U današnje vrijeme kad je u voćarstvu trend korištenja slabo bujnih podloga, primjena armature (podupiruće strukture) u intenzivnim voćnjacima je neizostavna mjera. Naime slabo bujne podloge smanjuju bujnost plemke. U isto vrijeme su odgovorne za visoke prirode po jedinici vegetativne površine. Zbog toga je voćka pod velikim opterećenjem i potreban joj je potporanj koji bi je rasteretio.
Osim osiguranja stabilnosti voćaka, armatura u voćnjaku se koristi i u svrhu lakšeg formiranja uzgojnog oblika, osiguranja bolje dostupnosti sunčeve energije te lakšeg upravljanja voćnjakom. Boljim izlaganjem sunčevoj svjetlosti općenito se povećavaju prirodi te kvaliteta i uniformnost plodova. Armatura bi trebala biti dizajnirana tako da traje onoliko dugo koliki je i eksploatacijski vijek voćnjaka. Ona predstavlja njegov integralni dio. Ako dođe do njenog propadanja ili oštećenja teško se mijenja. Navedeno može u konačnici dovesti do problema u rastu voćaka i smanjene produktivnosti.
Koje faktore uzeti u obzir pri postavljanju armature?
Prilikom instalacije armature postoje mnogi faktori koje treba uzeti u obzir. Npr. dubina tla, tip tla, vlaga u tlu i instalacijska metoda. Iskretanje stupova može biti vrlo teško popraviti te je stoga navedeno najbolje prevenirati s dobrim odabirom stupa i pravilnim postavljanjem. Uobičajeno, pjeskovita tla imaju manju otpornost od glinenih. Slično, što je mokrije tlo potrebno je manje opterećenje da se prevrne armatura. Armatura može biti u različitim oblicima, a najčešće je u primjeni individualni oblik (npr. kolci) ili stupovi sa žicama.
Individualni kolci za podupiranje individualnih stabala bez žice predstavljaju jednostavnu tehnologiju koja se vrlo lako može primijeniti u amaterskim voćnjacima. U navedenom slučaju kolac 3 m dugačak bi trebao biti ukopan u tlo 60 cm, a postavljen otprilike 15 cm od stabla. U blizini tla u kolac se može zabiti čavao i koristiti za povijanje skeletnih grana putem veziva. Ako se koriste metalne cijevi za podupiranje stabala, tada je potrebno postaviti veće i jače potpornje u regularnim intervalima kroz red na vrhu kojih se veže žica. Individualne metalne cijevi se povežu sa žicom kako bi dobili dodatnu potporu.
Drugi i najčešći oblik je korištenje stupova povezanih sa žicom na koju se oslanja voćka. Način projektiranja i postavljanja armature ovisit će o visini uzgojnog oblika i opterećenju prirodom. Ne preporučuje se da redovi budu dulji od 150 m. Ovakav oblik potpornja sastoji se uglavnom od sljedećih elemenata: sidra, rubnih stupova, stupova u redu, žice, zatezača, kopči itd. Sidro je rubni dio sustava, a prenosi značajan dio opterećenja žica u tlo. Potrebno je ostaviti dovoljno mjesta od sidra do rubnog stupa kako bi ono obnašalo svoju funkciju. U mnogim voćnjacima se u navedenom slučaju radi greška (npr. u nekim slučajevima je prisutan razmak od samo 1,5 m). Razmak treba biti barem onoliki kolika je visina stupa.
Osnova za sidrenje treba biti usmjerena prema rubnom stupu. Preporuča se da sidra budu mehanički ubušena u netaknuto tlo. Ona bolje odolijevaju izvrtanju nego ona koja su postavljena u već iskopanu rupu te potom zatrpan zemljom. Međutim, potrebno je imati na umu da je mehanički ubušena sidra teže, vremenski zahtjevnije i skuplje instalirati. Sidra dolaze sa šipkama razne duljine. Duljina od 0,9 m je zadovoljavajuća za kratke redove, duljina od 1,2 m za standardne redove. Duljina od 1,5 m je zadovoljavajuća za dulje redove gdje je dosta velik pritisak na žicu. Promjer šipke može varirati od 16 do 19 mm.
Može se koristiti tanjur od 15,5 cm, ali za dulje redove ili na pjeskovitim tlima potrebno je koristiti tanjur od 20,5 cm. Ako se koriste sidra koji idu u bušene rupe ona moraju biti barem 1,2 do 1,5 m dugačka, s promjerom šipke od barem 19 do 22 mm i s barem 150 mm širokim tanjurom pri bazi kako bi se sidro oduprlo izvrtanju ili savijanju. Rubni stupovi predstavljaju jedan od najosjetljivijih dijelova sustava. Opterećenje koje je prisutno na žicama završava na njima te ih pokušava povući prema standardnim stupovima u redu. Rubni stupovi se postavljaju stoga tako da su nagnuti za 15 do 18° od vertikalnog položaja prema sidru.
Za rubne stupove preferiraju se drveni borovi (Pinus contorta) impregnirani pod tlakom. Također, mogu se koristiti i ostali, kao betonski (s armaturom) itd. Preporučuje se da drveni stupovi budu debljine 15 cm, a prema nekim izvorima debljina i od 10,1 do 12,5 mm je zadovoljavajuća. Stupovi debljine 12,5 cm su 50 % jači od onih debljine 10 cm. Obično su visine 4,2 m (tada su stupovi koji se postavljaju unutar reda visine 3,6 m). U tom slučaju trebali biti ukopani u tlo 1,2 m.
Visina stupova ovisi od uzgojnog oblika
Povećanjem ukopanog dijela stupa za 1/3 udvostručuje se otpornost stupa na iskretanje. Isto kao i kod sidra, kod stupova kod kojih je to moguće preporuča se da budu mehanički zabijeni u netaknuto tlo. To ih čini barem 50 % otpornijima na prevrtanje u odnosu na one kod kojih je prvo rupa iskopana. U tom slučaju „uski“ dio stupa ide prvo u tlo. Nakon rubnih stupova sljedeći dio sustava su stupovi unutar reda voćaka. Oni se za razliku od rubnih stupova postavljaju vertikalno. Razmak između stupova unutar reda je bitan zbog podnošenja opterećenja cijelog sustava. On ovisi o podlozi, duljini reda, visina stabla i uvjetima u tlu.
Razmak ne bi trebao biti veći od 10 m. Navedeni stupovi su tanji od rubnih, a preporučeno je da budu debljine 10 cm. Obično su visoki 3,6 m (u tom slučaju rubni stup treba biti visine 4,2 m). Tada moraju biti ukopani u tlo barem 0,9 m. Visina stupova ponajprije ovisi o visini uzgojnog oblika. Mogu se primijeniti i veći stupovi od navedenih. Međutim, to značajno povećava troškove te ih je potrebno dublje u tlo zabiti. U nekim slučajevima znaju se koristiti i da pri vrhu nose mrežu. U tom slučaju koriste se stupovi visine 4,9 m koji se radi dobrog učvršćivanja u tlo zabijaju na dubini od 1,2 m.
U tom slučaju ostaje dovoljno mjesta iza posljednje gornje žice za postavljanje mreže. Kroz navedene stupove se provlači žica na koju se oslanjaju voćke. Korištenje žice visoke čvrstoće se preporuča jer se povećava životni vijek i smanjuje održavanje. Nekoliko faktora utječe na opterećenje žice masom. To su: bujnost podloge kao i uzgojni oblik, prirod, razmak između žica i njihova napetost. Osim toga što je viši položaj žice i veći prirod to je teže podnijeti navedeno opterećenje. Uzimajući u obzir fizička i mehanička svojstva žice, optimalna debljina žice bi trebala biti 2,5 mm.
Žice s većim promjerom imaju dodatnu masu i veću cijenu po metru. Žice manje debljine imaju kraću otpornost na atmosfersku koroziju. Žica bi trebala imati minimalnu rasteznu čvrstoću od 12,6 kg/cm2 i minimalnu snagu lomljena od 626 kg. Da bi se produžio vijek trajanja žice ona mora biti pocinčana. Vrsta pocinčavanja, ili masa cinkovog premaza na žici, može značajno utjecati na vijek trajanja. Preporučena vrsta pocinčavanja za žice unutar reda bi trebala biti Klasa 3. Broj redova žice ovisi o uzgojnom obliku i opterećenju koje trebaju podnijeti, a ograničen je visinom stupova. Najčešće je najniža žica na visini od 60 do 90 cm od tla (ovisno o uzgojnom obliku). Svaka sljedeća je 60 do 70 cm iznad prethodne.
Vršna žica može biti zakvačena na vrh stupa, ali se preporuča da je barem 10 cm ispod vrha stupa. Najniža žica se obično koristi da nosi cijevi za navodnjavanje. Obično su tri do četiri reda žica, a može ih biti i više. Međutim, tada i stupovi moraju biti znatno veći (4,3-4,9 m). Žice bi trebalo napeti do sile od 14,00 – 17,6 kg/cm2 kako bi mogle podnijeti teret priroda bez uvijanja. Ako se žica napinje za vrijeme vrućeg dana tijekom ljeta treba imati na umu da će u navedenom slučaju kada dođe zima to biti značajno veća sila napinjanja. Treba se također paziti da se žica ne zategne previše jer će doći do pucanja. Čim provodnica dođe do prve žice potrebno je koristiti kopče kako bi se pričvrstila na žicu. Svaka žica koja ide iz sidra prema zadnjem stupu treba biti jaka kao kombinirana snaga svih žica u redu.
Ako na primjer tri žice u redu debljine 2,5 mm sa snagom lomljenja 626 kg svaka, tada žica koja ide prema sidru treba imati snagu lomljenja veću od otprilike 1880 kg te biti jača od svih njih skupa. Tu se događa glavna pogreška kad žica koja vodi od zadnjeg stupa do sidra bude ekvivalenta onima u redu. Znači ta žica mora biti jača, ili sve žice se mogu nastaviti nakon zadnjeg stupa i skupa vezati za sidro, ali je u navedenom slučaju više posla. Stoga preporuča se korištenje visoko naponske žice debljine od 3.2 mm do sidra.
