Početkom i sredinom 1990-ih godina, bez praćenja populacije leptira grožđanih moljaca, većina je međimurskih vinogradara poduzimala šest do sedam primjena insekticida radi suzbijanja tri generacije ličinki koje su oštećivale cvjetne organe i bobice grozda.

Sustavnim praćenjem brojnosti leptira i procjenom štetnosti njihovih ličinki broj usmjerenih primjena insekticida je u razdoblju 1997.-2007. smanjen na samo dvije aplikacije protiv ljetne generacije ovih tehnoloških nametnika grožđa. Zbog otrovnosti insekticida koji su korišteni u vinogradima 1950-ih i 1960-ih godina (npr. arsenovi spojevi, klorirani ugljikovodici) obavezno se suzbijala prva ili prezimljujuća generacija gusjenica grožđanih moljaca neposredno prije početka cvatnje vinove loze.

Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih godina javljaju se nove eko-toksikološki prihvatljivije grupe insekticida; npr. regulatori razvoja kukaca, naturaliti, biološki pripravci na osnovi spora i toksina bakterije Bacillus thuringiensis kurstaki. Tako je moguće vrlo učinkovito suzbijati drugu ili ljetnu generaciju ličinki grožđanih moljaca.

Suzbijanje širitelja zlatne žutice

Među najvažnije neželjene organizme koji posljednjih nekoliko sezona ugrožavaju uspješan uzgoj vinove loze ubrajamo zlatnu žuticu (Grapevine flavescence dorée). Od prvog nalaza 2013. godine u Železnoj Gori, ova se karantenska bolest u narednih pet godina proširila cijelim Međimurskim vinogorjem. Zlatna žutica se aktivno prenosi zaraženim cjepovima (“skrivene zaraze”) i prirodnim širiteljem – kukcem iz skupine cikada. Njega zovemo američki cvrčak (Scaphoideus titanus).

Ovaj štetnik prezimi kao zimsko jaje, najčešće ispod kore dvogodišnjeg drva vinove loze. Znanost i struka još ne poznaju i ne propisuju izravne mjere suzbijanja uzročnika bolesti smještenog u žilama vinove loze, već se provode posredne mjere zaštite; sadnja zdravstveno ispravnih cjepova, uklanjanje zaraženog trsja iz nasada ili krčenje jače zaraženih vinograda (bolesno >20 % trsja), te suzbijanje prirodnog širitelja zlatne žutice – američkog cvrčka.

Kemijsko suzbijanje američkog cvrčka u vinogradu može biti uspješno. Štetnik ima jednu generaciju godišnje i gotovo uvijek se zadržava na vinovoj lozi. Tek zadnjih 15-ak godina istraživanja su pokazala da američki cvrčak obitava i na drugim biljnim vrstama: npr. Clematis, Ranunculus, Trifolium. Svakako se preporučuje nakon cvatnje vinograda (sredina ili kraj lipnja) do sredine i/ili kraja srpnja obaviti barem 2-3 usmjerena tretiranja protiv ličinki američkog cvrčka; suzbiti što više ličinki prije nego se razviju pokretniji odrasli oblici cvrčka koji šire zarazu unutar nasada i između susjednih vinograda.

VAŽNO: Većina (80 %) u našoj zemlji dopuštenih pripravaka za suzbijanje američkog cvrčka spada u skupinu sintetskih piretroida (npr. Cythrin Max, Decis EC, Sumialfa FL, Mavrik FLO) ili botaničkih (biljnih) piretrina (Abanto, Pyregard, Krisant, Asset Five, Direkt Green).

Učinkovitost i primjena insekticida

Sintetski piretroidi se brzo “razgrađuju” na temperaturama >28°C. Učinkovitost im pritom nije veća od 40 %. Primijeniti ih nakon zalaska sunca ili rano ujutro 2 sata prije izlaska sunca. Sukladno Nacionalnom akcijskom planu za postizanje održive uporabe pesticida i propisima iz integrirane zaštite bilja primjena sintetskih piretroida nije dopuštena u višegodišnjim nasadima (vinogradima, voćnjacima) (ili je ograničena posebnom odlukom samo jednom godišnje na istoj površini).

Također, sintetski i botanički (biljni) piretroidi nisu selektivni na prirodne neprijatelje. U 2022. prestaje dopuštenje i počinje povlačenje s tržišta indoksakarbu (Avaunt). Isti pokazuje samo slabije sporedno djelovanje na američkog cvrčka (učinkovitost 45-55 %). Od 2022. dopuštenje za suzbijanje američkog cvrčka je dobio insekticid Sivanto Prime, ali isti ne pokazuje djelotvornost na grožđane moljce!

Tablica 1. Insekticidi dopušteni u Republici Hrvatskoj za suzbijanje američkog cvrčka, a koje Naredba propisuje primijeniti dva-tri puta u svim demarkiranim područjima i svim rasadnicima gdje je prisutan vektor (FIS, svibanj 2022.)

  Kemijska skupina  Djelatna tvar  PripravakPrimjena (najviše tijekom 1 sezone)  KarencaUčinak na grožđane moljce
  sintetski piretroidi (SP)deltametrinDecis EC0,5 lit./ha (1x)21 danDa
esfenvaleratSumialfa SL0,03 % (1x)21 danDa
cipermetrinCythrin Max60 ml/ha (1x)21 danDa
tau-fluvalinatMavrik FLO0,3 lit./ha (2x)21 danDa
*biljni piretrinipiretriniPyregard, Krisant, Asset Five, Direkt Green, Abanto0,7-1 lit (2x)1-3 danaDa
*masne kiseline kalijeve soliFlipper3-10 lit./ha (5x)***OVPNe
oksidiazini**indoksakarb**Avaunt SC0,25 lit./ha (3x)10 danaDa
butenolidiflupiradifuronSivanto Prime0,5 lit/ha (1x) 14 danaNe
*prikladno za ekološku proizvodnju; **sredstvu je ukinuta/istekla dozvola 19.3. 2022., krajnji rok za prodaju zaliha je 31.7. 2022., a krajnji rok za primjenu zaliha je 19.9. 2022.; ***OVP=karenca je ograničena vremenom primjene!

 class=

Abanto i Direkt Green su identični proizvodi, tj. to je jedan te isti proizvod samo s novim imenom. Abanto je originalno ime proizvođač „Industras Afras“, te kao takvog na tržište ga stavlja tvrtka NOVAG, od 2021 godine. U međuvremenu je tvrtka NOVAG zaštitila ime Direkt Green. Tako je od ove sezone Abanto pod imenom Direkt Green i može se nabaviti u poljoljekarnama na našem tržištu.

Uvođenje bioloških mjera

Zahvaljujući projektu iniciranom od Agronomskog fakulteta Zagreb i Međimurske županije, te sufinanciranom iz Ministarstva poljoprivrede, tijekom 2011. i 2012. provedeno je znanstveno istraživanje u našim voćnjacima i vinogradima “Primjena biološke zaštite od važnijih štetnika jabuke i vinove loze u Međimurju“. Primarni cilj projekta je uvođenje biološke mjere zaštite, radi čega treba prepoznati najčešće prirodne neprijatelje ključnih štetnih organizama te im osigurati stanište i razvoj. U međimurskim nasadima (jabuka i vinova loza) prisutna su dva važna prirodna neprijatelja: korisna stjenica (Orius sp.) i mrežokrilka (Nineta flava). Oni imaju važan utjecaj na smanjenje populacije čestih štetnika u voćnjacima i vinogradima (crveni voćni pauk, lisne uši, lisne buhe, tripsi, štetne gusjenice).

Tablica 2. Dva ključna korisna organizma (“prirodni neprijatelji”) za biološku borbu protiv čestih nametnika u međimurskim vinogradima

Korisni organizamOpis
korisna stjenica Orius sp. (Anthocoridae)Grabežljivu stjenicu Orius iz porodice Anthocoridae ubrajamo među najvažnije prirodne neprijatelje brojnih štetnika. Glava stjenice je tamna (crna), a ticala su žućkasta. Pokrilje je žuto-smeđe, a ventralna (donja) strana tamne boje. Naše stjenice imaju malo tamniji četvrti članak ticala. Duljina tijela je svega 2,5 mm. Najbrojnija je od lipnja do jeseni.
mrežokrilka ili zlatooka Nineta flava (Neuroptera)Odrasli oblici mrežokrilke ili zlatooke imaju nježno tijelo zelene boje, s dugim mrežastim krilima raspona 25-30 mm. Prezime odrasle jedinke, a ženke polažu jaja na tankoj niti. Ličinke su grabežljivci, imaju izduženo mekano tkivo, narastu do 15 mm. Usni ustroj je u obliku kliješta, vrlo su pokretljive i brze, a hrane se lisnim ušima. Masovno se javljaju od kraja lipnja do jeseni.

Grabežljive stjenice (Orius sp.) su vrlo mali kukci (2,5 mm) koje rijetko vidimo golim okom u vinogradima. Štetnim se kukcima hrane odrasle stjenice i ličinke. Usni ustroj je građen u bodlju, kojom sišu sokove iz svoje žrtve. Njihove ličinke za života unište 300-600 crvenih pauka, a odrasli stotinjak. Smatra se da pri omjeru jedne stjenice na 800 crvenih voćnih pauka (Panonychus) nema opasnosti od množenja štetnika. Grabežljiva stjenica je prisutna u međimurskim nasadima tijekom cijele vegetacije, a najviše od lipnja do jeseni.

Korisna vrsta Nineta flava iz skupine mrežokrilki (red Neuroptera) je mnogo poznatija jer odrasle oblike vidimo u vinogradima ili u zatvorenim prostorima (u proljeće se skupljaju s unutrašnje strane prozora zgrada smještenih uz zelenilo). Odrasle mrežokrilke se hrane nektarom, a ističu se načinom odlaganja jaja: na nitima dugim 5-11 mm (time su jaja zaštićena od drugih grabežljivaca koji prolaze ispod niti). Ličinke su grabežljive s usnim ustrojem u obliku kliješta, a za svog razvoja konzumiraju 200-500 odraslih lisnih uši ili 30-50 crvenih pauka.

Opisane dvije najvažnije korisne vrste prirodnih neprijatelja (Orius, Naneta) su osjetljive na neke insekticide (npr. sintetske i biljne piretroide), poglavito ako ih koristimo u ljetnom razdoblju (lipanj, srpanj) (vidi Tablicu 1.). Upravo tada u vinogradima suzbijamo američkog cvrčka (Scaphoideus) i drugu generaciju uzročnika “crvljivosti grožđa” – gusjenice grožđanih moljca (Lobesia). Prema vlastitim praćenjima populacija leptira pepeljastog grožđanog moljca (Lobesia botrana) u središnjem dijelu Međimurskog vinogorja je posljednjih pet godina porasla 20 %.

Osim klimatskih promjena, glavni razlog tome je primjena neselektivnih insekticida na dominantne prirodne neprijatelje u vinogradima prilikom suzbijanja američkog cvrčka. Stoga kod odabira insekticida pri suzbijanju američkog cvrčka valja tražiti “nova rješenja” putem postranog učinka selektivnijih pripravaka na prirodne neprijatelje, a registriranih za primjenu u našim vinogradima (npr. Sivanto Prime, Movento SC, Closer SC). Ali, isti ne suzbijaju grožđane moljce! U protivnom, jače “crvljivo grožđe” zbog napada ljetnih gusjenica grožđanih moljaca naknadno će biti jače zaraženo uzročnicima truleži i plijesni (Botrytis).

Ekološko rješenje za američkog cvrčka

Zlatna žutica vinove loze najopasnija je bolest vinove loze u Europi. Za njeno širenje odgovoran je prirodni vektor, američki cvrčak (Scaphoideus titanus), koji je prenosi hranjenjem sa zaraženih na zdrave trsove. Preventivne mjere sprečavanja zaraze sastoje se u suzbijanju američkog cvrčka insekticidima u najmanje dva, prema potrebi tri tretiranja; početno nakon cvatnje.

Pyregard® je visoko učinkovit biološki insekticid širokog spektra djelovanja koji savršeno rješava američkog cvrčka. Namijenjen je suzbijanju štetnika u voćarstvu, vinogradarstvu i povrćarstvu, a njegova baza je prirodni piretrin (4%). Kontaktnog je djelovanja, te u početku izaziva paralizu, slijedi smrt štetnika. Karakterizira ga brza učinkovitost u kontroli brojnih štetnika, a zbog kratkog djelovanja idealan je za uporabu u blizini korisnih kukaca. Tretiranje se obavlja kod prve pojave štetnika u ranim jutarnjim ili kasnim večernjim satima.

 class=

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakVoćari, mijenjajte loš sortiment jabuke!
Sljedeći članakKritika na sve aspekte stočarske proizvodnje
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.