Na Vinskoj shpitzi u zagrebačkom diWine baru vinoljupcima su se predstavili vinari Pelješca i Komarne te vina s dva susjedna, srodna, a ipak po mnogočemu različita vinogorja. Tom je prigodom okupljenim predstavnicima medija, vinskim profesionalcima, kao i ljubiteljima dobre kapljice predstavljena i manifestacija Dani otvorenih podruma, koja se na Pelješcu tradicionalno održava svakog prvog vikenda u prosincu – i tako već šesnaest godina.

Vinska shpitza je manifestacija koja se u diWine baru održava jedan do dva puta mjesečno, a svaki puta stavlja u fokus neku drugu vinsku destinaciju, stvarajući tako ne samo priliku za uživanje u dobrom vinu, već i snažan edukativni moment, objašnjava vlasnica bara Irena Lučić.

Posjetitelji Shpitze s lakoćom pamte vinarije, autohtone i tipične sorte, pa čak i značajne položaje, kad te informacije dobiju izravno od vinara, paralelno kušajući vina. Samim time raste i njihova vinska znatiželja kao i potreba da pobliže upoznaju, pa čak i posjete destinaciju iz koje dolazi vino koje im se toliko sviđa.

U diWine baru se tako predstavilo ukupno devet peljeških vinarija: Marlais, Putniković, Pelješki vrhovi, Edivo, Bezek, Matuško, Matković, Violić i Jurović, te dvije vinarije iz Komarne – Opus i Terra Madre. U ponudi vina, očekivano, prevladavali su plavci – hrvatska najznačajnija crna sorta, ujedno i autohtona, koja upravo na području Dubrovačko-neretvanske županije daje najbolje rezultate.

Vina Marlais i Matuško

Razvoj vlastitih vinskih brendova na Pelješcu

Pelješko vinogorje jedno je od tradicionalnih te svakako jedno od najznačajnijih vinogorja u cijeloj Hrvatskoj. Obuhvaća oko 850 ha pod nasadima vinove loze, od čega čak 90 % otpada na plavac mali, no ipak, s tendencijom povećanja nasada bijelih sorti (također autohtonih rukatca, pošipa i grka) u posljednjih nekoliko godina  s ciljem pružanja adekvatnog odgovora na zahtjeve tržišta koje sve više traži laganija, svježa vina. Na Pelješcu djeluje oko sedamdeset proizvođača vina, nekada udruženih u poljoprivredne zadruge, a danas sve odvažnijih u stvaranju vlastitih vinskih brendova. Valja istaknuti i dva vrlo značajna položaja – Dingač (45 ha) i Postup (60 ha), pri čemu je Dingač ujedno i najstariji Hrvatski vinski položaj pod zaštitom, zaštićen davne 1964. godine u Ženevi.

Vina Opus

Za razliku od Pelješca, Komarna, s koje pogled puca upravo na ovaj najjužniji hrvatski poluotok, kao i na reprezentativni Pelješki most – najmlađe je hrvatsko vinogorje. Nastalo je zahvaljujući dosezima moderne tehnologije; konkretno, tehnici melioracije krša, koja je omogućila da se na kamenoj podlozi dobije savršeno tlo za uzgoj vinove loze.

Nezaobilazna vinska destinacija

Komarna broji svega sedam vinarija, čija vina kvalitetom nimalo ne zaostaju za pelješkim susjedima, udruženih oko ideje ekološke proizvodnje – vrlo značajnog trenda za budućnost vinogradarstva.

Vinari udruženi u udruge Plavac mali i Pelješki vinski puti već dugi niz godina promoviraju vinski turizam poluotoka, stvarajući tako brend Pelješca kao nezaobilazne vinske destinacije za domaće i za strane turiste, istaknuo je legendarni promotor plavca malog Slobodan Rosić, koji je ujedno i organizator manifestacije „Dani otvorenih podruma“.

Otvoreni podrumi na rasporedu su od 1. do 3. prosinca 2023. Riječ je o trodnevnom slavlju u čast plavca malog – sorti koja je prehranila mnoge generacije vinara te koja je Hrvatsku dovela na vinsku mapu svijeta i tamo je desetljećima i održala. Riječ je uistinu o manifestaciji koju vrijedi posjetiti.

Vina Matković

Izvor i fotografije: Irena Lučić, diWine Croatia

Prethodni članak46 milijuna eura za provedbu lokalnih razvojnih strategija u ribarstvu
Sljedeći članakNa dionizijskom festivalu vina okrunjeni šampioni
Ivan Stupnišek, mag. ing. agr.
Rođen 1985. g. u Zagrebu, gdje završava osnovnu i srednju školu za dentalnog tehničara, te poslije pripravničkog staža u Stomatološkoj poliklinici Perkovčeva u Zagrebu upisuje preddiplomski studij Agroekologija na Agronomskom fakultetu, zatim diplomski studij Ekološka poljoprivreda i agroturizam koji završava 2012. g. Stručnu praksu i terenski rad obavlja na Zavodu za opću proizvodnju bilja u okviru projekta prof. dr. sc. Milana Mesića „Gnojidba dušikom prihvatljiva za okoliš“, Zavodu za voćarstvo (stručni projekt) te Zavodu za poljoprivrednu zoologiju (stručni projekt). Od 2014. urednik u Gospodarskom listu; autor nekoliko stručnih i znanstvenih članaka. Prijašnje radno iskustvo u DTC Sertić na radnom mjestu supervizora, B2B kampanje, ljudski resursi. U Stil pekarni radio kao prodajni predstavnik tijekom studija. U Interpunktu tijekom studija radio u marketingu (telesales), te u Bogadura grupaciji kao voditelj evenata za razne klijente. Služi se engleskim i osnovno španjolskim jezikom. Područja interesa: precizna i ekološka poljoprivreda, obnovljivi izvori energije, integrirana zaštita bilja, stočarstvo, peradarstvo, ljekovito bilje, nove tehnologije, PR i marketing, novinarstvo. Znanstvene publikacije: https://www.bib.irb.hr/pregled/profil/38362