U proteklih sedam godina (2019.-2025.) brojnost odraslih oblika američkog cvrčka (Scaphoideus titanus) u Međimurskom je vinogorju je dosegla svoj “vrhunac” u rujnu 2023. i kolovozu 2024. (te zbrojno u 2024.) (vidi Tablicu 1.), pa stručne službe ne iznenađuje širenje i jača pojava uzročnika zlatne žutice (Grapevine flavescence doreé MLO) u naknadnim sezonama (npr. u 2025.).

Dosljedna provedba svih propisanih mjera za sprječavanje širenja i iskorjenjivanje zlatne žutice daje rezultate samo ako je provode svi posjednici vinove loze: (a) uklanjanje zaraženog trsja, (b) suzbijanju vektora (širitelja), te (c) kupnja i sadnja zdravstveno ispravnih loznih cjepova. Osim vlasnika nasada europske plemenite vinove loze (Vitis vinifera L.), mjere zaštite se moraju provoditi na pojedinačnom trsju uz okućnice (“brajde”), ali i direktno rodnoj američkoj lozi (Otello, Noah, Clinton, Isabelle…) (nema otpornih sorti na karantensku zlatnu žuticu). Suzbijanje američkog cvrčka moraju provoditi i ekološki vinogradari koji posjeduju sorte otporne na plamenjaču (Plasmopara) i pepelnicu (Erysiphe) (npr. solaris, cabernet cortis, regent, johanniter, phoenix, staufer, bianca, merzling i dr.).

Nakon što je 2018. godine cijelo međimursko vinogorje proglašeno kao demarkirano područje, obveza svih posjednika vinove loze je suzbijanje američkog cvrčka (Scaphoideus titanus): prijenosnika karantenskog štetnog organizma Grapevine flavescence doreé MLO (zlatna žutica vinove loze). Žutilo vinove loze uzrokuju mikroorganizmi smješteni u žilnom staničju floema, stanične strukture slične bakterijama, ali bez čvrste stijenke.

Simptomi napada

Kada se uzročnici ove bolesti umnože do brojnosti koja začepljuje žilno staničje koje provodi hranjive tvari iz lišća u grozdove, drvo i korijen pojavljuju se karakteristični simptomi: uvijanje plojke prema naličju, žućenje lišća odnosno crvenjenje kod tamnih sorata, sušenje cvata, venuće formiranog grozda te slabije dozrijevanje mladica na inficiranom trsju. Do epidemijskog širenja zlatne žutice nastupa samo u onim vinogorjima gdje su istovremeno prisutne štetni organizam (Grapevine flavescence doreé MLO) i prenositelj (američki cvrčak). Američki cvrčak je opisan na području Sjedinjenih Država još 1932. godine ali bez ekonomske štetnosti, jer je fitoplazma Flavescence doreé prisutna samo u europskim vinorodnim regijama.

Američki cvrčak (Scaphoideus titanus) je podrijetlom iz Sjeverne Amerike, a u Europi je otkriven 1958. godine u Francuskoj. Razvija samo jednu generaciju godišnje, a vrsta se gotovo potpuno razvija na vinovoj lozi. Odrasli kukci su relativno male veličine (prosječno 0,5 cm). Osnovna boja krila je blijedo-žuta do smeđa. Na glavi je naglašeno ispupčeno tjeme s nekoliko poprečnih tamnih linija. Ličinke se razvijaju do odraslih kukaca kroz 5 razvojnih stadija. Prva tri stadija su bjelkaste boje i veličine 1,5-3,5 mm, a na nimfama četvrta i peta stadija se pojavljuju crne šare i žuta boja. Ličinke mogu skakati. Ličinke i odrasli cvrčci se zadržavaju s donje strane lišća, na peteljkama i zelenim mladicama. Ličinke i odrasli kukci gotovo su uvijek u akciji hranjenja, a ličinke od četvrtog stadija mogu bosti osnovne žile.

Simptomi sisanja su slabo vidljivi i nisu tipični. Američki cvrčak se aktivno širi letom odraslih i skakanjem ličinki na manje udaljenosti (francuska iskustva govore o širenju 5-10 km godišnje), a na velike udaljenosti se širi loznim cjepovima u stadiju jaja koja su odložena u rozgvu. Prve ličinke se javljaju sredinom svibnja, a njihov razvoj traje do sredine ili kraja srpnja. Odrasli oblici se javljaju krajem srpnja, pa sve do početka rujna (vidi njihovu pojavu i brojnost za razdoblje 2019.-2025. u Tablicu 1.). Ženke nakon oplodnje polažu jaja u pukotine kore dvogodišnje rozgve.

Način prenošenja fitoplazme Flavescence doreé (FD): ličinke i odrasli kukci prenose fitoplazmu FD na perzistentan način: moraju se hraniti sisanjem biljnih sokova na zaraženom trsju barem 4-8 dana (akvizicija), a tek nakon 28-35 dana nakon toga (latencija) sposobni su širiti bolest na zdravo trsje. Infektivne ženke ne prenose fitoplazmu na odložena jaja.

Tablica 1. *Mjesečni i ukupni godišnji ulovi odraslih oblika američkog cvrčka (Scaphoideus) posljednjih sedam godina na praćenim lokalitetima u međimurskom vinogorju

GodinaSrpanjKolovozRujanUkupno cvrčaka
cvrčakaoborinecvrčakaoborinecvrčakaoborine
2019.54100,2 mm5025,8 mm1546,8 mm119
2020.142,8 mm8143,4 mm373,4 mm11
2021.1075,0 mm38134,6 mm1564,6 mm63
2022.4750,0 mm62100,2 mm11185,4 mm120
2023.13172,2 mm4790,6 mm4946,4 mm109
2024.4373,8 mm11881,8 mm27121,3 mm188
2025.42134,4 mm5852,4 mm699,2 mm100

*Brojnost odraslih oblika cvrčaka Scaphoideus titanus (američki cvrčak): rezultat je prikazan zbrojno na sedam lokaliteta u međimurskom vinogorju od početka srpnja do kraja rujna (praćenja autora na mjestima Banfi, Sv.Urban-Stanetinec, Sv.Urban, Sv.Urban-Leskovec, Grkaveščak-Trnovčak, ŽeleznaGora-Orehovčak i Vučetinec)!

Kako suzbijati američkog cvrčka?

Kemijsko suzbijanje američkog cvrčka u vinogradu može biti uspješno, jer štetnik ima jednu generaciju godišnje i gotovo uvijek se zadržava na vinovoj lozi (tek zadnjih 20-ak godina istraživanja su pokazala da američki cvrčak obitava i na drugim biljnim vrstama: npr. Clematis, Ranunculus, Trifolium). Svakako se preporučuje nakon cvatnje vinograda (sredina ili kraj lipnja) do sredine i/ili kraja srpnja provesti barem 3 usmjerena tretiranja protiv ličinki američkog cvrčka (suzbiti što više ličinki prije nego se razviju pokretniji odrasli oblici cvrčka koji šire zarazu unutar nasada i između susjednih vinograda).

VAŽNO: Većina (80 %) u našoj zemlji dopuštenih pripravaka za suzbijanje američkog cvrčka spada u skupinu sintetskih piretroida (npr. Cythrin Max, Cypgold, Decis EC, Sumialfa FL, Mavrik FLO, Evure) ili botaničkih (biljnih) piretrina (npr. Abanto, Piretro Natura, Krisant, Asset Five, Pirecris, Pyregard) (vidi Tablicu 2.). Sintetski piretroidi (i biljni piretrini) se brzo “razgrađuju” na temperaturama >28°C, pa im učinkovitost pritom nije veća od 40 %. Primijeniti ih treba nakon zalaska sunca ili rano ujutro 2 sata prije izlaska sunca.

U poljskom mikro-pokusu u Međimurju provedenom tijekom ljeta 2017. puno bolji učinak na američkog cvrčka dobiven je primjenom “sistemičnih” insekticida: Mospilan (acatamiprid) i Sivanto Prime SL (flupiradifuron). U ekološkom vinogradarstvu na lokalitetu Sveti Urban od 2019. sezone uspješno smanjujemo populaciju američkog cvrčka primjenom biljnog pripravka na osnovi azadiraktina (vidi Tablicu 2. i Tablicu 3.). Bez obzira koji insekticid koristili za suzbijanje američkih cvrčaka, njihova primjena je ograničena samo na večernje sate kada pčele ne lete, a cvatući podrast mora biti prethodno pokošen.

Tablica 2. Skupine, djelatne tvari i trgovački pripravci dopušteni za suzbijanje američkog cvrčka (Scaphoideus titanus) u Republici Hrvatskoj (FIS, svibanj 2025.)
Kemijska skupinaDjelatna tvarPripravakPrimjenaKarenca
  Sintetski piretroidideltametrinDecis 2.5 EC0,5 lit./ha (1x)K=21 dan
      esfenvaleratSumialfa SL0,03 % (1x)K=21 dan
cipermetrinCythrin Max, Cypgold60 ml/ha (1x)K=21 dan
tau-fluvalinatMavrik Flo, Evure0,3 lit./ha (2x)K=21 dan
ButenolidiflupiradifuronSivanto Prime0,5 lit./ha (1x)K=14 dana
NeonikotinoidiacetamipridMospilan SG 20250-375 g/ha (1x)K=14 dana
  Biljni insekticidipiretriniAbanto, Asset Five, Krisant, Pyregard, Pirecris0,75-0,9 lit./ha (2x)K=1-3 dana
azadiraktinNeemik Ten2,6 lit./ha (1x)K=3 dana
*Masne kiseline kalijevih soli*Flipper3-10 lit./ha (5x)K=OVP
*primjena od bubrenja pupova do pune zrelosti grozdova!

Od početka ili sredine mjeseca srpnja potrebno je u svim vinogradima (demarkirana područja)postavljati žute ljepljive ploče, kako bi se provjerio uspjeh godišnjeg usmjerenog suzbijanja američkog cvrčka. Veća brojnost odraslih oblika američkog cvrčka krajem srpnja, tijekom kolovoza ili početkom rujna upućuje na spoznaju da vlasnici vinograda nisu učinkovito suzbijali njihove ličinke 40-ak dana nakon završetka cvatnje (ili biraju manje učinkovite insekticide). Podatci u Tablici 1. koji pokazuju da je 2025. godine uhvaćeno značajno manje odraslih američkih cvrčaka u odnosu na prethodnu 2024. samo su dokaz da dosljedno suzbijanje širitelja zaraze na svim površinama s vinovom lozom daje očekivani rezultat.

Tablica 3. Osnovne značajke kemijskih skupina i “sistemičnih” djelatnih tvari insekticida registriranih za suzbijanje američkog cvrčka (navedeni u Tablici 2.):
Skupina spojevaOsnovne značajke djelatnih tvari
    butenolidiU grupu ubrajamo samo djelatnu tvar flupiradifuron (Sivanto Prime SC). U biljkama se prenosi ksilemskim provodnim snopovima (sistemični insekticid). Ima povoljni (eko)toksikološki profil. Toksičan je za pčele na osnovi akutne oralne izloženosti (ali na osnovi akutne kontaktne izloženosti za odrasle pčele nije otrovan). Ishrana polenom koji sadrži ostatke ovog insekticida može dovesti do trovanja pčela (ne koristiti ga prije ili tijekom cvatnje)!
    neonikotinoidiPo kemijskoj strukturi i načinu učinka slični nikotinu. Od 27.4. 2018. članice EU zabranile tri najčešće djelatne tvari (imidakloprid, tiametoksam i klotianidin) za sve poljoprivredne usjeve na otvorenom zbog negativnog učinka na pčele! Na tržištu je ostao samo acetamiprid – lokalni sistemik koji nije perzistentan u tlu. Slabije je djelotvoran na prohladnom (<10°C) i vrlo vrućem vremenu (>28°C)!
    botanički (biljni) pripravak (azadiraktin)Dobiva se ekstrakcijom iz indijskog jorgovana, te ima manji negativan utjecaj na okoliš, zdravlje ljudi i životinja u odnosu na kemijske insekticide. Širokog je spektra, te se smatra netoksičnim za oprašivače. Od ljeta 2024. registrirani pripravak za suzbijanje američkog cvrčka *Neemik Ten je prikladan za ekološku proizvodnju. Na kukce djeluju repelentno, ometa ishranu, djeluje kao regulator rasta i razvoja, ometa ovipoziciju i utječe na pokretljivost kukaca.
*osim pripravka Neemik Ten EC, na osnovi azadiraktina dopuštenje za primjeni u vinovoj lozi u našoj zemlji imaju još pripravci Azatin EC (registriran protiv cvrčaka, tripsa i grozdova savijača), te NeemAzal-T/S (registriran protiv filoksere ili trsov ušenac i običnog hrušta)!

Od prve pojave tipičnih simptoma fitoplazmatskih žutica u Međimurskom vinogorju protekle su 23 godine (autor teksta snimio neželjene promjene na europskoj vinskoj sorti Pinot sivi 4. rujna 2002. u Svetom Urbanu – slika 1), a pritom je neopravdano zanemaren razvoj ove karantenske bolesti na američkoj lozi (Otello, Noah, Clinton, Isabelle…) (slika 2 na dan 2. kolovoza 2013. u Selniščaku). Bez obzira na veličinu vinograda (ili brajdi uz okućnice) i vrstu vinove loze svi posjednici moraju nakon cvatnje narednih 30-40 dana barem 2-3 puta suzbijati cvrčke ili cikade. Snimio M.Šubić.

Naslovna foto: Shuttertsock

Prethodni članakOd grma do čaše: što trebate znati o uzgoju i preradi bazge
Sljedeći članakLipanj – vrijeme najveće snage, ali i važnih odluka za pčelare
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.