Kineska dunja je otporna kad se uzgaja u kontinentalnoj klimi s dugim vrućim ljetima. U hladnijoj klimi gdje izbojci ne uspiju odrvenjeti, uzgoj je pouzdan samo na maksimalno do -5 °C. U tom slučaju biljke najbolje rastu uz zid okrenut prema jugu. Sadnice podnose laku presadnju.

Kineska dunja pripada u skupinu dugovječnih vrsta i ne smatra se korovnom ili invazivnom vrstom drveća. To je pozitivna odlika kod selekcije za urbane prostore kao ukrasna voćna vrsta. Plodovi se u jesen stavljaju u prostorije u zdjelu zbog vrlo aromatičnog i ugodnog mirisa. Slično kao i kod obične dunje, imaju vrlo široki spektar uporabe i prerade u džemove, pekmeze, želee, rakije, likere, čajeve itd., a mogu se i osušiti na suncu te koristiti za kompot ili kao čips. Kineska dunja se može kuhati pri čemu se dobro slaže s jabukom. Plodovi se mogu jesti i u sirovom stanju kao slatkiš, kandirani ili konzervirani u sirupu.

Izrada likera

Liker se radi slično kao i s običnom dunjom. Plodovi se nakon berbe ne smiju prati već se samo detaljno obrišu čistom krpom ili papirnatim ubrusom i odstrane nekrotični i oštećeni dijelovi. Zatim se prerežu uzdužno, izvade sjemenke a mesnata pulpa se nareže na širinu oko 3 mm i veličinu nokta. Zatim se tako izrezani stave u rakiju lozovaču i drže na suhom i tamnom mjestu na sobnoj temperaturi najmanje od 6 do 7 tjedana.

Osobno iskustvo je da se boja i okus likera dobiju guljenjem korice s nekoliko plodova i što duljem vremenskom razdoblju močenja u rakiji. Puno je zdraviji i kremastiji liker ako se umjesto šećera dodaje ekološki livadni med. On se dobro sljubi s dunjom zbog svoje boje. Dunja inače slabije od nekog drugog voća otpušta boju u likerima i zato ju med dodatno poboljšava. U liker se zbog okusa može dodati i jedan štapić cimeta. Odnosi su približno na 1 kg isjeckane dunje ide jedna litra lozovače i 350 g šećera i jedan štapić cimeta.

Osim ovakvog načina spravljanja likera u Americi se radi najprije esencija od usitnjenih plodova s korom i šećerom. On se drži na suncu od jeseni sve do proljeća. Kad se napravi lijepi gusti šećerni sirup žute boje, dodaje se votka zbog neutralnosti okusa i to do željenog postotka alkohola. Likeri od dunje se ne kvare kao neki s jako mesnatim i kašastim plodovima. Također, nema taloga ili je on vrlo mali. Kako bi se održala postojanost likera, talog se mora ukloniti, a liker držati na tamnom mjestu. Liker od dunje se može smatrati prigodnim likerom za vrijeme božićnih blagdana jer unosi svojim osebujnim mirisom i okusom dašak jeseni u zimske dane.

Puno je intenzivnijeg okusa od likera obične dunje. Plod sadrži nekoliko medicinski aktivnih sastojaka. U Koreji se voće koristi za pravljenje mogwa-cheonga (konzervirane dunje) i mogwa-cha (čaja od dunja). Koristi se za liječenje astme, prehlade, upale grla, mastitisa i tuberkuloze. U tradicionalnoj kineskoj medicini plodovi se intenzivno koriste za liječenje reumatoidnog artritisa. Od plodova kineske dunje se može napraviti i sok kao bezalkoholno piće. Također, može ga se pomiješati s đumbirom čime se dobije kvalitetan napitak.

Kineska dunja se također uzgaja kao ukrasno stablo. Pri tome je posebno dekorativno u jesenskom aspektu u godinama dobrog uroda kad grane doslovno vise do poda od težine lijepih žutih plodova. Lišće nekih genotipova u jesen poprima prekrasnu crvenkastu boju s mnogo različitih nijansi boja u pigmentaciji lista.

Specifična kora kineske dunje
Priprema likera

Dekorativna biljka

Kora se kod starih stabala ljušti i tijekom cijele godine je dekorativna, puno ljepša od obične dunje. Posjeduje šare sive, zelene, narančaste i smeđe boje. Preporučuje se u krajobraznoj ili pejzažnoj arhitekturi kao stablo niskog rasta u vrtovima za cvijet koji je upadljiv, mirisan i medonosan te privlači kukce. Dobar je izbor za male površine uređenja krajobraza.

U svijetu, a posebno u Republici Hrvatskoj sadnice kineske dunje se rijetko prodaju ili se uopće ne prodaju u rasadnicima i vrtnim centrima. Dobar urod ne događa se svake godine. postoje godine bez ikakvoga uroda ili one s vrlo slabim. Posebno je fascinantan puni urod kad se mnoštvo žutih plodova objesi po granama sve do tla. Grane podnose bez problema težinu plodova iako je ponekad potreban i potporanj.

Do danas se u Hrvatskoj kineska dunja nije raširila kao ukrasna voćna vrsta na javnim zelenim površinama u urbanim sredinama, ali i u privatnim vrtovima. Kao voćka u voćarstvu je gotovo nepoznata i ne postoji voćnjak s kineskom dunjom. Upravo je cilj ovog članka pobuditi svijest šumara, urbanih šumara i agronoma za poticanjem njenog uzgoja i sadnjom. Ona bi značajno doprinijela ljepoti krajobraza, kao hrana za divlje životinje i divljač, ali i u ljudskoj prehrani kao hrana i lijek.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakŠampionska kobasica od jelena s tartufima
Sljedeći članakNaknada za oprašivačku ulogu pčela
doc. dr. sc. Damir Drvodelić
Docent na Zavodu za ekologiju i uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: sjemenarstvo i rasadnička proizvodnja šumskih voćkarica, pošumljavanje, arborikultura i rasadnička proizvodnja ukrasnoga bilja. doc. dr. sc. Damir Drvodelić, dipl. inž. šum. rođen je u Zagrebu 08.06.1974. godine. Osnovnu i srednju elektrotehničku školu, smjer elektroenergetika, završio je u Velikoj Gorici. Nakon mature 1993. godine upisuje studij šumarstva na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je u prosincu 1999. godine na kolegiju Zaštita prirode sa temom «Ekološki i prostorni značaj Turopoljskog luga». Od 15. ožujka 2002. godine zaposlen je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u Zavodu za ekologiju i uzgajanje šuma kao znanstveni novak. Godine 2010. obranio je disertaciju pod naslovom „Značajke sjemena i rasadnička proizvodnja nekih vrsta roda Sorbus L.“ U okviru nastavnih aktivnosti sudjeluje u izvođenju vježbi i terenske nastave iz kolegija Osnivanje šuma, Uzgajanje šuma posebne namjene, Njega i održavanje arborikultura, Arborikultura i Rasadnička proizvodnja ukrasnog drveća. Objavio je samostalno ili kao suautor tridesetak znanstvenih i stručnih radova, te sudjelovao na brojnim znanstveno-stručnim skupovima i radionicama u zemlji i inozemstvu. Autor je sveučilišne znanstvene monografije „Oskoruša: važnost, uporaba i uzgoj“ te tri poglavlja u knjigama. Bio je voditelj jednog domaćeg znanstvenog projekta i suradnik na brojnim domaćim znanstvenim projektima. Član je Hrvatskog šumarskog društva, ogranka Zagreb, Međunarodne organizacije za ispitivanje sjemena (ISTA) i Hrvatske udruge za arborikulturu (HUA).