Na obroncima Starigrada pored Koprivnice s kojih puca prekrasan pogled na Koprivnicu već 15 godina postoji registrirano izletište i vinarija Pomona kojom upravlja obitelj Grudić. Do njih vodi puteljak od 800-tinjak metara neuređene prometnice. Ako ste željni dobre vinske kapljice, svakako ga se isplati prevaliti.

Gazda, Marijan Grudić dočekao nas je na prekrasnoj sunčanoj terasi gdje smo obavili ugodan razgovor. Iako je izletište Grudić registrirano i otvoreno prije 15 godina, Marijan je u vinarstvu i duže, puna dva desetljeća. Ljubav za vinom, vinogradom i podrumom naslijedio je od oca.

Sedam puta nagrađivan

Počeo sam 2001.g. u podrumu Vukosavljevica. Tamo smo proizvodili više od 100 tisuća litara vina, no s vremenom sam jednostavno osjetio teret tog ogromnog sustava i proizvodnje pa sam doselio tu gdje sam imao kuću i vinograd. Danas imamo vinograd površine jednog hektara i 5000 trsova. Mali smo proizvođač, nemamo prevelike količine, ali imamo vrhunsku kvalitetu, objašnjava uvodno Marijan.

Upravo to je ono po čemu su vina obitelji Grudić drugačija od ostalih jer proizvode vrhunska i nagrađivana vina. Ne postoji tajna, ako ne možete prije berbe pojesti neoprani grozd, ni vino neće biti dobro.

Orijentiramo se na proizvodnju vrhunskih i specijalnih, pjenušavih vina. Za naše izletište radimo frizante vino koje je lagano, svježe i nježno aromatično, objašnjava Grudić.

U Grudićevom vinogradu od 5000 trsova većinu čini graševina, jer je to sorta koja dobro uspijeva na našem području. Od nje se mogu raditi rane i kasne i ledene berbe. Uz 3000 trsova graševine, od koje rade vrhunsko vino, tu je još sauvignon u nekim manjim količinama od 1000 trsova. Preostali dio otpada na muškat i cabernet sauvignon.

To su male količine, ali dovoljne za potrebe našeg izletišta jer nismo orijentirani toliko ka tržištu kao ranije, nego više na prodaju na kućnom pragu i nešto malo određenim specijalnim kupcima, kaže Marijan.

Ovog iskusnog vinara, koji je svojom graševinom sedam puta osvojio titulu županovog vina, pitamo koja je tajna. Što treba znati pri proizvodnji dobrog, vrhunskog vina.

Vina vinarije Grudić iz Koprivnice

Sve je važno. Od obrade vinograda, od grožđa koliko ste ga zaštitili, kako tretirali, koliko ima pesticida i herbicida, kako ste regulirali rod, pa do onog djela kad počinje fermentacija, njegovanje vina ili dozrijevanje. Sve su to procesi koje morati dobro poznavati, usmjeravati, držati ih pod kontroliranim uvjetima. Oko podrumarenja se morate stalno educirati, iz godine u godinu učiti. Ni jedna godina nije ista. Tako ni jedna bačva kad ju stavite pod istim uvjetima na alkoholnu fermentaciju ne bude ista. Nikad struka nije rekla zbog čega je neki kvasac prije ili poslije proradio i kakvi su bili odnosi u tom vrenju. Staviš iste kvasce, temperature i dobiješ dva drugačija vina. Ne razlikuju se jako, ali poznavatelj vina će prepoznati nijansu, dok prosječni potrošač to teško procijeni, kaže Grudić.

Podravski vinari su napredovali, a kupci to prepoznaju

Podravci su s godinama prepoznali kvalitetu vina, vinari su jako napredovali. Educiraju se, bolje opremaju podrume, paze na uvjete u njima što je pridonijelo kvaliteti.

Kad je moj otac radio u poljoprivrednoj zadruzi grijali su podrum da bi potaknuli vrenje. Mi danas hladimo grožđe, mošt, održavamo temperaturu, jer su mirisne komponente lako hlapive tvari i pod nižom temperaturom manje isparavaju nego pod višom. Zašto se ledena berba bere na -5? Upravo da u vinu maksimalno sačuvate mirise , objašnjava Marijan.

Potrošače nekad zbunjuje visoka cijena vrhunskog vina, no razlog tome isključivo je u tome što se proizvodi u manjim količinama.

Imate točno određeno koliko smijete dobiti po trsu. Ne smijete ni u najtežim godinama dodavati šećer, oduzimati kiselinu ili dodavati je, raditi bilo kakve korekcije zakonom i pravilnicima o vinu je zabranjeno. A ako dobijete dvostruko manje količine, normalno da je i cijena dvostruko veća. Ipak, još uvijek su naša vina jako jeftina u odnosu na troškove koje imamo u proizvodnji, sad kad divljaju cijene repromaterijala pogotovo.

Nekad je vrhunska kategorija koštala 10 eura, mi danas imamo i jeftinije. Problem je što smo ulaskom u EU otvorili tržište, imamo na policama trgovina vina svih mogućih vrsta, sumnjive cijene i to zbunjuje potrošače. Vidi takvo jeftino vino i sad dolazi kod nas i cijena mu je drugačija, objašnjava nam problematiku s kojom se susreću svi vinari.

Izletište i vinarija Pomona obitelji Grudić

No ipak, poznavatelji vina, kad dolaze na sajmove zainteresirani za vrhunska, neće kupiti vino koje nema adekvatnu cijenu. Zna da to nije one kategorije kakvo očekuje, oni znaju kakvo mora biti po mirisu, okusu, boji, skladno, harmonično i nježno. Grudićeva vina nećete naći u gradskim lokalima.

Nisam vidio isplativost u tome da prodajem po lokalnim kafićima. Svatko gleda kakva je cijena, a ja od svoje cijene i kvalitete nisam nikad odustao. Uvijek smo radili vino sa zaštićenom oznakom izvornosti i geografskog podrijetla koje mora zadovoljavati zakonom određene parametre. Težio sam tome da bude čim manje zaštite u vinogradu. Ako ne možete prije berbe pojesti neoprani grozd, ni vino neće biti dobro. Ciljano se borim s bolestima u vinogradu. Štitim ga kad je razvoj bolesti najjači, ne držim se datuma, nego isključivo kad je to potrebno, kaže Grudić.

Berba nije uvijek subotom, parametri u grožđu su bitni

Prošla godina bila je fantastična, dok je tekuća – specifična. Imali smo ekstremne vrućine pa sad pri kraju, uoči početka berbe, kišovito vrijeme.

Teško je unaprijed reći, ali prema svim parametrima, količinama, kiselinama i šećeru, trebalo bi biti dobro. Najbitnije je odrediti pravi trenutak berbe. Supruga se ljuti kad joj na pitanje kad beremo ja odgovorim da ne znam, ali stvarno ne znam dok god ne odradim desetodnevno mjerenje. Berba nije uvijek u subotu, jer ako se nešto događa u grožđu, padaju kiseline. Danas kiselinu morate više kontrolirati nego slador, onda treba odreagirati, kaže Grudić koji je sa svojim vinima ukupno sedam puta ponio titulu županovog vina. Posljednje dvije godine na županijskoj izložbi vina bile su upravo za njega pobjedničke.

Radimo tipično vino našeg kraja s grožđem uzgojenim na našem bregu i dobrom opremom. Ne postoji tajna. Morate se pridržavati svih pravila struke i onda morate znati kad u kojem trenutku koju radnju obaviti u podrumu. Ima i taj dio što možda vinari ne rade, a to je školovanje vina, kad mlado vino držite na kvascima koji i dalje razrađuju i stvaraju buquet vina.

Naslov županovog vina mi znači jako puno. Program koji je pokrenut pred puno godina je i danas odličan, razvija i promovira podravska i prigorska vina. Župan uzima butelje i na takav nas način promovira diljem Hrvatske i šire. Više puta se dogodilo da su me zvali ljudi koji su od njega dobili moju butelju pa se interesirali je li ga imamo. Ovo je dobra mjera, bolja od bilo kakvih poticaja, kaže nam. Dodaje da iako je na svojoj površini imao pravo na poticaje, nije ih koristio kao ni EU sredstva.

Gradnju objekta započeli su prije svih mjera,  a sada razmišljaju o proširenju ponude sa smještajnim kapacitetima.

Opremili smo dva objekta, no još ih nismo stavili u funkciju. Još smo u razmišljanjima.  Na rubnom smo dijelu grada, no problem nam predstavlja neuređeni put od 800 metara koji nikako da dođe na red za asfaltiranje. Ne biste vjerovali, ali brojnima se po takvom putu ne vozi automobil ili autobus, kaže Grudić čiji posao je najveći udarac osjetio u pandemiji koronavirusa kada je sve stalo.

Dvije godine je gotovo sve stalo, nismo niti radili, sad se nešto lagano otvara. Možda nismo ni mi u svemu tome izašli na tržište onoliko koliko treba da malo pokrenemo taj postupak. Međutim puno je posla u tako velikom vinogradu, za dvije osobe je to jako puno. Morate jednostavno voljeti taj posao i biti u tome cijeli dan, od 0 do 24. Nekad kad se naljutim, znam reći ženi budemo mi to malo skrčili, zravnali bagerom, ali nemam snage. Prođe godina, dođe razdoblje od Martinja do Vincekova kad smo malo opušteni, onda velim – ma još ove godine budemo to napravili. Onda dobijete titulu županovog vina pa vas to opet potakne na dalje, otkriva nam ovaj vinski majstor.

Uporni će stvarati budućnost vinogradarstva

Konkurencije kaže nema, veseli se svakom novom vinaru, jer kad imate veću ponudu, onda i turizam funkcionira.

Nitko vam ne bude došao ovamo samo radi Grudića, mora još nekakvog sadržaja biti. Ode se do Matočeca, do Kostanjevca koji rade svoja vina, drugačija od mojih. Ljudi upravo to vole, probati graševinu kod mene i kod njih. Svaka je drugačija, a na kraju je stvar osobnog ukusa, potrošač uvijek nađe robu koja mu odgovara, kaže.

Na pitanje ima li vinogradarstvo dobru budućnost kaže kako su mladi itekako upoznati s onom starom poslovicom da vinograd traži slugu, a ne gospodara.

Kad me pitaju da bi sadili novi vinograd ja im ponudim da probaju održavati mojih deset redova tijekom jedne sezone. Na godinu više nemaju volju. To je tako, studenti kad završavaju fakultet dobiju komad vinograda. Puno ih tada shvati koliko je tu posla i odustane od tog smjera. Međutim, oni koji ostanu to su ti vrhunski majstori, uporni i ti će stvarati budućnost vinogradarstva, rekao je na kraju Grudić.

U vinogradu – Pomona, Koprivnica

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje