Svaki vinogradar zna da je rezidba jedan od najvažnijih agrotehničkih zahvata u vinogradu. Međutim, da bi rezidba bila pravilno obavljena, nije dovoljno samo uzeti škare i krenuti rezati – potrebno je razumjeti temeljno načelo na kojem počiva sva logika reza.
To načelo glasi: rodno je jednogodišnje drvo koje se razvilo iz dvogodišnjeg drva. Sve ostalo u rezidbi nadovezuje se na ovo pravilo, pa ga je vrijedno dobro razumjeti i zapamtiti.
Što vidimo na trsu u zimskom mirovanju?
Kad stojimo pred trsom vinove loze u mirovanju, dakle od otpadanja lišća u jesen pa sve do kretanja pupova u proljeće, pred nama se nalaze tri vrste drva. Staro drvo čini trajnu strukturu trsa, a predstavljaju ga stablo, krakovi i ogranci. To su dijelovi koji iz godine u godinu ostaju na trsu i koji ne rađaju, ali nose sve ostale dijelove.
Dvogodišnje drvo su prošlogodišnji reznici i lucnjevi, odnosno ono što smo prethodne sezone ostavili kao rodno drvo, a koje je u međuvremenu ostarjelo za jednu godinu. I konačno, tu je jednogodišnje drvo, odnosno rozgva ili prut. To su mladice izrasle u prošloj vegetacijskoj sezoni, koje su u međuvremenu odrvenjele i sazrele. Upravo ta jednogodišnja rozgva je ono što nas pri rezidbi najviše zanima, jer je jedina koja može biti rodno drvo.
Rodno drvo — što je i zašto rađa?
Rodno drvo je jednogodišnja rozgva koja je potjerala iz dvogodišnjeg drva – dakle iz prošlogodišnjeg reznika ili lucnja. Takva će rozgva u predstojećoj vegetaciji dati rodne mladice, a na njima će se razviti grozd. To nije slučajnost, već razlog leži u fiziologiji same biljke. Naime, u pupovima koji se formiraju na jednogodišnjoj rozgvi potjeraloj iz dvogodišnjeg drva diferenciraju se začeci cvati, koji se u povoljnim uvjetima razvijaju u grozdove.
Pri odabiru rodnog drva tijekom rezidbe ključna su tri kriterija. Debljina rozgve trebala bi biti između 7 i 12 mm, otprilike kao olovka. Neiskusni vinogradari često griješe tako što biraju što deblju rozgvu, misleći da će ona dati veći urod. Suprotno tome, deblja rozgva ima proširene „spužvaste“ provodne snopove koji primaju veće količine vode. Posljedica je povećana osjetljivost pupova na mraz pa već pri temperaturama od -12 do -15°C takvi pupovi mogu smrznuti. Deblja rozgva dat će i slabije rodne mladice. Jednako je nepovoljna i pretanka rozgva jer ukazuje na nedovoljnu zrelost i vegetativnu snagu.
Drugi važan kriterij je zrelost drva. Dobro dozrela rozgva prepoznaje se po karakterističnoj smeđoj boji, čvrstoći i po tome što se pri umjerenom savijanju ne lomi lako. Zelena, nezrela rozgva lošije prezimljuje i daje slabije rezultate. Treći kriterij je smještaj na trsu. Poželjno je da rozgva kreće što bliže mjestu račvanja na trsu ili trajnim krakovima, jer se time sprječava „bježanje” rodnog drva prema periferiji trsa i gubitak forme zadanog uzgojnog oblika.
Ovisno o broju ostavljenih pupova, rodno drvo dijelimo na kratko rodno drvo ili reznike (do 5 pupova) i dugo rodno drvo ili lucnjeve (6 i više pupova). Kod mješovitog reza, koji ima i kratko i dugo rodno drvo, prigojni reznik ima ulogu obnove. Iz njega će narasti mladice koje će nam u sljedećoj sezoni ponuditi izbor za novi lucanj i novi reznik. Lucanj je pak taj koji nosi glavni teret roda u tekućoj sezoni. U slučaju da nam uzgojni oblik sadrži samo kratko rodno drvo, reznici uz ulogu obnove uzgojnog oblika nose i sav urod pa je posebno važno da su potjerali iz dvogodišnjeg drva.
Nerodno drvo — što je i čemu služi?
Nerodno drvo je svaka rozgva koja nije potjerala iz dvogodišnjeg drva, već iz starog drva – dakle direktno iz stabla, krakova ili ogranaka. Takva rozgva u pravilu ne daje rod ili ga daje u zanemarivim količinama, jer u njezinim pupovima najčešće nisu diferencirani začeci cvati. Vizualno, razlika između rodne i nerodne rozgve nije uvijek očigledna, pa je presudno njihovo podrijetlo, odnosno s koje pozicije na trsu je krenula.
Međutim, nerodno drvo nije beskorisno. Jednogodišnja rozgva koja potjera iz starog drva nezamjenjiva je kada treba obnoviti ili pomladiti neki dio trsa. Ako je krak oštećen, bolestan ili je „pobjegao” predaleko od željenog mjesta na armaturi, rozgva iz starog drva može poslužiti kao osnova za njegovo vraćanje i korekciju. U takvim situacijama ona se ostavlja kao tzv. pričuvni reznik, koji će već sljedeće sezone dati rozgvu koja je rodno drvo i može poslužiti za ostavljanje novih elemenata reza.
Zašto je ova razlika toliko važna u praksi?
Cijela logika rezidbe zapravo je logika kontrolirane obnove. Pravilno vođen, taj ciklus osigurava stabilan prinos, kontroliranu bujnost trsa i dugotrajnu vitalnost vinograda.
Razumijevanje razlike između rodnog i nerodnog drva temelj je pravilne rezidbe i svega što iz nje proizlazi. Bez toga, lako dolazi do uobičajenih grešaka prilikom rezidbe. Jedna od najčešćih je upravo odabir nerodne rozgve za lucanj. Vinogradar je ostavi jer izgleda snažno i zdravo, ali na njoj se u idućoj sezoni neće razviti grozdovi ili će urod biti zanemariv. Druga česta greška povezana je s redoslijedom i položajem reznika i lucnja. Prigojni reznik uvijek mora biti smješten ispod lucnja. Naime, ako reznik ostavimo iznad lucnja, uzgojni oblik nepotrebno “raste” prema gore, trs “bježi” u visinu, a s godinama postaje sve teže upravljati njime i provoditi ostale agrotehničke mjere.
Treća pogreška odnosi se na broj pupova na rezniku. Na prigojnom rezniku trebaju ostati samo 2 pupa. Ako ih ostavimo više, obično potjeraju samo gornji pa nam uzgojni oblik opet nepotrebno „bježi“ u visinu. Zbog toga je preporuka svakom vinogradaru da prije nego što počne orezivati, prouči trs u cjelini, identificira što je dvogodišnje drvo, odakle je potjerala jednogodišnja rozgva i koja od njih ispunjava uvjete dobrog rodnog drva. Tek tada treba krenuti s rezom. Taj kratki predah i promišljanje višestruko se isplati u sezoni koja slijedi.
