Stručnoj javnosti i vinogradarima crna trulež (Guignardia bidwellii) je rjeđe poznata bolest koja je između dva svjetska rata opisana u okolici Splita i na otoku Krku, a u novije vrijeme je zabilježena tek sporadična pojava i štetnost u okolici Rijeke i na kvarnerskim otocima.
Značajna odstupanja višegodišnjih prosjeka temperature i oborina, uz izostanak preventivnih mjera zaštite u vrijeme primarnih zaraza do početka cvatnje vinograda, razlog su širenja crne truleži iz primorskih u kontinentalne hrvatske vinorodne regije. U nekim područjima Europe, Južne Amerike i sjeverno-istočnog dijela Sjedinjenih Država crnu trulež ubrajamo u ekonomski značajnije bolesti vinove loze. Poznata je još od 1804. godine na području Sjedinjenih Država (Kentucky), a već 1886. su zabilježene štete u rasponu 5-80 %, što ovisi o vremenskim uvjetima, osjetljivosti sorata i izvoru zaraze. Smatra se da je u Europu unesena 1885. godine, kad naknadno u nekim područjima Francuske uzrokuje ozbiljne štete, dok je u primorskom dijelu naše zemlje najviše stradala stara sorta jarbola.
Simptomi crne truleži u vinogradima
Skriveno razdoblje razvoja ove bolesti (inkubacija) nakon primarnih zaraza traje relativno dugo (do 20-ak dana), pa se prve neželjene promjene na lišću primijete nešto kasnije od plamenjače. Simptomi crne truleži (Guignardia) i plamenjače (Plasmopara) na grožđu u prvoj polovici srpnja naizgled su slični, ali znakovi bolesti na lišću se pritom jako razlikuju. Na lišću loze od crne truleži nastaju nepravilne pjega veličine 1-5 mm u promjeru, a može ih po jednoj plojci biti više desetaka. Od takvog se napada može osušiti cijeli list. Lisne pjege su svjetlo-smeđe boje, obrubljene tamnim rubom, a unutar pjega se razvijaju crne kuglice (piknidi – plodišta uzročnika bolesti). Ipak, ova bolest je najštetnija na bobama: u početku zaraze obično su napadnute samo pojedine bobe na grozdu, ali se u povoljnim uvjetima zaraza proširi na cijeli grozd.
Kod ranog napada bobe smežuraju i poprime smeđu boju. Kod zaraze starijih boba prvo nastaju žućkasto-smeđe fleke koje podsjećaju na palež od sunca i visokih temperatura. Bobe se naknadno osuše, smežuraju i dobivaju tamno-plavu ili tamno-ljubičastu boju. Uzročnik bolesti se održava tijekom zime u mumificiranim bobama na površini tla ili trulim grozdovima na trsju. Zimske spore (askospore) se oslobađaju rano u proljeće za kišnih dana (>0,3 mm) tijekom 4-5 tjedana. Zaraze su moguće u širokom rasponu temperatura 10-32°C, uz zadržavanje vlage na biljkama u trajanju 6-24 sata. Skriveno razdoblje (inkubacija) nakon prvih (primarnih zaraza) traje 16-20 dana. Obično se prvi simptomi pojave na najdonjim listovima. Ubrzo se u pjegama razviju plodišta (crne točkice – piknidi) koja su odgovorna za sekundarne ili naknadne infekcije tijekom vegetacije.
Za sekundarne zaraze dnevno treba >3 mm kiše, uz optimalne temperature 15-20°C. Crna trulež u proljeće ranije započinje svojim razvojem u usporedbi s plamenjačom i ne zahtijeva obilnije dnevne oborine. Pritom traži duže zadržavanje vlage na osjetljivom lisnom tkivu, pri čemu se bitno razlikuje od epidemioloških uvjeta prikladnih razvoju pepelnice (Erysiphe). Sekundarne zaraze nastaju nakon pojave prvih simptoma bolesti, a moguće kišno razdoblje tijekom srpnja i početkom kolovoza pogoduju istim.
Prilikom zimske rezidbe potrebno je ukloniti zaostalo trulo grožđe na trsju iz prethodne sezone, jer predstavlja osnovni izvor zaraze. Na osjetljivim sortama vinove loze najučinkovitije mjere zaštite dobivene su preventivnom primjenom fungicida. Već u vrijeme pojava prvih listića (stadij E) započinjemo aplikacijom učinkovitih pripravaka, ako očekujemo vremenske uvjete optimalne za primarne zaraze.
Koja sredstva smijemo koristiti?
U našoj su zemlji za suzbijanje crne truleži bobica registrirani neki bakarni fungicidi (npr. Airone SC, Bordoška juha Caffaro WP, Champion, Cuprablau-Z, Neoram), zatim neki površinski organski pripravci iz skupine ditiokarbamata i ftalimida (metiram, kaptan)(npr. u pripravcima Polyram, Captan WP 50, Kastor), te neki triazoli (npr. difenkonazol) (npr. u pripravcima Dynali i Difkor EC). U novije su vrijeme iz skupine strobilurina radi suzbijanja crne truleži boba u našoj zemlji registrirani neki pripravci na osnovi krezoksim-metila (npr. Sugoby i Quimera). Ukupno je registrirano 13 fungicida za suzbijanje crne truleži grožđa, ali broj pripravaka koje možemo u tu svrhu koristiti je značajno veći. Naime, premda nisu registrirani za suzbijanje crne truleži bobica u našoj zemlji, dobru zaštitu daju i brojni kombinirani fungicidi dopušteni protiv pepelnice i plamenjače vinove loze, a koji sadrže prethodno navedene djelatne tvari ili spomenute skupine fungicida!
U narednim sezonama tijekom zaštite vinograda od primarnih zaraza prije cvatnje treba izbjegavati korištenje mješavine (“tank-mix”) pripravaka koji su djelotvorni protiv plamenjače ili peronospore (Plasmopara) i pepelnice (Erysiphe), a istovremeno su njihove djelatne tvari u poljskim pokusima pokazale nedovoljnu djelotvornost na crnu trulež grožđa.
Izvor: Gospodarski kalendar
 je rjeđe poznata bolest koja je između dva svjetska rata opisana u okolici Splita i na otoku Krku.){kind=link}