Kineska dunja je otporna kad se uzgaja u kontinentalnoj klimi s dugim vrućim ljetima. U hladnijoj klimi gdje izbojci ne uspiju odrvenjeti, uzgoj je pouzdan samo na maksimalno do -5 °C. U tom slučaju biljke najbolje rastu uz zid okrenut prema jugu. Sadnice podnose laku presadnju.

Kineska dunja pripada u skupinu dugovječnih vrsta i ne smatra se korovnom ili invazivnom vrstom drveća. To je pozitivna odlika kod selekcije za urbane prostore kao ukrasna voćna vrsta. Plodovi se u jesen stavljaju u prostorije u zdjelu zbog vrlo aromatičnog i ugodnog mirisa. Slično kao i kod obične dunje, imaju vrlo široki spektar uporabe i prerade u džemove, pekmeze, želee, rakije, likere, čajeve itd., a mogu se i osušiti na suncu te koristiti za kompot ili kao čips. Kineska dunja se može kuhati pri čemu se dobro slaže s jabukom. Plodovi se mogu jesti i u sirovom stanju kao slatkiš, kandirani ili konzervirani u sirupu.

Izrada likera

Liker se radi slično kao i s običnom dunjom. Plodovi se nakon berbe ne smiju prati već se samo detaljno obrišu čistom krpom ili papirnatim ubrusom i odstrane nekrotični i oštećeni dijelovi. Zatim se prerežu uzdužno, izvade sjemenke a mesnata pulpa se nareže na širinu oko 3 mm i veličinu nokta. Zatim se tako izrezani stave u rakiju lozovaču i drže na suhom i tamnom mjestu na sobnoj temperaturi najmanje od 6 do 7 tjedana.

Osobno iskustvo je da se boja i okus likera dobiju guljenjem korice s nekoliko plodova i što duljem vremenskom razdoblju močenja u rakiji. Puno je zdraviji i kremastiji liker ako se umjesto šećera dodaje ekološki livadni med. On se dobro sljubi s dunjom zbog svoje boje. Dunja inače slabije od nekog drugog voća otpušta boju u likerima i zato ju med dodatno poboljšava. U liker se zbog okusa može dodati i jedan štapić cimeta. Odnosi su približno na 1 kg isjeckane dunje ide jedna litra lozovače i 350 g šećera i jedan štapić cimeta.

Osim ovakvog načina spravljanja likera u Americi se radi najprije esencija od usitnjenih plodova s korom i šećerom. On se drži na suncu od jeseni sve do proljeća. Kad se napravi lijepi gusti šećerni sirup žute boje, dodaje se votka zbog neutralnosti okusa i to do željenog postotka alkohola. Likeri od dunje se ne kvare kao neki s jako mesnatim i kašastim plodovima. Također, nema taloga ili je on vrlo mali. Kako bi se održala postojanost likera, talog se mora ukloniti, a liker držati na tamnom mjestu. Liker od dunje se može smatrati prigodnim likerom za vrijeme božićnih blagdana jer unosi svojim osebujnim mirisom i okusom dašak jeseni u zimske dane.

Puno je intenzivnijeg okusa od likera obične dunje. Plod sadrži nekoliko medicinski aktivnih sastojaka. U Koreji se voće koristi za pravljenje mogwa-cheonga (konzervirane dunje) i mogwa-cha (čaja od dunja). Koristi se za liječenje astme, prehlade, upale grla, mastitisa i tuberkuloze. U tradicionalnoj kineskoj medicini plodovi se intenzivno koriste za liječenje reumatoidnog artritisa. Od plodova kineske dunje se može napraviti i sok kao bezalkoholno piće. Također, može ga se pomiješati s đumbirom čime se dobije kvalitetan napitak.

Kineska dunja se također uzgaja kao ukrasno stablo. Pri tome je posebno dekorativno u jesenskom aspektu u godinama dobrog uroda kad grane doslovno vise do poda od težine lijepih žutih plodova. Lišće nekih genotipova u jesen poprima prekrasnu crvenkastu boju s mnogo različitih nijansi boja u pigmentaciji lista.

Specifična kora kineske dunje
Priprema likera

Dekorativna biljka

Kora se kod starih stabala ljušti i tijekom cijele godine je dekorativna, puno ljepša od obične dunje. Posjeduje šare sive, zelene, narančaste i smeđe boje. Preporučuje se u krajobraznoj ili pejzažnoj arhitekturi kao stablo niskog rasta u vrtovima za cvijet koji je upadljiv, mirisan i medonosan te privlači kukce. Dobar je izbor za male površine uređenja krajobraza.

U svijetu, a posebno u Republici Hrvatskoj sadnice kineske dunje se rijetko prodaju ili se uopće ne prodaju u rasadnicima i vrtnim centrima. Dobar urod ne događa se svake godine. postoje godine bez ikakvoga uroda ili one s vrlo slabim. Posebno je fascinantan puni urod kad se mnoštvo žutih plodova objesi po granama sve do tla. Grane podnose bez problema težinu plodova iako je ponekad potreban i potporanj.

Do danas se u Hrvatskoj kineska dunja nije raširila kao ukrasna voćna vrsta na javnim zelenim površinama u urbanim sredinama, ali i u privatnim vrtovima. Kao voćka u voćarstvu je gotovo nepoznata i ne postoji voćnjak s kineskom dunjom. Upravo je cilj ovog članka pobuditi svijest šumara, urbanih šumara i agronoma za poticanjem njenog uzgoja i sadnjom. Ona bi značajno doprinijela ljepoti krajobraza, kao hrana za divlje životinje i divljač, ali i u ljudskoj prehrani kao hrana i lijek.

Prethodni članakŠampionska kobasica od jelena s tartufima
Sljedeći članakNaknada za oprašivačku ulogu pčela
izv. prof. dr. sc. Damir Drvodelić
Docent na Zavodu za ekologiju i uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: sjemenarstvo i rasadnička proizvodnja šumskih voćkarica, pošumljavanje, arborikultura i rasadnička proizvodnja ukrasnoga bilja. iIv.prof.sc. Damir Drvodelić, dipl. inž. šum. rođen je u Zagrebu 08.06.1974. godine. Osnovnu i srednju elektrotehničku školu, smjer elektroenergetika, završio je u Velikoj Gorici. Nakon mature 1993. godine upisuje studij šumarstva na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je u prosincu 1999. godine na kolegiju Zaštita prirode sa temom «Ekološki i prostorni značaj Turopoljskog luga». Od 15. ožujka 2002. godine zaposlen je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u Zavodu za ekologiju i uzgajanje šuma kao znanstveni novak. Godine 2010. obranio je disertaciju pod naslovom „Značajke sjemena i rasadnička proizvodnja nekih vrsta roda Sorbus L.“ U okviru nastavnih aktivnosti sudjeluje u izvođenju vježbi i terenske nastave iz kolegija Osnivanje šuma, Uzgajanje šuma posebne namjene, Njega i održavanje arborikultura, Arborikultura i Rasadnička proizvodnja ukrasnog drveća. Objavio je samostalno ili kao suautor tridesetak znanstvenih i stručnih radova, te sudjelovao na brojnim znanstveno-stručnim skupovima i radionicama u zemlji i inozemstvu. Autor je sveučilišne znanstvene monografije „Oskoruša: važnost, uporaba i uzgoj“ te tri poglavlja u knjigama. Bio je voditelj jednog domaćeg znanstvenog projekta i suradnik na brojnim domaćim znanstvenim projektima. Član je Hrvatskog šumarskog društva, ogranka Zagreb, Međunarodne organizacije za ispitivanje sjemena (ISTA) i Hrvatske udruge za arborikulturu (HUA).