Bajam, Prunus amygdalus, sredozemna je voćna kultura koja pripada porodici ružovki (Rosaceae). Bajam se u RH još naziva i badem, mendula, slatki bajam ili slatki badem. U prvom dijelu članka objavili smo prvi dio članka o bolestima bajama. Slijedi nastavak.

Bajam je jedina vrsta iz roda Prunus koja se uzgaja isključivo za iskorištavanje jezgre (sjemenke). Poradi navedenog, bajam se klasificira kao orašasti plod, a ne koštičavo voće. Više od 90 % tržišnih potreba RH za bajamom zadovoljava se uvozom iz drugih zemalja. Stoga je posljednjih 20-ak godina povećan interes za sadnjom većih komercijalnih nasada bajama, ponajviše u srednjoj Dalmaciji i Istri. Isto tako danas nije neuobičajeno da se nasadi bajama podižu i u istočnoj Hrvatskoj. Tamo se mogu vidjeti nasadi veći od dva hektara i stariji od 12 godina.

Prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju za 2023. godinu u RH je bilo prijavljeno 1.150 hektara nasada bajama (1.282 gospodarstva). Od toga je u istočnoj Hrvatskoj (pet slavonskih županija), bilo prijavljeno 75 hektara nasada bajama (70 gospodarstava).

Nakon što smo u prošlom broju opisali palež cvijeta i sušenje grančice, te sušenje pupa i izbojaka,  još dvije najznačajnije bolesti bajama u proizvodnji u Hrvatskoj su antraknoza i gljivični rak bajama.

Antraknoza bajama

Antraknoza bajama, lat. Colletotrichum acutatumčiji je uzročnik gljivica Colletotrichum acucatum, trenutno je jedna od najznačajnijih bolesti bajama u mediteranskom bazenu, Kaliforniji i Australiji. Iako su prvi simptomi bolesti otkriveni 1896. godine na Sardiniji, gljivica tijekom 19. i 20. stoljeća nije pravila značajnije štete u nasadima bajama.

Međutim, početkom 21. stoljeća naglo dolazi do njezine reaktivacije kao opasne bolesti. Vrlo je brzo postala čimbenik koji značajno ograničava komercijalno proizvodnju bajama. Razlozi ove reaktivacije patogena nisu još potpuno razjašnjeni, ali se kao uzroci smatraju klimatske promjene u mediteranskom bazenu koje su omogućile sadnju bajama u potpuno novim klimatskim, edafskim i orografskim uvjetima. Dobar primjer za ovu tvrdnju je i sadnja nasada bajama posljednjih 12 godina u istočnoj Hrvatskoj i Mađarskoj.

Simptomi bolesti

Antraknoza se uglavnom primjećuje na plodovima bajama, a rjeđe mogu biti zahvaćeni i cvjetovi, listovi i rodne grančice. Najuočljiviji simptomi uočavaju se na plodovima bajama u obliku udubljenih, okruglih, narančasto-smeđih lezija promjera 5-12 mm s obilnim narančastim smolotokom. Zaraženi plodovi se suše i mumificiraju te otpadaju sa stabala tijekom ljeta.

Tipični početni simptom zaraze ploda Antraknozom
a) lezije na plodovima s narančastim smolotokom.
b) potpuno uništeni plodovi, listovi i rodna grančica tijekom kasnog ljeta.

Manji broj zaraženih i mumificiranih plodova ostaje na stablima sve do proljeća iduće vegetacijske sezone. Glavni su izvor inokuluma za ostvarivanje primarnih zaraza. Sekundarni simptomi očituju se u nekrozi lišća i posljedično prijevremene defolijacije, nekrozi mladih izbojaka i grančica, a kod jače zaraženih stabala dolazi do odumiranja pojedinih skeletnih grana.

Zaštita bajam od bolesti

Mjere zaštite bajama od antraknoze su složene. Provođenje preventivnih mjera je posebno važno jer se gljivica nakon primarne zaraze polako širi i udomaćuje u nasadu.

Ako se izostankom provođenja preventivnih mjera ne spriječi višegodišnje širenje inokuluma, u povoljnim agroekološkim uvjetima patogen će u nasadima bajama pričiniti velike štete. O ovoj činjenici bi posebno trebali voditi računa voćari u RH. Preventivne mjere odnose se na pomotehniku – sanitarna rezidba, uklanjanje mumificiranih plodova iz zaraženih grana iz nasada. Pravilnom rezidbom i uzgojnim oblikom potrebno je prozračivati krošnju kako bi se spriječilo zadržavanje vlage unutar krošnje što otežava širenje bolesti.

Od kemijskih mjera zaštite učinkoviti su samo preventivni fungicidni tretmani u cilju prevencije primarnih i sekundarnih (ljetnih) zaraza i trebali bi se provoditi samo kao nadopuna agrotehničkim mjerama. Kurativni fungicidni tretmani za sada dostupnim aktivnim tvarima apsolutno su neučinkoviti. Recentna istraživanja u Kaliforniji i Španjolskoj pokazala su kako su aktivne tvari: klorotalonil, fenbukonazol, propikonazol, tebukonazol, iprodion, mankozeb, tiofanat-metil, azoksistrobin, piraklostrobia, boskalid i folpet, pokazale vrlo dobru preventivnu zaštitu nasada bajama.

Potpuno mumificirani mladi plodovi bajama kao posljedica rane zaraze antraknozom

S preventivnim fungicidnim tretmanima treba započeti u fenofazi bijelih balona ili kada je 5 – 10 % cvjetova otvoreno. U slučaju vlažnog i kišovitog vremena tretmani se provode u vremenskim intervalima od 10-14 dana. Prema FIS-u, u RH nemamo fungicidnih pripravaka registriranih za suzbijanje antraknoze bajama, iako je pripravak Signum (piraklostrobin + boskalid), registriran u bajamu za suzbijanje paleži cvijeta i mladica (Monilinia spp.) i šupljikavost lista (Wilsonomyces carpophilus).

Gljivični rak bajama

Patogena gljivica (Neofusicoccum parvum), koja izaziva gljivični rak, pripada skupini vrlo opasnih i žestokih patogena iz porodice Botryosphaeriaceae. Ove gljivice izazivaju nekrozu i odumiranje (rak) provodnih tkiva debla i skeletnih grana na više od 150 vrsta voćaka, šumskog i ukrasnog drveća. Najčešće se radi o kompleksu bolesti koje izazivaju vrste Aplosporella, Botryosphaeria, Neofusicoccum i dr. Navedeni patogeni redovito „prate jedni druge“ u zaraženim nasadima. Za sada je vrlo teško odrediti koja je vrsta primarni patogen u analiziranom biljnom materijalu ili se možda radi o kumulativnoj patogenosti više vrsta gljivica. U komercijalnim nasadima bajama u Kaliforniji, voćari posljednjih godina prijavljuju gubitke od 10 % stabala svake sezone. To se posebno odnosi na mlada stabla.

Simptomi bolesti bajama

Jedan od tipičnih simptoma napada gljivica iz porodice Botryosphaeriaceae je izlučivanje narančastog smolotoka na iz rak-rana na skeletnim granama . Na skeletnim granama obilni smolotok se izlučuje i iz rana nastalih rezidbom. Ovakva zaražena stabla bajama imaju rijetku krošnju. Lišće na zaraženim granama je klorotično i nakon određenog vremena se suši. Zaražena grana pokazuje simptome kolapsa. Ako gljivica prodre u deblo, na kori se uočavaju nekrotične lezije koje su raspoređene u obliku prstena iz kojih se izlučuje smolotok . Izvori primarnog inokuluma mogu biti okolna vegetacija, nasadi drugih vrsta (orah), zaražena solitarna stabla ili zapušteni nasadi bajama, oraha i pistacije s kojih se spore putem vjetra ili vode prenose u nasad bajama na svježe rane od rezidbe ili oštećenja na kori.

Lučenje smolotoka na mjestima rezidbe kao posljedica prodora N.Parvum u skeletnu granu bajama

Zaštita bajama od bolesti

Jednom kad je stablo zaraženo rakom, općenito se ne može izliječiti tj. ključne su preventivne mjere. Kritična agrotehnička mjera u proizvodnji bajama koja predstavlja visok rizik od zaraze je rezidba, posebno rezidba skeletnih grana u cilju obnove ili rekonstrukcije uzgojnog oblika. Stoga je preporuka da se zimska rezidba nasada ne obavlja za vrijeme kišnog ili maglovitog vremena. Još jedna preventivna mjera je sprječavanje vlaženja skeletnih grana ili debla sustavima za navodnjavanje. To se postiže sustavima navodnjavanja kap po kap. Ovakav sustav navodnjavanja smanjio je incidenciju pojave gljivičnog raka u Kaliforniji za više od 50 %. Recentna istraživanja u Kaliforniji pokazala su kako su aktivne tvari Tiofanat-metil te biološki preparat na bazi Trichoderma atroviride SC1 (Vintec) – pokazali vrlo veliku učinkovitost u rasponu od 80-100 % kada su bili aplicirani na svježe rane odmah nakon rezidbe.

a) Početni simptom zaraze debla bajama gljivičnim rakom (N.parvum) – točkaste lezije sa smolotokom; b) odumiranje i propadanje debla – završni stadij

Prema FIS-u za suzbijanje gljivičnog raka u RH nemamo registriranih fungicidnih pripravaka. Pripravak Vintec (Trichoderma atroviride SC1), registriran je za primjenu u vinovoj lozi za premazivanje rana od rezidbe u zaštiti od eske, eutipoze i sive grožđane plijesni.

Foto: dr. sc. Tihomir Validžić

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA