Ova sorta, zbog obilne cvatnje svakog mjeseca i obilja plodova, zaslužuje mjesto u našem vrtu, okućnici. No, ako za njezin uzgoj nema temperaturnih uvjeta, u loncu ili sanduku u verandama ili u kućnim prostorijama. Zanimljivost i ljepota ovog limuna je što istovremeno na sebi ima bjelkastoružičaste cvjetove, zelene plodove i žute zrele plodove i to u vrijeme kad ostali limuni imaju samo zelene listove.


Limun mjesečar je zimzeleni agrum porijeklom iz Kine i Indije, a najviše se uzgaja u središnjoj i južnoj Americi, Turskoj, u SAD, te u nekim zemljama Sredozemlja. Kao i ostalim sortama limuna, odgovara mu umjereno topla i suptropska klima. Osjetljiv je na niske temperature, odmah iza limete i četruna. Ne ga trebalo uzgajati na otvorenom u područjima naglih padova temperature. Osim ljepote i ukrasa, plodovi su bogati izvor vitamina C, koji ima nenadoknadivu vrijednost za ljudsko zdravlje. U 100 g svježeg čistog soka ima 44 mg vitamina C.

Uvjeti uzgoja na otvorenom

Temperatura

Temperatura je najbitniji faktor i ona je, uglavnom, ta koja određuje da li će ovaj limun u potpunosti opravdati svoj naziv. Tako primjerice, visoke ljetne temperature od 30 – 38°C zaustavljaju rast vegetativnih i reprodukcijskih organa, uzrokuju opadanje cvjetnih pupova, cvjetova i plodova. Sličan učinak imaju i niže temperature, pa tako temperatura od 5°C također zaustavlja rast i stablo ulazi u fazu mirovanja. Optimalna temperatura rasta se kreće od 17 – 18 °C, a plodovi se najbolje razvijaju na temperaturi od 20 – 22°C.

Za limun su opasne temperature od – 5°C, ako je cijepljen na podlogu gorke naranče, a ako je cijepljen na podlogu Poncirus trifoliata, kritična temperatura je -6,5°. Stoga je potrebno u jesen zaštititi stabla omotavanjem PVC mrežom, a manja stabla agrotekstilom.

Sadnja limuna

Limun se sadi u proljeće, a razmak sadnje ovisi o bujnosti podloge. U slučaju da je podloga Poncirus trifoliata, razmak je 5 x 5-6 m, a na gorkoj naranči je 4-5 x 4-5m. Rezidbom se uklanjaju vodopije, predugi izboji se skraćuju i prorjeđuju radi prozračivanja krošnje, a također se uklanjaju slabe i suhe grančice, dok izboje treba uvijek rezati iznad lista.

Gnojenje limuna

U jesen se dodaju složena mineralna gnojiva s najmanje dušika. Zreli stajski gnoj se dodaje svake tri godine, također u jesen. U proljeće se gnoji dušičnim gnojivima u dva obroka, jedan obrok prije cvatnje, a drugi nakon zametanja plodova.

Mjesečar voli osunčane položaje zaštićene od vjetra. U našim klimatskim uvjetima ovaj limun, kao i ostali limuni, mogu se uzgajati uz priobalje i na otocima južne Dalmacije. Odgovara mu duboko, dobro propusno tlo, bogato organskom materijom. Dobro podnosi umjereno vapnenasto tlo, osobito ako je cijepljen na podlogu gorke naranče.

Kontrolirani uvjeti uzgoja

Uzgoj u loncima je sigurniji način uzgoja ovog limuna, jer se odvija u kontroliranim uvjetima. Kupljenu sadnicu u proljeće presadimo u nešto veći lonac koji je najmanje 40 cm dubok, u supstrat koji se sastoji od 50 % humusa, 30 % plodne vrtne zemlje, 10 % sitnog pijeska i 10 % zrelog stajnjaka. Za one kojima je komplicirano napraviti ovaj supstrat, rješenje je kupnja gotove mješavine za sadnju agruma.

Sadnja u loncu

Sadnja počinje stavljanjem sloja šljunka ili glinenih kuglica na dno lonca radi drenaže. Sadnica se s cijelim blokom zemlje posadi na istu visinu kao što je bila u vrećici. Nakon laganog zbijanja supstrata, obilno se zalije vodom. Zalijevanje vodom se obavlja cijelu godinu, osobito ljeti (2-3 puta tjedno). Zimi se obavlja otprilike svakih petnaest dana i to vodom čija temperatura ne bi trebala biti niža od 20°C. Pretjerano zalijevanje je škodljivo, jer voda istiskuje zrak, pa može izazvati gušenje korijena.

Uvjeti uzgoja u loncu

Prostorija u kojoj se zimi čuvaju limuni bi trebala imati najmanje 60-80 % relativne vlage u zraku. Lonce treba smjestiti kraj prozora radi potrebne svjetlosti, a dalje od peći i radijatora Poželjno je češće prskanje lišća vodom. Limuni u loncima gnoje se specijalnim gnojivima za agrume u razdoblju od svibnja do rujna. Budući s vremenom lonci postaju premaleni, a supstrat istrošen za daljnji razvoj korijena, limuni se presađuje u nove lonce za broj veće i istog oblika.

Presađivanje limuna

Presađivanje se obavlja svake 2 do 3 godine. Postoji više uzgojnih oblika krošnje od kojih navodimo jedan, u praksi najuobičajeniji. Mlada sadnica se reže na 4 do 5 pupova iznad visine debla koja iznosi oko 30 cm. Iz ovih pupova se razviju novi izboji koji teže uspravnom rastu, pa se, kad odrvene, prikraćuju na duljinu od 25-35 cm. Iz pupova prikraćenih grančica prvog reda razviju se novi izboji drugog reda. Kad odrvene, režu se na duljinu od 25 – 35 cm iz kojih nastaju izboji trećeg reda. Dobivanjem grana četvrtog reda, formiranje krošnje je završeno. Nakon toga se rezidba svodi na uklanjanje vodopija, suhih grančica i grana koje se isprepliću.

Bolesti i štetnici

Od štetnika, limune u loncima napadaju lisne uši, štitaste uši, te grinje, crveni pauk i grinja koja izaziva deformaciju plodova. Kao posljedica napada lisnih i štitastih ušiju može se dogoditi napad gljive čađavice. Da bi se spriječila zaraza nekim opasnim virusnim bolestima, preporučljivo je alat (škare i voćnu pilu) dezinficirati natrijevim hipokloritom koji se može kupiti pod trgovačkim imenom varikina.

Prethodni članakŠtapići od oraha
Sljedeći članakObiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima nove isplate iz Mjere 4
Zorica Velagić, dipl. ing. agr.
Rođena u Žuljani, opću gimnaziju završava u Dubrovniku, a Poljoprivredni fakultet u Sarajevu. Specijalizirala se u Francuskoj u području virusnih bolesti, posebno agruma. Do umirovljenja radi kao poljoprivredni, te gospodarski inspektor. Rođena u Žuljani (poluotok Pelješac) 1941. godine. Opću gimnaziju završila u Dubrovniku, te Poljoprivredni fakultet, voćarsko-vinogradarskog smjera u Sarajevu. Radeći petnaest godina u kombinatu „Neretva“ u Opuzenu, stekla je dragocjeno iskustvo u ispitivanju sorata raznih voćnih vrsta, posebice agruma. U navedenom periodu odradila i specijalizaciju u Francuskoj (Bordeaux i Korzika) iz područja virusnih bolesti raznih voćnih vrsta, posebice agruma. Nakon usavršavanja radila na testiranju voćnih vrsta na virusne bolesti. Iz obiteljskih razloga napušta kombinat „Neretvu“ i do umirovljenja radi kao poljoprivredni inspektor, kasnije kao gospodarski inspektor u Dubrovniku.