Maraština je autohtona sorta Primorske Hrvatske koja se prostire od Primorja pod sinonimom Krizol do Pelješca i Korčule na kojima nosi ime Rukatac. Iako Maraštinu smatramo autohtonom sortom, njezini sinonimi pronađeni su diljem Mediterana s obzirom da se uzgaja od Toscane, Apulije, Hrvatskog primorja, Dalmacije do Grčke.
Maraština odnosno Rukatac, identična je talijanskoj sorti Malvasiji Binaca Lunga te grčkoj sorti Pavlos. Dokazano je da je Malvasija Bianca Lunga genetski bliska sorti Malvasia di Lipari (Malvasija dubrovačka) i Malvaziji istarskoj. Malvasija Bianca Lunga i Negroamaro roditelji su Malvasiji Nera di Brindisi. Dokazano je i da su Proseco Tondo i Malvasija Binaca Lunga roditelji slovenskoj sorti Vitovska koja potječe iz Krasa. Imajući sve navedeno na umu možemo zaključiti kako je vrlo moguće da je Maraština nastala u području sjeveroistočne Italije.
Najstariji spomeni Maraštine
Ritter von Heintl navodi Maraschinu bijelu kao sortu koja se uzgaja na području Dalmacije 1821. godine, a Petter (1857.) povezuje ovu sortu sa zadarskim i šibenskim područjem. Šibenčani su, 1844. godine, poslali uzorke desertnog vina od Maraštine na ocjenjivanje donjoaustrijskoj obrtničkoj zadruzi u Beču, a njezini su članovi, veletrgovci vina, ovako ocijenili vina…“Uzorak od god. 1810.: plemenito sladak, ukusan, mirisav i izvanredno dobre kakvoće. Uzorak od god. 1826.: alkoholičan, ukusan, sladak, fin i nerazlučiv od francuskoh vina S. Peraux. Uzorak od god. 1840.: desertno vino prvog reda, izvrsno po jakosti, mirisavo i slatko, prispodobivo s francuskim vinom Muscat Lunel i Muscat rivesoltes, a poćudnije od Muscat Lunel“… Ovaj zapis je ujedno i jedan od najstarijih spomena Maraštine na našim prostorima. Dragutin Seljan u svom putopisu iz 1848. godine ističe kako su posebno poznata slatka vina navodeći „Maraškinsko vino kod Šibenika“.
Nepoznati autor navodi, 1897. godine, da Maraštinu kao sortu koja se uzgaja na otoku Lokrumu. Drugi pak nepoznati autor, 1870. godine, prenosi tekst izvjesnog Baboa objavljen u časopisu „Welbe“, a opisuje postupke trgovca …“Leibenfrosta koji je došao u šibensko područje proizvoditi različite tipove vina, pa navodi Šibenički maraskinac (vino maraschino), tamno-žuto, jako, trpko-kisel, salbe jedrosti bez mirisa. Šibeniški proseko-maraskinac (prosecco-marachino), tamno-žuto, jako, sladko, ljubkoi fino-kiselo vino, veoma jedro bez mirisa“…Nepoznati autor iz 1890. godine navodi i Maraštinu među sortama koje su izložene na izložbi u Beču.
Opisujući vina izložena na dalmatinskoj izložbi, Krešić (1883.) zapisuje…“Crna dalmatinska vina traže se sada u Italiji i Francezkoj; ruso vino Opolo zvano, pije se rado kod kuće, biela vina neodgovaraju, a desertna vina, kao ljubičasti muskat, maraschino, vugava, plavac i crljenak, jesu samo od lokalne važnosti“… Babo (1866.) navodi Maraštinu kao jednu od najpoznatijih sorata koje se uzgajaju u Dalmaciji, dok Dudan (1898.) ubraja vino „Maraskino“ među desertna i medicinalna vina.
Uzgaja se na više od 300 ha
Maraštinu danas nalazimo u uzgoju na čitavom području Dalmacije, a najviše u Dubrovačko – neretvanskoj (123, 41 ha) i Zadarskoj (98,74 ha) županiji. Vrijedi istaknuti kako se najviše uzgaja na području vinogorja Benkovac – Stankovci (75,19 ha) i Pelješac (67,88 ha). Ukupno, u Republici Hrvatskoj se uzgaja na 304,31 ha što je svrstava na 14. mjesto po zastupljenosti.
Grafikon: Zastupljenost sorte Maraština po županijama u RH (ha)
Maraština ima karakterističan cilindričan grozd s malim bobama.
Sorta je osjetljiva na pepelnicu, srednje kasno dozrijeva te zahtijeva ocjedite i prozračne položaje. Upravo na takvim položajima dolazi do izražaja sva raskoš ove sorte. Osjetljiva je i na trulež u kišnim godinama. Vrlo često se nalazi u kupažama pa je tako bila stalni sudionik čuvenih talijanskih Chiantia uz sorte Sangiovese i Ciliegiolo (sinonim Malvasia del Chianti). Naime, od 2006. godine bijele sorte nisu dopuštene u Chianti Classico DOCG.
Vina su joj iznimna zbog visokog kvalitativnog potencijala same sorte. Umjerenog su sadržaja alkohola, izražene sortne arome i skladnog tijela. Zbog malih bobica čvrste kožice izvrsno podnosi prosušivanje. Upravo zbog navedenog svojstva i sortne kvalitete poznata je po proizvodnji desertnih vina, posebno prošeka. U prošlosti, a posebno u širem šibenskom kraju, prošeci su bila čuvena desertna vina od Maraštine. Danas Maraština doživljava svojevrsni procvat na području Dalmacije, vina su joj sve traženija i cjenjenija. Osim u svježoj varijanti, sve češće dolazi na tržište i u dozreloj formi gdje izvrsne rezultate daje dozrijevanjem u akacijinim bačvama većih volumena.
Izvor: Gospodarski kalendar
