Iskusni i profesionalni vinogradari s dugogodišnjom praksom rada s raznim ampelotehničkim i agrotehničkim zahvatima u vinogradu, vrlo dobro su upoznati sa strojevima, alatima i opremom koja je potrebna za te radove i zahvate. Zadnjih godina sve više se uvode električni-akumulatorski alati i oprema, a dobro je znati što je neophodno za rezidbu, pa će informacije iz ovog članka dobro doći i hobistima vinogradarima.
Vinova loza (lat. Vitis vinifera) je kultura koja kroz svoj životni ciklus, za redoviti rod, dugotrajnost i postizanje tehnološke kvalitete, zahtijeva redovitu rezidbu odnosno pravilno izvođenje ampelotehničkih zahvata kroz svaki vegetacijski ciklus. Ampelotehnički zahvati se dijele u dvije značajne skupine. To su rez u zrelo i rez u zeleno. Svaki zahvat pojedinačno zahtijeva upotrebu znanja i vještina te je važno koristiti prikladne alate.
Rez u zrelo i alati
Rez u zrelo je ampelotehnički zahvat kojim se određuje opterećenje trsa. Vrlo važno je za usklađivanje rodnosti s mogućnostima i sposobnostima samog trsa, a općenito i sa značajkama određenih sorata. Obavlja se tijekom mirovanja loze te je jedna od prvih radnji koje će utjecati na rodnost, kakvoću grožđa, a kasnije i na proizvodnju krajnjeg produkta.
Alati koje koristimo za ovaj zahvat su klasične ručne škare. One su danas vrlo često zamijenjene pneumatskim škarama, pila i brus. Kao dodatak se koristi i torbica ili futrola u kojoj držimo škare i pilu, radi lakšeg rukovanja istima.
Vinogradarske škare i pile
Vinogradarske škare se sastoje od dviju oštrica od kojih je jedna u obliku polumjeseca i zadebljana je, kako bi ona tanja i oštra strana bolje sjela te odradila ravan i glatki rez. Još na sebi nose oprugu koja olakšava otvaranje škara te dvije anatomske ručke koje dolaze u dlan. Kako bi si olakšali posao, bitno je izabrati škare prikladne veličine s obzirom na veličinu ruke koja će ih koristiti. Preporuka je imati uvijek dodatnu oprugu u slučaju da dođe do gubitka one koje se nalazi na škarama.
Vinogradarske pile također mogu biti klasične i električne odnosno akumulatorske. Klasične se koriste uz utrošak ljudske snage, a električne na sebi najčešće nose akumulatorsku bateriju i znatno olakšavaju i ubrzavaju posao, pogotovo kada je u pitanju odstranjivanje starijih i debljih dijelova loze.
Nakon reza u zrelo provodi se vezanje. Vezanje se može vršiti ručno raznim vrstama veziva kao što su bužir, rafija ili plastično-gumirano vezivo. U modernoj vinogradarskoj proizvodnji se najčešće koriste vezačice. Vezačice mogu biti klasične u obliku škara, koje se koriste ručno i potrebna je ljudska snaga za korištenje. Mogu biti i električne čija popularnost zadnjih godina sve više raste. Pune se trakama ili tankom žicom, koje se potezno odvajaju iz vezačice i vežu lucanj odnosno mladicu za žice. Sastoje se od glavnog dijela čija se širina prilagođava dijelu loze koji vežemo i kroz koji prolazi vezivo te taj dio podsjeća na škare. Zatim dolazi dio koji je u obliku puža i u njega sjeda kolut s vezivom. Na dnu se nalaze ili dvije anatomske ručke ili jedna ručka, ovisno o tome koja se vezačica koristi.
Rez u zeleno
S obzirom da nakon rezidbe, u međuredovima, ostaje velika količina rozgve, koju je vrlo teško ručno izvlačiti iz vinograda, sve je češća praksa malčiranja iste i zakapanja u tlo ili se koriste strojevi za skupljanje, prešanje i baliranje rozgve.
Kada se govori o rezu u zeleno, u isti spadaju sljedeći zahvati: plijevljenje suvišnih mladica, pinciranje mladica, zalamanje zaperaka, prstenovanje, prorjeđivanje grozdova, prorjeđivanje boba, skidanje lišća te vršikanje.
Plijevljenje mladica se obavlja kako bi se olakšao razvoj rodnih mladica. Skidaju se mladice koje rastu iz starog drva ili iz prigojnih dijelova trsa, te se skidaju nerodne mladice koje su izrasle na rodnom dijelu trsa. Plijevljenje obavljamo kako bi se ishrana usmjerila u ostavljene rodne mladice te kako bismo kasnije izbjegli jake napade bolesti. Ovaj postupak se najčešće obavlja rukama ili ako su mladice već prerasle koriste se trsne škare.
Pinciranje je prikraćivanje vrhova rodnih mladica kako bi se izbjegao prebujan vegetativni rast te kako bi se omogućili povoljniji uvijeti za cvatnju, a kasnije i dozrijevanje. Najveći učinak pinciranje ima ako se obavlja prije cvatnje. Alat kojim se pincira jesu bilo koja vrsta vinogradarskih škara.
Zalamanje zaperaka je vrsta zelenog reza u kojem se odstranjuje dio mladice koja je izrasla iz ljetnog odnosno zaperkovog pupa. Vrlo je bitno da se zaperci zalome i uklone u vrijeme pinciranja kako bi se omogućila neometena cvatnja te kvalitatenija oplodnja i bolje zametanje boba. Najbolje je mlade zaperke ukloniti kompletno, a razvijeni se zalamaju na jedan nodij. Alat koji nam je potreban za provedbu zalamanja i uklanjanja zaperaka su najčešće obične vinogradarske škare, vrtlarske škare ili vrtlarski nožić.
Prstenovanje je radnja koja se u vinogradu obavlja prije cvatnje i u fazi porasta boba. To je postupak skidanja kore s osnove lucnja, s osnove rodnog reznika i s osnove rodne mladice. Ovaj zeleni rez se vrši kako bi došlo do bolje cvatnje, kako bi se postigao veći obujam boba. Također i kako bi se ubrzalo dozrijevanje, a ono također smanjuje osipanje grozda.
S obzirom da prstenovanje jako iscrpljuje trs, preporuča se pojačana gnojidba te je preporuka da se ne izvodi svake godine. Za prstenovanje se koriste posebne škare, koje mogu biti različitoga izgleda.
Prorjeđivanje grozdova je zahvat kojim se odstranjuje višak grozdova i na taj način se omogućava kvalitetnije dozrijevanje ostavljenih grozdova, te se povećava krupnoća boba i grozdova. Taj se postupak može odraditi dok na trsu imamo cvatove ili u kasnijoj fazi kada su već grozdovi formirani. Naime, najčešće se ostavi jedan grozd po mladici, a cilj je da se odstranjuju najprije manji, slabije razvijeni grozdovi i oni koji se nalaze prema vrhu mladice odnosno u središtu zelene mase mladice. Grozdovi se ne smiju trgati ručno već se za odstranjivanje koriste vinogradarske ili vrtlarske škare i vrtlarski nožić.
Prorjeđivanje boba se obavlja kod kultivara koji imaju jako zbijene grozdove ili ako postoji mogućnost otežane oplodnje. Skidaju se ili pojedinačne bobe ili cijeli dijelovi grozdova. S obzirom da je prorjeđivanje pojedinačnih boba vrlo spor proces, u praksi se gotovo uvijek obavlja skidanje dijelova grozdova tj. skidaju se vrh grozda i dijelovi ogranaka grozda. Na taj način se postižu rastresitiji grozdovi, koji lakše i jednolično dozrijevaju te se izbjegava jak napad truleži. Za prorjeđivanje se koriste vrtlarske škare s dužim i užim noževima kako bi se zahvat lakše proveo.
Vršikanje je zahvat uklanjanja vrhova mladica, pred kraj faze rasta, radi usporavanja vegetativnog rasta i usmjerenja hraniva u grozdove radi boljeg dozrijevanja. Također, ako se vrhovi mladica ne uklone postoji veća mogućnost pojave peronospore (lat. Plasmopara viticola) i sive plijesni (lat. Botrytis cinerea). Cilj je da se ostavi oko petnaest zdravih i dobro razvijenih listova na mladici. Vršikanje se obavlja vinogradarskim škarama, nožem ili srpom, a danas u modernoj proizvodnji se to provodi strojno.
Prorjeđivanje listova ili defolijacija je zadnji zahvat reza u zeleno u vegetaciji i obavlja se netom prije pojave šare ili u šari. Defolijacijom se uklanjaju listovi u zoni grožđa kako bi se postiglo bolje osvjetljenje za kvalitetnije dozrijevanje te kako bi smanjili mogućnost pojave sive plijesni. Ne smiju se ukloniti svi listovi već se uklanjaju listovi sa sjeverne strane i oni koji se nalaze u unutrašnjosti trsa. Oni na južnoj strani se ostavljaju kako ne bi došlo do opeklina od sunca. Alati koje koristimo su vrtne škare i nož, a u vinogradima u kojima se provodi strojna berba se, ovaj zahvat također radi strojno defolijatorom.
Da bi se u vinogradu postigla potpuna ravnoteža i da bismo mogli iz vinograda izvući maksimum, uz ampelotehničke zahvate je jednako važno provoditi i agrotehničke zahvate.
Agrotehnički zahvati se sastoje od podrivanja, proljetne, ljetne i jesensko-zimske obrade tla, zatravljivanja, zagrtanja i malčiranja. Naime, svi ovi zahvati se provode kako bi se provjetrilo tlo, kako bi se oslobodio korijen za lakši razvoj i bolji primitak hranjivih tvari, radi provjetravanja i uništavanja nepoželjnih korova te zaključno kako bi se postigli što ujednačeniji i kvalitetniji uvjeti za rast i razvoj loze. Također, ono što je vrlo bitno tijekom vegetacije, pogotovo kod mladih vinograda, jest okopavanje.
Oruđa koja se koriste za provedbu ovih zahvata su razne motike, štihače i lopate. U modernom vinogradarstvu se svi ovi zahvati provode strojno raznim priključcima.
Vinogradarstvo je zaista jedno od najljepših zanimanja, a pogotovo ako je izabrano srcem, međutim itekako moramo biti svjesni da je i jedno od najtežih. Izuzetno puno vinogradari moraju uložiti sebe i svog truda da bi kasnije u čaši držali savršenstvo po svojoj mjeri. Kako bi se to postiglo, najbitnije je kroz cijelu vegetacijsku godinu pravilno i uravnoteženo primjenjivati navedene ampelotehničke i agrotehničke mjere. Također, ono što je bitno jest da su nam danas svi ovi alati jednostavno i brzo dostupni u raznim poljoapotekama te na raznim maloprodajnim mjestima. Lako ih je prilikom kupovine isprobati, pregledati i vidjeti odgovaraju li nam.
Foto: Simona Hofer Geušić, mag.ing.agr.
