Vinova loza je vrsta koja je prilično otporna prema suši i uspješno se uzgaja i u krajevima s relativno malom količinom oborina, nepovoljnim vodnim režimom i visokim temperaturama tijekom vegetacije.
To zahvaljuje dubokom prodiranju korijena u tlo. Također i činjenici da se količina vode u listovima vinove loze ne smanjuje znatno niti tijekom ljeta. Ipak, suvremeno vinogradarstvo podrazumijeva i osiguravanje dovoljne vlažnosti kao jedan od preduvjeta za redovit prirod i stabilnu kakvoću grožđa.
Kao sastavni dio biljke, voda je neophodna za većinu fizioloških procesa i sintezu organske tvari vinove loze. Osim samih oborina, vodeni status trsa ovisi i o drugim faktorima, kao što su vrsta tla, udio skeleta u tlu, dubina korijena, evapotranspiracija i lisna površina biljke.
Kad vinova loza treba najviše vode?
Iako se smatra da se vinova loza uspješno može uzgajati u uvjetima s godišnjom količinom oborina od 600 do 800 mm, od presudne je važnosti raspored oborina tijekom godine, jer količina vode potrebna lozi nije ista u svim fenofazama. Veće količine potrebne su neposredno prije pupanja vinove loze pa sve do razdoblja pred cvatnju, te prilikom intenzivnog porasta mladica i bobica.
Nedovoljna količina vlage u proljeće može oslabiti kruženje sokova te smanjiti pritjecanje mineralnih i proizvodnju organskih tvari. Tosmanjuje porast mladica, kao i cijelog trsa. Ako za vrijeme intenzivnog razvoja zelenih bobica nema dovoljno vlage, one će ostati sitne, čak i ako kasnije nastupi razdoblje s dovoljnom količinom oborina. Međutim, u takvim uvjetima grožđe, iako sitnijih bobica, može dobro dozrijeti i imati zadovoljavajuće parametre u vrijeme berbe.
Međutim, ako se razdoblje suše produži i na ljetu, često se uz sitne bobice s nedovoljno soka javljaju i problemi u dozrijevanju i nakupljanju šećera, jer uslijed slabog pritjecanja vode i mineralnih tvari dolazi do sušenja listova i usporavanja procesa fotosinteze. Sitnije bobice neupitno dovode do nižeg randmana, a kako je suša uglavnom povezana s visokim temperaturama, često se u grožđu javljaju i problemi s niskom razinom ukupne kiselosti. Kod crnih sorata dodatni problem je smanjeno nakupljanje tvari boje u kožici, pa su takva vina i slabije obojana u odnosu na ona iz godina s optimalnom vlažnosti.
Sorte stolnog grožđa imaju veće zahtjeve za vodom, pa nedovoljne količine vlage u tlu imaju izravan utjecaj na smanjenje kakvoće grožđa. Ona se manifestira u disharmoničnosti organoleptičkih svojstava stolnog grožđa, naročito u nepovoljnoj konzistenciji mesa, koja umjesto da je mesnata i hrustava, postaje razvodnjena. Sama bobica uslijed nedostatka vode postaje mekana i manje čvrstoće, neizražene obojenosti i maška, a okus i specifična sortna aroma neodređeni.
Često se problemi zbog suše u proljetnom dijelu godine ispolje tek naredne vegetacije, jer je zbog nedovoljne vlažnosti slabije formiranje začetaka cvatova u pupovima, što uvjetuje manji broj grozdova i slabiji prirod sljedeće godine. U ekstremnim slučajevima suše može doći do oštećenja pojedinih dijelova trsa, pa i uginuća cijelog trsa.
Sve izraženije štete od suše
U većini naših vinogorja u vinogradima na klasičnim vinogradarskim tlima količina oborina koja padne tijekom godine uglavnom je povoljnog rasporeda i zadovoljava potrebe vinove loze za vodom. Čak i u sušnim godinama kakva je bila 2022 g. u najvećem dijelu hrvatskih vinogorja nije bilo prevelikih šteta od suše.
Posljednjih se godina, uslijed posljedica klimatskih promjena i sve dužih sušnih razdoblja tijekom ljeta, u našim najjužnijim krajevima sve češće uočavaju znatne štete od nedostatka vlage i u budućnosti će biti potrebno razmisliti o mjerama prilagodbe na sve duža i intenzivnija razdoblja suše na tim lokacijama.
To se prije svega odnosi na izbor podloge i sorte. Podloge kao 140 Ruggeri ili 110 Richter poznate su po otpornosti na nedostatak vlage u tlu, a i sorte plemenite vinove loze znatno se razlikuju po svojoj otpornosti na sušu. Od uzgojnih oblika treba birati one koji razvijaju manje lisne mase i priroda po jedinici površine, kao što je račvasti uzgojni oblik „En gobelet“ koji se već stoljećima tradicionalno i koristi u našim najjužnijim krajevima. Osim toga, važno je i da je tlo na kojem se sadi vinova loza dobrog vodnog kapaciteta.
Ponekad sve to nije dovoljno, pa na takvim položajima treba razmisliti o investiranju u sustav navodnjavanja. Pri tome se nikako ne misli na povećanje priroda putem navodnjavanja, već na jedan ili dva (ili niti jedan, zavisno o godini) tretmana tijekom vegetacije da loza lakše prebrodi najkritičnije trenutke. Previše vlage neminovno dovodi do pada kvalitete grožđa, no s druge strane, štete od suše u samo jednoj godini na takvim lokacijama mogu po vrijednosti biti veće od cjelokupne investicije u sustav navodnjavanja.
Izvor: Gospodarski kalendar
