim područjima središnje i sjeverno-zapadne Hrvatske zabilježili sušicu cvata (Phoma), bolest koju rijetko vidimo.

Epidemiologija sušice cvata je manje opisana, a registriranih fungicida za njeno suzbijanje u našoj zemlji nema. Prema iskustvima iz 2013. g. među osjetljive vinske sorte na sušicu cvata ubrajamo: muškat žuti i otonel, silvanac zeleni, pinot sivi, traminac, sauvignon i chardonnay.

Uz redovito suzbijanje plamenjače (Plasmopara) i pepelnice (Erysiphe) biramo djelatne tvari koje postrano daju bolju zaštitu protiv uzročnika crne pjegavosti (Phomopsis), crvene paleži (Pseudopezicula) i crne truleži (Guignardia). Najveća je nepoznanica u prognozi i suzbijanju već prije cvatnje sušica cvata vinove loze (Phoma).

Tablica 1. Svibanjski meteorološki uvjeti bitni za primarni (“skriveni”) i epidemiološki razvoj nekih uzročnika bolesti vinove loze

Manje poznata bolest u hrvatskim vinogradima

Sušica cvata (Phoma glomerata) je manje poznata bolest našim vinogradarima. Opisana je u nama susjednoj Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Italiji i drugim mediteranskim zemljama. U našoj je zemlji poznata od 1959. godine (Šarić-Sabadoš i sur. 1960.), a dojavljena je pojava iz okolice Varaždina, Osijeka, Vukovara, Iloka, Volodera i s otoka Krka (Cvjetković, 2010.). Nije česta, ali u godinama povoljnim za razvoj bolesti bilo je evidentirano od 30 do 80 % zaraženih cvjetova.

Loza je na napad sušice cvata vrlo osjetljiva od stadija prije cvatnje do zametanja bobica. Svi dijelovi cvata su vrlo osjetljivi, pa mogu propasti cvjetovi, peteljkovina i tek zametnute bobice. Peteljkovina može biti naknadno napadnuta tijekom cijele sezone, a bobice samo dok ne dosegnu promjerom veličinu graška. Peteljkovina vene i smeđi. Suha peteljkovina s cvatom i osušenim bobicama dugo ostaje visjeti na trsu. Kad je napadnut cvat, cvjetovi poprimaju smeđu boju, osipaju se, a tek zametnute bobice pocrne i ostaju tvrde. Kod djelomične zaraze, cvat ostaje prorijeđen ili slabo napreduje.

Promjene na grozdu podsjećaju na simptom rane zaraze plamenjačom (kod sušice cvata nema “prljavo-bijele” sporulacije). Kod sušice cvata nema nikakvih drugih promjena na lisnim organima ili drugim dijelovima vinove loze. To je tipično za plamenjaču ili peronosporu, fitoplazmatsku žuticu i apopleksiju. Gljiva – uzročnik bolesti (Phoma glomerata) preživljava u posebnim plodištima (piknidi) na rozgvi (slično crnoj pjegavosti – Phomopsis). Razvija se pri širokom rasponu temperatura, od minimalnih vrijednosti 2-4°C, do najviših 37-39°C. Primarni ekološki uvjet za pojavu i razvoj ove bolesti je kiša. Proljetne mjere zaštite protiv crne pjegavosti, plamenjače i pepelnice suzbijaju i ovu bolest.

Tablica 2. Površinske ili kontaktne djelatne tvari koje pokazuju učinkovitost na različite uzročnike bolesti do početka cvatnje vinograda

Opažanja autora članka pregledom unutar istog nasada i iste vinske sorte (muškat). Primijećeno je da se sušica cvata češće javlja u vinogradima blizu šume. Jače su bili oštećeni cvjetni organi na mladicama koje rastu iz pupova smještenih na reznicima.

Ne čekajte predugo s prvom zaštitom!

Sušicu cvata smo zabilježili u vinogradima gdje su razmaci tretiranja krajem svibnja i početkom lipnja bili neopravdano dugi (čak 20-ak dana), odnosno gdje su vinogradari predugo “čekali” bez mjera zaštite početak i/ili završetak cvatnje. Početkom 1980-ih godina u Italiji je “in vitro” potvrđena osjetljivost gljive Phoma glomerata na neke organske fungicide iz skupine ditiokarbamata (ziram) i benzimidazola (karbendazim, kaptafol).

U uvjetima čestih proljetnih oborina preporučujemo skratiti razmake zaštite vinograda. Pri suzbijanju drugih bolesti (Phomopsis, Plasmopara, Erysiphe) treba naizmjenično koristiti kombinirane fungicide koji sadrže djelatne tvari iz skupine ditiokarbamata (npr. metiram), ftalimida (npr. folpet, kaptan) i strobilurina (npr. trifloksistrobin, azoksistrobin, piraklostrobin).

Uz dovoljno svibanjske vlage i optimalne temperature zraka započinje “skriveni” razvoj različitih uzročnika bolesti vinove loze. Premda najveći broj usmjerenih zaštita zadnjih 20-ak godina provodimo protiv pepelnice grožđa (Erysiphe – slika 2), zadnje četiri sezone dominantna bolest je bila plamenjača ili peronospora (Plasmopara – slika 3). Nepoznanica u suzbijanju je sušica cvata (Phoma – slika 1). Prvi puta tijekom ljeta 2021. novo patološko “iznenađenje” na grožđu: crna trulež je bila jače izražena od plamenjače ili peronospore (Guignardia – slika 4)  Snimio: M. Šubić.