Suvremeni problemi poput globalnoga zagrijavanja i zagađenosti zraka, najizrazitiji su u urbanim sredinama jer ih karakterizira gusta naseljenost, mnoštvo betonskih i asfaltiranih površina, veliki promet i kronični manjak zelenila. Kvaliteta zraka je loša, a ljetne vrućine nesnosne. Uz sve mjere smanjenja ugljičnoga otiska (smanjenje otpada, recikliranje, štednja i korištenje energije iz obnovljivih izvora, smanjenje prometa…) nema konkretnih promjena. Na globalnoj se razini stvari sporo i nedovoljno mijenjaju, pa ne preostaje ništa drugo nego da si lokalna zajednica i pojedinci u neposrednome okruženju pokušaju olakšati situaciju.
Među ostalim, jedan od koraka koji barem nešto može pomoći svakako je uzgoj biljaka. Nažalost, u urbanim sredinama prostori za uzgoj biljaka vrlo su ograničeni i skučeni. Čest je slučaj da se zbog betona i asfalta nigdje ne može posaditi nijedna biljka. Jedina je mogućost sadnja ponekog primjerka u posude. No, dobra je vijest što postoji druga, sve popularnija mogućnost – vertikalno ili okomito vrtlarenje. Dakle, ne zamaramo se s vodoravnim površinama koje ne možemo upotrijebiti, već pozornost skrećemo na one okomite!
Vertikalno vrtlarenje inspiraciju pronalazi u prirodi. Naime, mnoge biljke ondje samoniklo rastu na kori drveća ili u pukotinama stijena. Većina vrsta raste uspravno, dok se mnoge od njih uspinju ili vise. Biljke su vrlo prilagodljive i mogu rasti na raznovrsnim staništima. To svojstvo koristimo i u vertikalnome vrtlarenju – mnoge će biljke bez problema rasti u skučenim uvjetima.
Prednosti vertikalnih vrtova
Vertikalni vrtovi su sve popularniji zbog mnoštva prednosti koje nude. Biljke, osim što ukrašavaju prostor i nude ugodan boravak, imaju dosta drugih uloga koje su itekako važne u urbanim sredinama. One vlaže i pročišćavaju zrak, snižavaju temperaturu, rade sjenu, smanjuju buku… Kad se nalaze na zidu izvana, djeluju kao izolator – u stanu mogu sniziti temperaturu.
Mnogo se govori o tome koliko je zbog klimatskih promjena danas ugrožen opstanak pčela, ali i ostalih insekata. Svi nasadi raznolikih biljaka, pa tako i vertikalni vrtovi osiguravaju dom nekim insektima. Mnoge cvatuće biljke važne su za pčele. Stoga se trebamo potruditi da koliko nam to prostor dopušta, sadimo što raznovrsnije biljke. Ako imamo priliku za to – postavimo i maleni hotel za insekte.
Prostor, stalci i posude za vertikalni vrt
U kućama i zgradama maštovito se mogu iskoristiti mnoga prazna mjesta na koja inače ne obraćamo pozornost; samo trebamo malo pregledati slobodne površine na prozorima, balkonima, terasama, krovovima… Pogodne površine su mnogi prazni, neugledni i/ili zapušteni zidovi. Ne zaboravimo i strop te razne cijevi i ograde – negdje zacijelo možemo objesiti i viseću posudu. Biljke penjačice sadimo u uobičajene posude koje stoje na tlu, ali im trebamo osigurati potporanj. Jedino mjesta u potpunoj sjeni nisu baš prikladna; ondje eventualno mogu uspijevati neke paprati ili sobne biljke (a one su uglavnom osjetljive na mraz i tijekom hladnog doba godine ne mogu biti na otvorenome).
Neki stalci za vertikalno vrtlarenje mogu biti samostojeći, dok druge treba učvrstiti na zid. Uz njih ili na njih postavljamo razne elemente na kojima će se nalaziti posude s biljkama. Danas se mogu kupiti najrazličitiji stalci i police, no mnogo toga možemo načiniti i sami. Za to će nam poslužiti stare police, stalci, ormari, vitrine, bačve… Kako će biti izloženi suncu, vjetru i vlazi prije postavljanja ih trebamo zaštititi prikladnim premazima (ovisno o vrsti materijala).
Posude za sadnju mogu biti kupljene (tegle i žardinjere), ali jednako uspješno možemo staro posuđe, plastične čaše i razne druge posude. Uvijek trebamo imati na umu da posude moraju imati otvor za odvodnju. Trebamo osigurati i podloške jer nije dobro davida curi po policama i/ili zidu.
Odabir biljnih vrsta i njega nasada
Doista je mnogo biljnih vrsta koje možemo saditi u vertikalne vrtove. Na odabir će najviše utjecati položaj vertikalnoga vrta i pojedinih posuda koji utječu na osunčanost te veličina posuda u koje ćemo saditi biljke. Tako možemo saditi manje vrste bobičastoga voća, veliki dio povrća, začinskoga bilja te veliki broj ukrasnih vrsta (uspravnog, puzećeg i visećeg rasta). Kao i u klasičnome vrtlarenju trebali bismo težiti sadnji miješanih vrsta biljaka – dakle potrudimo se postići što veću raznovrsnost. Ovakvo vrtlarenje ima i neke nedostatke. To je prije svega brže isušivanje zemlje u posudama. Ako imamo mnogo posuda, možemo postaviti sustav zalijevanja „kap po kap“. Imajmo na umu da ćemo veće potrošače hranjiva trebati češće prihranjivati, jer dolazi i do većeg gubitka hranjiva.
Izvro: Gospodarski kalendar 2026
