Likerska vina se nazivaju i pojačana, fortificirana ili desertna vina. Različiti izrazi povezani su s njihovim karakteristikama, pri čemu je najvažnija visoka alkoholna jakost, između 15 i 22 % vol. stvarnog alkohola. Ovaj tip vina rijetko se konzumira uz jelo, a poslužuju se uglavnom kao aperitiv ili na kraju obroka, kao digestiv.
Za proizvodnju likerskih ili pojačanih vina koristi se mošt u fermentaciji, vino ili mješavina oba proizvoda. Stvarna alkoholna jakost likerskih vina u prometu mora biti između 15 i 22 % vol. U procesu proizvodnje likerskih vina dopušteno je dodavanje neutralnog alkohola vinskog podrijetla, vinskog destilata ili vinjaka, koncentriranog mošta ili djelomično fermentiranog mošta iz prosušenih bobica grožđa.
Poznata likerska vina potječu iz različitih dijelova Europe s dugom vinarskom tradicijom, poput Portugala, Španjolske, Italije i Grčke u kojima je pojačavanje vina dodatkom alkohola nastalo iz potrebe da ih se zaštiti od kvarenja tijekom transporta u otežanim uvjetima, najčešće na brodovima.
Vina Porto
Porto vina, kao tipični primjer likerskih vina, imaju dugu povijest koja seže od 1756. g. Tada je regija Douro proglašena zaštićenom vinskom regijom. Porto (Vinho do Porto) je dobio ime prema gradu Porto, drugom najvećem gradu u Portugalu. U regiji Douro uzgaja se više od 30 sorata grožđa, uključujući crne i bijele sorte. Od odabranih crnih sorata, šest je najvažnijih za proizvodnju vina Porto, a to su: Touriga Nacional, Touriga Franca, Tinta Roriz, Tinto Cao, Tinta Barocca i Tinta Amarela, a od bijelih sorata najznačajnije su: Malvasia Fina, Viosinho, Donzelinho Branco i Verdelho. Porto je postao popularan u Engleskoj za vrijeme ratova protiv Francuske. Tada su francuska vina bila zabranjena, što je koristilo portugalskim vinarima. Britanci su u regiji Douro osnovali nekoliko vinarija (quintas), kako bi mogli nadzirati proizvodnju vina. Najpoznatije vinarije su: Calem, Croft, Taylor i Sandeman, koje djeluju još i danas.
Tradicionalno se Porto proizvodio gnječenjem grožđa u lagarima. Dobivena mlada vina prevozila su se rijekom u bačvama na brodovima (barcosrebeles) do podruma u Vila Nova de Gaia. Naime, vina su u bačvama dozrijevala u podrumima, do postizanja željene kvalitete. Tijekom transporta brodovima do Engleske, trgovci su u Porto dodavali vinski destilat, kako bi zadržali kvalitetu vina. Porto je najčešće crno i slatko, bogato i puno vino, ali postoje tipovi Porta dobiveni i od bijelog grožđa, kao i suhi ili polusuhi stilovi. Portu se dodaje vinski destilat s ciljem prekidanja fermentacije. Na taj način u vinu ostaje neprevreli šećer, a alkohol se povisuje na 18-20 % vol.
Stilovi Porta se općenito dijele u dvije grupe – oni koji dozrijevaju u bocama, u reduktivnim uvjetima i do 20 godina, i oni koji dozrijevaju u drvenim bačvama uz malu prisutnost kisika. To im nakon dugogodišnjeg dozrijevanja daje posebnu boju (tawny) i mekoću okusa. Prosječno, tri berbe od deset daju vina s oznakom godine. To su najbolja i najskuplja vina koja dozrijevaju i po nekoliko desetljeća, sva ostala nastaju uglavnom miješanjem različitih godišta.
Vino Madeira
Madeira je specijalno vino s istoimenog portugalskog otoka koje se proizvodi od bijelih (Verdelho, Sercial, Bual i Malvasia) i crnih sorata (Tinta Negra) grožđa, što određuje i stil vina koja mogu biti suha ili slatka, laganija ili teža, s 15-20 % vol. alkohola. Otok Madeira bio je glavna luka za prijevoz robe do Afrike, Azije i Sjeverne Amerike. Sredinom 17. st. većina proizvođača je u vino dodavala neutralni vinski destilat, kako bi se spriječilo kvarenja vina tijekom plovidbe.
Glavno obilježje proizvodnje ovih vina je maderizacija. To je tehnologija koja podrazumijeva zagrijavanje mladih vina vrućim zrakom na 35-70 °C i dugogodišnje dozrijevanje u drvenim bačvama uz prisutnost kisika. Dodatak alkohola čini ova vina jednim od najdugovječnijih pri čemu mogu mjesecima ostati nepromijenjena u otvorenoj boci. Dozrijevanje vina se provodi prema dva sustava, a to su: estufa ili canteiro.
Vina od sorte Tinta Negra uglavnom dozrijevaju putem estufa sustava, proces zagrijavanja, uvođenjem šipke s vrućom vodom u vino. Nakon postizanja temperature od 45 do 50 ℃, temperatura se održava minimalno šest mjeseci, pri čemu dolazi do fizikalnih, kemijski i biokemijski promjena u vinu, a samim time i do promjena organoleptičkih svojstava vina. Nakon zagrijavanja vina se hlade i pune u hrastove bačve i dozrijevaju minimalno tri godine, prije punjenja u boce. Estufa je komercijalna metoda, kojom se postiže prijevremeno starenje i ubrzavanje razvoje boje i arome Madeiravina. Nasuprot komercijalnoj metodi postoji i tradicionalna metoda (canteiro) koja daje najkvalitetnija Madeira vina, uglavnom od bijelih sorata grožđa. Vino se grije na temperaturi od 30 do 35 ℃, pod utjecajem sunca i uz vlažnost zraka od 70 %, tijekom 20 godina ili duže. Prije punjenja u boce vina se miješaju, bistre, stabiliziraju i filtriraju.
Sherry vina
Sherry odnosno Jerez vina, potječu s juga Španjolske iz istoimenog grada. Dobivena od prezrelog bijelog grožđa (Palomino, Pedro Ximénez i Moscatel) s bijele vapnenaste zemlje, Sherry vina najčešće imaju 12-15 % vol. alkohola.
Nakon fermentacije, vina se pojačavaju destilatom, klasificiraju i podvrgavaju dozrijevanju i sljubljivanju u solera sustavu, najmanje tri godine. Vina dozrijevaju u otpražnjenim bačvama pod slojem flor-kvasaca i utjecajem zraka. Solera podrazumijeva stavljanje novog vina u novu bačvu na početku niza od 3 do 9 bačava. Povremeno se 5-30 % vina prebacuje iz jedne bačve u drugu, tako da se ne kraju ciklusa u bocu puni samo dio vina iz posljednje bačve u kojoj se nalazi mješavina različitih godišta.
Postoji nekoliko tipova Sherry vina, od mlađih, laganijih i svjetlijih do starijih, snažnijih i tamnijih, odnosno tri glavna suha stila vina- Fino, Oloroso i Amontillado i slatko PX vino. Kombinacija tradicije i suvremenih tehnologija omogućila je bolju kontrolu kvalitete likerskih vina, očuvanje autentičnosti i prilagodbu zahtjevima modernog tržišta.
Izvor: Gospodarski kalendar
