Od desetak vrsta unutar roda Kalmia, koju zovemo još i planinski lovor, u hortikulturi se najčešće koriste dvije: Kalmia latifolia – širokolisna i Kalmia angustifolia – uskolisna kalmija.
Kod nas su obje vrste još uvijek dosta nepoznate i vrlo rijetko ćemo ih sresti u prodaji i u vrtovima, no ipak se mogu pronaći u većim vrtnim centrima u proljetnoj sezoni. Sadnice ovih vrsta obično su dosta skupe jer je proces razmnožavanja i početnog uzgoja sadnica prilično kompliciran ili spor.
Kalmije su gusti zimzeleni grmovi, sjajnih, kožastih, zelenih listova. Uskolisna kalmija je nižeg rasta visine i širine do 1 metra, dok širokolisna u uzgoju naraste do 2,5 metra visine u povoljnim uvjetima. Rastu isključivo na kiselim do neutralnim tlima, na položajima u polusjeni i svijetloj sjeni, zaštićene od jakog podnevnog sunca. Najbolje uspijevaju u pjeskovito-ilovastim tlima, uskolisna kalmija preferira vlažna tla, dok širokolisna podnosi nešto suše tlo. Izvrsno podnose niske zimske temperature i obično nemaju mnogo problema s bolestima i štetnicima.
Obje su vrste najviše cijenjene u ukrasnoj hortikulturi zbog neobično atraktivnih cvjetova i cvjetnih pupova. Posebno se tu ističe Kalmia latifolia – širokolisna kalmija, s kultivarima u raznim bojama cvijeta i najpopularnijim dvobojnim cvjetovima. Cvatnja traje nekoliko tjedana, obično između svibnja i lipnja.
Neki od popularnijih kultivara širokolisne kalmije su ‘Minuet’, ‘Peppermint’ i ‘Black Label’, a od uskolisne najpoznatiji je kultivar ‘Rubra’.
Najčešće se primjenjuju za sadnju u skupinama ili kao soliterni grmovi, iako postoje i primjeri gdje se koriste za žive ograde. Iako se mnoge vrste koriste u medicinske svrhe, za razne primjene, svi dijelovi biljke su otrovni te stoga preporučamo oprez.
