Korovi nasadu vinove loze nanose izravne i neizravne štete. Izravne štete više su izražene u mladom nasadu jer korovi rastu brže od kulture te oduzimaju vodu, hraniva, prostor i svjetlo čime ometaju razvoj i etabliranje mladog nasada.

Neizravne štete od korova su brojne. Neke korovne vrste domaćini su uzročnicima bolesti, virusima i štetnicima koji parazitiraju na vinovoj lozi. Odlično su sklonište miševima, voluharicama i drugim štetnim glodavcima. Zbog usporenog provjetravanja i cirkulacije zraka u zakorovljenom vinogradu povoljni su uvjeti za razvoj biljnih bolesti.

Korovi visokog habitusa (kanadska hudoljetnica, loboda, šćir, osjak, slak i dr.) zasjenjuju vinovu lozu te oduzimaju svjetlost čime usporavaju zriobu grožđa. Na isti način sprječavaju dospijeće škropiva na nadzemnu masu vinove loze, odnosno ometaju kvalitetu aplikacije fungicida i insekticida. Tijekom obavljanja ručnih radova ometaju prolazak radnika kroz nasad i sl.

Iz navedenog je razvidno da je suzbijanje korova u vinogradu (i drugim trajnim nasadima) nužna mjera. Suzbijanje korova u vinogradu bitno se razlikuje od suzbijanja u jednogodišnjim kulturama i treba joj posvetiti posebnu pažnju.

Korovna flora vinograda

Zbog činjenice da je vinova loza višegodišnja (trajna) kultura, zakorovljuje ju veliki broj različitih korovnih vrsta koje se u ciklusima smjenjuju u vinogradu. Stoga korovnu floru vinograda s praktičnog gledišta dijelimo prema sezonskoj dinamici nicanja na tri aspekta:

– zimsko-proljetni korovi,

– proljetno-ljetni korovi i

– kasno ljetni, odnosno jesenski korovi.

Zimsko-proljetni, odnosno ozimi korovi u trajnim nasadima su, između ostalih, mišjakinja – Stellaria media, crvena mrtva kopriva – Lamium purpureum, pastirska torbica – Capsella bursa-pastoris, perzijska čestoslavica – Veronica persica, bršljanolisna čestoslavica – Veronica hederifolia, gorčica – Sinapis arvensis, kostriš – Senecio vulgaris, kamilica – Matricaria chamomilla , jarmen – Anthemis arvenis, obični grbak – Rorippa sylvestris, jednogodišnja vlasnjača – Poa annua, ljulj – Lolium temulentum, puzajuća petoprsta – Potentilla reptans, dobričica – Glechoma hederacea i ovisno o području uzgoja brojne druge vrste.

Spomenute vrste niču u jesen ili rano u proljeće. Tijekom zime sporo se razvijaju a za blagih zima prekrivaju cijelu površinu tla poput tepiha. Uglavnom već u rano proljeće završavaju svoj životni ciklus.

Budući da vinova loza u vrijeme pojave ovih korova miruje, u pravilu ne nanose nikakve štete. Čak što više, gustom korjenovom mrežom na nagnutom terenu priječe eroziju. Stoga ih nije potrebno suzbijati.

U skupinu proljetno-ljetnih i ljetnih korova pripada velik broj jednogodišnjih vrsta: loboda – Chenopodium album, šćir – Amaranthus retroflexus, visoka hudoljetnica – Erigeron canadensis, konica – Galinsoga parviflora, ptičji dvornik – Polygonum aviculare, uzlati dvornik – Polygonum lapathifolium, dvornici – Polygonum spp., crna pomoćnica – Solanum nigrum, tušt – Portulaca oleracea, svinjak – Sonchus oleraceus, kostrva – Echinochloa crus-galli, sivi muhar – Setaria glauca, zeleni muhar – Setaria viridis, svračica – Digitaria sanguinalis te nekolicina važnih višegodišnjih vrsta: osjak – Cirsium arvense, slak – Convolvulus arvensis, ladolež – Calystegia sepium, maslačak – Taraxacum officinale, poljska preslica – Equisetum arvense kopriva – Urtica dioica, štavelji – Rumex spp, pirika – Agropyron repens, troskot – Cynodon dactylon, divlji sirak – Sorghum halepense.

Proljetno-ljetni i ljetni korovi su za razliku od ozimih znatno višeg i jačeg habitusa zbog čega nanose znatno veće štete. Smjenjivanje i preklapanje pojedinih aspekata korova uglavnom ovisi o vremenskim prilikama i području uzgoja vinove loze. Proljetno-ljetni i ljetni aspekt korova u vinogradu nanose najveće štete nasadu.

Na osnovi prethodno navedenog, razvidno je da je proljetno-ljetni i ljetni aspekt korova potrebno suzbijati. Zbog dugog razdoblja pojave ovog aspekta korova, nije dovoljna jednokratna primjena herbicida. Potrebne su minimalno dvije aplikacije.

Ovisno o načinu uzgoja, odnosno načinu održavanja tla, herbicidi se primjenjuju širom ili u trake unutar reda ako se međuredni prostor održava na drugi način (zatravljivanje ili međuredna kultivacija). Iako su prema Uredbi EU 1107/2009, koja uređuje stavljanje na tržište sredstava za zaštitu bilja, posljednjih godina povučeni brojni (diklobenil, glufosinat, dikvat, parakvat i dr.) herbicidi namijenjeni za primjenu u vinovoj lozi, još uvijek je dovoljan broj herbicida (aktivnih tvari) dostupan za primjenu. To su: S-metolaklor, cikloksidim, flazasulfuron, fluazifop, flumioksazin, glifosat, kizalofop, napropamid, oksifluorfen, pelargonska kiselina, pendimetalin.

U cilju zadovoljavajućeg učinka na korove, navedene aktivne tvari treba poznavati s gledišta vremena primjene, načina djelovanja i spektra djelovanja (tablica 1).

Tablica 1. Vrijeme primjene, spektar i način djelovanja registriranih herbicida u RH

Važno je naglasiti da zbog dugačkog razdoblja vegetacije vinove loze i kontinuirane pojave korova nije dostatno jednokratno tretiranje korova. Ovisno o području uzgoja, s primjenom herbicida počinje se početkom nicanja kasno proljetnih i ljetnih korova. Drugo tretiranje se obavlja ovisno o učinku prvog tretiranja i nicanju novih jedinki korova.

Aplikaciju herbicida važno je obaviti na način da se izbjegne fitotoksični učinak osobito sistemičnih herbicida.

Nestručna i nepažljiva primjena herbicida može vinovoj lozi nanijeti značajne štete. Npr. glifosat je selektivan samo ako ne dospije na zelene djelove vinove loze. Lakše ga je primijeniti u vinogradima višeg uzgojnog oblika. Prije primjene potrebno je odstraniti mladice sa stabla vinove loze. Primjenu herbicida treba obavljati po mirnom vremenu bez vjetra. Ponekad tretiranje treba obaviti uz pomoć štitnika koji ne dopušta dodir škropiva sa zelenim dijelovima loze. Neki od registriranih herbicida nisu dopušteni za primjenu u nasadima mlađim od 3 – 4 godine, odnosno primjenjuju se nakon odrvenjavanja stabla vinove loze.

Izvor: Gospodarski kalendar