Jabuka se naziva kraljicom voća. Po proizvodnji najveća je voćna kultura u Europi i Hrvatskoj. Osim u voćarstvu, jabuka ima i istaknuto mjesto u kulturi, od dalekoistočne do europske. Iako to u Bibliji nije doslovno spomenuto, „zabranjeno voće“ koje je Zmija dala Evi prikazuje se kao jabuka. Isaac Newton navodno je shvatio silu gravitacije nakon što mu je jabuka pala na glavu, jabuku je na glavi svog sina strijelom gađao Wilhelm Tell, svađa oko zlatne jabuke dovela je do trojanskog rata, a jabukom je i zla vještica otrovala Snjeguljicu. Postoji i Svjetski dan jabuka, koji se obilježava 20. listopada.
Jabuka se danas u Hrvatskoj uzgaja u suvremenim nasadima koji su često predvodnici novih tehnologija u proizvodnji voća, u starijim voćnjacima s tradicionalnim oblicima uzgoja te u brojnim okućnicama i vrtovima. Dok su suvremene sorte temelj intenzivne proizvodnje, u malim nasadima ili vrtovima velik je broj domaćih i starih sorata. Tako se na policama trgovačkih centara kupuju Zlatni delišes, Jonagold, Idared, Gala, Braeburn ili Cripps Pink, dok se sa starih stabala u vrtovima još uvijek beru Božićnica, Kanada, Bobovac, Zlatna zimska parmenka ili Slavonska srčika.
Krastavost jabuke
Nažalost, činjenica jest da je komercijalni uzgoj jabuke zahtjevan upravo zbog velike potrebe za zaštitom od bolesti. To je posljedica osjetljivosti jabuke na gljivičnu bolest poznatu kao krastavost ili fuzikladij. Bolest se javlja na listovima u vidu sivkastih mrlja, no vrlo lako prelazi i na plodove. Rane zaraze dovode do deformacija, pukotina i velikih krasti na plodovima, dok kasnije zaraze uzrokuju manje kraste na plodovima. Bolest se javlja svake godine. Kritično razdoblje za zarazu je proljeće, otprilike od ožujka do kraja lipnja.
Gljiva uzročnik prezimljuje u otpalom lišću, s kojeg dolaze prve zaraze. Kasnije se bolest vrlo lako širi svakom kišom. Kako su u proljeće česta kišovita razdoblja, ostvaruje se velik broj zaraza. Tada su profesionalni proizvođači jabuka često „na traktoru dan i noć“ jer nastoje suzbiti svaku zarazu i spriječiti kasniju pojavu krastavosti na plodovima. Kada se bolest pojavi i raširi na listovima, zaštita plodova postaje puno zahtjevnija. Voćari znaju reći da je tada „već kasno“ i da će bolest sigurno uzeti svoj danak u proizvodnji.
Zanimljivo, krastavost sama po sebi načelno nije štetna za stablo, odnosno biljku jabuke. Problem koji ta bolest predstavlja u proizvodnji posljedica je osjetljivosti velikog broja popularnih sorata koje se proizvode za tržište. Uz to, danas kupac traži „savršene“ plodove, istog oblika i veličine, bez ijedne pjege, mrljice ili krastice na plodu. Plodovi koji na kori imaju simptome krastavosti inače su potpuno iste kakvoće za jelo ili preradu kao i oni bez simptoma.
Nedosljednost europske politike kod jabuka
Pojedini stručnjaci upravo jabuku ističu kao jedan od primjera nedosljednosti europske politike u području zaštite bilja. S jedne strane potiče se smanjenje uporabe pesticida, ekološka proizvodnja i smanjeni unos kemikalija u poljoprivredi. S druge strane, činjenica jest da se jabuka uobičajeno mora tretirati desetak do često i više puta sredstvima za zaštitu bilja upravo radi zaštite od krastavosti. Plod koji ima makar male znakove krastavosti ne prihvaća se za prvu klasu. To je stvarnost koju moraju prihvatiti svi koji se profesionalno bave ili se namjeravaju baviti proizvodnjom jabuke, a toga bi trebali biti svjesni i potrošači.
Pepelnica jabuke
Druge bolesti jabuke često su u „drugom planu“ i ne zadaju glavobolje voćarima kao fuzikladij, no daleko od toga da ne mogu biti štetne. Među onima koje se javljaju često ističe se pepelnica. Bolest je posebna po tome što živi u pupovima. Kada pup krene, cijela mladica prekrivena je bjeličastom prevlakom. Starija bujna stabala u okućnicama katkada znaju biti toliko prorasla bjeličastim zaraženim mladicama da im krošnja u ljeto izgleda bjeličasto-zelena. Opasnost pepelnice je u tome što zahvaća i cvjetne pupove ili cvjetove. Iz njih se plodovi slabije razvijaju, ili dobivaju mrežastu pokožicu koja ih opet čini neprikladnima za tržište.
Smeđa trulež i plava plijesan
Krastavost i pepelnica mogu zaraziti cvjetove, listove, plodove i pupove, no postoje i brojne gljivične bolesti jabuke koje se javljaju samo na plodovima. Većina njih napada plodove kada oni postaju zreli. Takve bolesti nastavljaju se razvijati nakon berbe, gdje se mogu širiti na okolne zdrave plodove s kojima dođu u kontakt. S razlogom postoji izreka „jedna trula jabuka kvari cijelu košaru“. Najpoznatija bolest plodova je smeđa trulež ili monilija. Zaraženi plodovi smeđe, postaju meki i prekriveni žućkastim, bjeličastim ili smeđim „jastučićima“.
Takvih plodova može biti poprilično na stablima u vrtovima ili malim voćnjacima gdje se ne provode mjere zaštite. U profesionalnim, intenzivnim voćnjacima bolest je rijetka. Ukoliko se uberu plodovi koji su zaraženi, smeđa trulež nastavlja se razvijati u skladištu. U tami plodovi ne postaju smeđi nego crni i „gumenasti“. Druga bolest koja je česta nakon berbe je plava plijesan. Naziv ju dobro opisuje. Zaraženi plodovi trunu, a na njima se razvijaju plavičaste nakupine gljive (plijesni). Plodovi koji su zaraženi plavom plijesni ne bi se trebali upotrebljavati za sokove ili preradu. Gljiva uzročnik bolesti stvara toksičnu tvar zvanu patulin, koja može imati neželjene posljedice po ljudsko zdravlje.
Sve češće bolesti jabuka
Kao i na svakoj poljoprivrednoj kulturi, pojava bolesti na jabuci se mijenja ovisno o promjeni klime, tehnologije uzgoja i sortimenta. U zadnjih desetak godina u Hrvatskoj su sve češće i štetnije neke bolesti koje su prije bile nepoznate ili rijetke, sporadične. Prva od njih je antraknoza, bolest plodova. Često se javlja naglo u kasno ljeto i može dovesti do većih šteta u intenzivnim voćnjacima. Na zaraženim plodovima javlja se udubljena trulež prekrivena narančastim ili ružičastim kapljicama.
Druga sve češća bolest je zvjezdasta pjegavost, koja zahvaća ponajprije lišće. Na listovima se javljaju tamno zelene, purpurne ili tamne pruge ili pjege zvjezdastog oblika. Zaraženo lišće brzo žuti i otpada. Do prije nekoliko godina bolest se javljala uglavnom u starijim ekstenzivnim nasadima, okućnicama i voćnjacima u ekološkoj proizvodnji. Međutim, bolest se sve više zapaža i u suvremenim konvencionalnim voćnjacima. Treća bolest za koju se može reći da je u porastu je rak jabuke. Javlja se na deblu, kori i granama. Stvaraju se raspukline, katkada do ogoljene srži, uslijed čega se mogu sušiti grane ili čak i čitavo stablo.
Osim raka, nekoliko drugih bolesti može osušiti cijelo stablo jabuke. Među njima najpoznatija je trulež korijena i korijenova vrata. Bolest zahvaća biljku iz tla, polako uništava korijen i „penje“ se do podnožja debla. Zaražena stabla isprva slabije napreduju. U posljednjim fazama, lišće poprima crvenkastu ili žutu boju te naglo vene, najčešće tijekom ljeta. Ukoliko se na takvim biljkama zareže kora na deblu u blizini tla, moguće je vidjeti smeđe-crvenkastu boju srži. U posljednjih nekoliko sezona na istoku Hrvatske zabilježeni su i slučajevi druge bolesti koja uzrokuje slične simptome. To je bakterijski palež, bolest koja je voćarima poznata uglavnom po tome što napada mladice i grane. Bakterijski palež može zahvatiti donji dio debla, oko mjesta cijepa, što dovodi do sušenja biljaka.
Kako zaštititi jabuku?
Zaštita jabuke od bolesti uvelike ovisi o načinu uzgoja. Stare sorte na bujnim podlogama u okućnicama i vrtovima uglavnom se ne štite primjenom sredstava za zaštitu bilja. Takva stabla mogu se eventualno tretirati bakarnim pripravcima pred kretanje vegetacije („plavo prskanje“) te koji puta sumpornim pripravcima tijekom vegetacije. Ukoliko se plodovi žele sačuvati u većoj mjeri, tretiranja bi trebala biti češća.
Birajte sorte otporne na krastavost
Dobar izbor za amaterske voćare koji žele imati što više zdravih plodova i što manje primjenjivati sredstva za zaštitu bilja su sorte jabuke otporne na krastavost. Takvih sorata ima sve više, a na njih se oslanjaju i uzgajivači jabuke u ekološkoj proizvodnji.
Možda najpoznatije domaćim voćarima su sorte Topaz, Prima i Pinova. Do danas su razvijene i brojne nove sorte vrlo otporne na krastavost i pepelnicu. Prikladne su za intenzivnu proizvodnju i prihvaćene od potrošača. Primjeri su Liberty, Pristine, Jonafree ili Enterprise. Neke od novih otpornih sorta su „klupske“, odnosno sorte pod licencom. Primjeri su GoldRush® Coop 38 ili Crimson Crips® Coop 39. Suvremene sorte otporne na krastavost nalaze sve više mjesta u konvencionalnoj proizvodnji. Voćari na taj način nastoje smanjiti troškove zahtjevne zaštite i rizike koje krastavost predstavlja za proizvodnju.
Izbjegavajte sadnju na teškim i vlažnim tlima
Osim izbora sorte, pojava bolesti na jabuci može se spriječiti ili ublažiti dobrim izborom položaja. Pravilo za gotovo sve voćne vrste jest da treba izbjegavati sadnju na položajima gdje su česta smrzavanja, kao i na teškim i vlažnim tlima. Krošnju je preporučljivo održavati prozračnom. Osušene mladice, grane i dijelove krošnje trebalo bi uklanjati. U vrtovima i manjim nasadima korisno može biti skupljanje otpalog lišća i uklanjanje trulih plodova. U većim ili velikim profesionalnim voćnjacima takve mjere nisu praktične i tamo je pristup zaštiti od bolesti potpuno drugačiji. Zaštita se još uvijek temelji na brojnim tretiranjima sredstvima za zaštitu bilja, od početka pa gotovo do kraja vegetacije.
Početkom 2026. godine u Hrvatskoj je registrirano 90-ak fungicida za suzbijanje bolesti jabuke, na osnovi 36 aktivnih tvari. Većina tih sredstava su kemijski fungicidi, no primjetan je trend porasta bioloških ili prirodnih tvari na tržištu. Osim sredstava za zaštitu bilja, u suvremenoj proizvodnji jabuke sve češće se koriste i druga sredstva, poput biostimulansa, mikrobioloških ili drugih folijarnih gnojiva. Ta sredstva također mogu imati učinak na biljne bolesti. Profesionalna zaštita jabuke od bolesti vrlo je zahtjevna. Traži znanje o uzročnicima bolesti, osjetljivosti sorata, praćenje uvjeta za zarazu, znanje o sredstvima za zaštitu bilja, njihov pravilan izbor te stalne preglede i nadzor situacije u voćnjaku. Uzme li se u obzir da jabuku napada i veći broj opasnih kukaca štetnika, jabuka se može smatrati možda najzahtjevnijom poljoprivrednom kulturom u pogledu zaštite. Iskusni agronomi ili voćari znaju reći da onaj tko uspješno savlada zaštitu jabuke u profesionalnoj proizvodnji može nakon toga relativno lako savladati zaštitu bilo koje poljoprivredne kulture.
